Antun Ivanković (52), predsjednik Udruge “Dr. Ante Starčević” iz Tovarnika, dobio je ove godine plaketu općina Lovas i Tovarnik, a nedavno i Povelju Županije vukovarsko-srijemske za doprinos i postignuća u području znanosti i kulture, poglavito zbog produciranja dokumentaraca koji svjedoče o povijesti i ljudima istoka Hrvatske i promicanja istine o Domovinskom ratu.
Ovih dana u srpskoj se javnosti puno pričalo o slici francuskog dragovoljca Jean Michala Nicoliera, vukovarskog dragovoljca odvedenog iz vukovarske bolnice i ubijenog na Ovčari, postavljenoj na izložbi u Saboru u povodu godišnjice pada Vukovara. Jean Michel je naslikan u ulju u odori HOS-a, na čijem grbu piše “Za dom spremni”, što je srpsku javnost šokiralo i dalo razloga za mantranje o “povampirenju ustaštva”, ali ni jednom riječju nisu spomenuli tko je mladi Francuz i koju je sudbinu doživio jer tada bi morali priznati da ga je ubio pripadnik JNA i kurir Miroslava Radića, člana zločinačke “vukovarske trojke”, Spasoje Petković zvan Štuka, koji i danas slobodno šeta Srbijom.
– Spasoje Petković je u Srbiji poznat kao izdajnik jer je “propjevao” o zločinima na Ovčari i priznao da je ubio nekoliko ranjenika, među njima i Jean-Michela. Prikupljajući materijale o Nicolieru, došli smo do saznanja da brojni svjedoci u Hrvatskoj i na beogradskom suđenju za Ovčaru optužuju Štuku za monstruozna ubojstva starih, iznemoglih, djece i cijelih obitelji – rekao je još u siječnju 2012. Antun Ivanković.
Udruga već niz godina priprema simbolične komemorativne utrke posvećene velečasnom Ivanu Buriku, tovarničkom župniku ubijenom u okupiranom Tovarniku, u podrumu župnog stana 8. listopada 1991., a Ivanković je otkrio ubojicu – ime mu je Kosta Gvozdenov i iz Vršca, koji se 1991. u Lovasu hvalio kako je “ubio ustaškog popa”.
– Naša Udruga organizirala je dolazak obitelji Jean-Michela u Hrvatsku prigodom komemoracije 18. studenoga 2011. u Vukovaru i Zagrebu, kao i dodjeljivanje posmrtnih odličja majci. Također smo objavili roman “Jean ili miris smrti” o junaku Jeanu- Michelu Nicolieru, koji je napisala književnica Nevenke Nekić, a inicirali smo i snimanje filma o Jean-Michelu. Lani smo producirali dokumentarac “Krvava berba grožđa” redatelja Silvija Mirošničenka, u kojemu se tematiziraju događaji s početka rata u Hrvatskoj, opisuju sve strahote koje su doživjeli Hrvati i ostali nesrbi u Lovasu od strane tzv. JNA i paravojne jedinice “Dušan Silni” poput tjeranja golorukih ljudi u minsko polje kraj Lovasa, a taj zločin jedan je u nizu mnogobrojnih koji su se odigrali na hrvatskom tlu za Domovinskoga rata – kaže Antun Ivanković dodajući kako je prošle godine producirao i film “Slike iz života ratnika” redatelja Silvija Mirošničenka, koji govori o legendarnom junaku vukovarske obrane, Ivanu Anđeliću–Doktoru i njegovom ratnom putu istinskog heroja Domovinskog rata, koji je preživio ratni pakao Vukovara. Producirao je i niz dokumentaraca o slavonskim i baranjskim svetištima, poput Ilače i Aljmaša, piše Glas Slavonije.
Knjiga o stradanju mještana Lovasa i Opatovca
Ivanković ovih dana u Zagrebu, Splitu, Osjeku, Vukovaru i Sarajevu predstavlja spomen-knjigu “Krvava istina (Novome životu ususret)” skupine autora, među kojima je i Ivanković.
– Riječ je o izdanju koje svojim povodom drži jednu od najpotresnijih godišnjica u Hrvatskoj, u ožujku 2018. navršenu 20. godišnjicu pokopa posmrtnih ostataka 67 Lovaščana, žrtava srpske agresije u Domovinskom ratu. Taj je povod samo otvorio vrata priči koja razotkriva krvavu istinu o stradanju i patnji Hrvata, Mađara i drugoga nesrpskog stanovništva iz dvaju sela – Lovasa i Opatovca. Priča je to koja niže podatke o svim poginulim, ubijenim i nestalim stanovnicima, civilima, pripadnicima HV-a, Policije i Civilne zaštite iz tih mjesta, kojih je ukupno 90, ali i o preživjelima, iako često do ruba smrti mučenima, zlostavljanjima i ponižavanima te iz svojih domova protjeranima – kaže Antun Ivanković, nakladnik desetak knjiga, od čega su dva romana, i dodaje kako se privodi kraju rad na dokumentarcu o Berku u ratu, pakračkoj ratnoj bolnici, svetištu u Bapskoj i o fra Flavijanu Šolcu.
