Zašto nikome u Hrvatskoj ne odgovara transparentnost: Velika koalicija na djelu poput kraljevstva Božjeg, već je tu, a još nije tu

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Transparentnost javnog djelovanja i podataka u Hrvatskoj NE POSTOJI (hrv. prozirnost od lat. trans+pārēre = pojaviti se kroz). Nekoliko je razloga, no 2 su presudna. Prvo, transparentnost onemogućuje SKRIVANJE ZLOPORABE položaja, službe i javnog djelovanja sa svrhom ostvarivanja dobrobiti (osobne, stranačke, rodbinske, prijateljske ili klanovske) u nejavne svrhe. Drugo, transparentnost onemogućuje PRIKRIVANJE NERADA javnih institucija od državnih, preko lokalnih pa do javnih kompanija pred državljanima.

Zbog ta dva razloga niti jednoj vlasti nije u interesu biti transparentnom. Trasparentošću bi se potvrdilo ono što već znamo temeljem europskih i svjetskih istraživanja, tj. da je Hrvatska iznimno birokratizirana, korumpirana, protudemokratska i protu slobodnotržišna država i da je njezina administracija i javna uprava prevelika, prespora, preneučinkovita, neradnička i ukratko lijena. U Hrvatskoj je transparentnosti toliko malo da se slobodno može reći kako je i sama transparentnost mutna, nejasna i mračna.

Već je i sam proces zahtijeva za transparetnošću upitan iz niza razloga pri čemu su ponovno 2 presudna. Prvo, ako zahtijev za javnom informacijom nije u skladu s Ustavom (čl. 16) i Zakonom o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013), javnim institucijama ne pada na pamet odgovoriti, a ako i odgovore, onda odgovore kako zahtjev nije u skladu sa zakonom. Ne pada im na pamet kako bi im transparentnost preko granica zakona do praga neugrožavanja nadređenih prava mogla samo koristiti. Drugo, čak i ako je bilo koji zahtjev za javnom informacijom u skladu sa zakonom, prvo što je na umu svakoj javnoj instituciji jest pozivanje na Test razmjernosti (njem. Verhältnismäßigkeitsprüfung) koji je prema instituciji Povjerenika za informiranje procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

U praksi to znači samovoljno tumačenje Testa na način da razlog za ograničenje nadvisuje razlog za omogućavanje u situacijama u kojima je to krajnje paradoksalno (poput iznosa i dodataka na plaću javnih službenika, ugovora javnih institucija s privatnim kompanijama, ugovora javnih kompanija, provedbe javnih natječaja, itd.). Žalba na takvu odluku fizičkim je osobama praktično neprovediva, a pravnim osobama dugotrajna i s vremenom besmislena, jer ako predmet uopće dospije do Ustavnog suda, pitanje je kakvog će učinka imati.

Kao da sve to nije dostatno, HDZ ovog trenutka u Saboru RH brani svog kandidata Pičuljana (žučnije nego neke ministre), inače do 2000. godine člana tog istog HDZ-a, jer će se time osigurati kako ne bi morao omogućiti pristup kakvoj informaciji koja im može škoditi pri čemu je zanimljivo kako i sestrinski SDP šuti kao zaliven što je pojašnjeno činjenicom kako je velika koalicija na djelu poput kraljevstva Božjeg, već je tu, a još nije tu. Nepoznato je jesu li HDZ-ovci svjesni da će im se potomcima zbog njih rugati do stoljeća 27.? Dovoljno je prezivati se poput bilo kojeg od njih kako bi svaki razuman čovjek bio na pragu umiranja od smijeha. Želite li zaista na dušama imati tolike smrti?

Facebook Komentari