Vjerojatnije je da potencijalni zviždači napuštaju Hrvatsku dok korumpirani ostaju i time je uspjeh svakog dana sve manje vjerojatan

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

„Trebaju nam ljudi, zviždači koji će prijavljivati korupciju.“ (sudac Kolakušić, ispred Antikorupcija – platforma za borbu protiv korupcije, 16/11/2018). Nije lako prepoznati korupciju koja je počinjena u vašem radnom okolišu. Čak i da ju prepoznate teško će te se odlučiti na zviždanje. Razlozi mogu biti briga, osobna upletenost, strah, kukavnost i sl. Možda brigu brinete o posljedicama zviždanja na vas i okolinu npr. obitelj. Možda niste sigurni jeste li osobno upleteni. Možda vas je strah izvanrednog otkaza. Možda se bojite da ne prekršite ugovornu obvezu čuvanja tajnosti. Možda ne želite narušiti atmosferu povjerenja pri čemu šteta nadilazi dobrobiti zviždanja. A možda ste kukavni.

Navedeni strahovi mogu biti opravdani i zbog toga reći da vam trebaju zviždači nejasno je u društvu koje je većinski korumpirano (korelacija broja zaposlenih u državnim i lokalnim službama, u kompanijama u kojima država ima udio vlasništva i u privatnim kompanijama koje većinu zarade ostvaruju poslovanjem s državom sa stupnjem stvarne korupcije koji se ekstrapolira iz stupnja percipirane dobar je pokazatelj). Ako je to zadano, onda potencijalnim zviždačima nešto treba ponuditi za uzvrat kako zviždanje ne bi proizvelo više nemara i štete od dobrobiti i koristi za uključene. Primjerice, prije samog čina moguće je zviždaču ponuditi ugovor o pravnoj zaštiti ili materijalnu pomoć u odnosu na vjerojatnost da zbog samog čina dospije u poteškoće.

U protivnom, zviždanje zbog zviždanja samog, tj. zbog osobne i profesionalne netrpeljivosti prema očitoj nepravdi, neprofesionalnosti ili bezakonju pod zadanim okolnostima nije samo malo vjerojatno nego je i dvojbeno. Utvrđivanje izvornosti zviždača je nasušno potrebito. Za pretpostaviti je kako se mogu pojaviti lažni zviždači koji mogu biti podmetnuti udruzi kako bi putem njih korumpirani diskreditirali njezin rad i zaštitili vlastitu korupciju što je paradoks udruge koji se rješava obrazovanjem. Dobar test sastoji se u tome da se javnim institucijama i kompanijama ponudi primjerena besplatna edukacija zaposlenika o zviždanju, dakako unutar radnog vremena pa bi bilo u najmanju ruku indikativno vidjeti koje ju odbijaju.

Zbog visokih troškova uvjeta udruga bi se što prije trebala spojiti sa sličnima u RH i EU i s primjerenom političkom strankom kao njezino neovisno i nepolitičko tijelo u kojem nema niti jednog člana. Time bi se ostvarile sljedeće dobrobiti. Udruga bi dobila operativnu infrastrukturu. Stranka bi dobila pozitivnu percepciju (tim više ako bi udruga prvo provjerila korumpiranost stranke). Lakše bi se oblikovala kritična masa potencijalnih zviždača koja bi bila dovoljno snažna za opstanak u korumpiranoj državi. Oblikovala bi se i dovoljno brzo. S obzirom na dinamiku iseljavanja i ostanka (pri čemu je dinamika povratka statistički vic) vjerojatnije je da potencijalni zviždači napuštaju Hrvatsku dok korumpirani ostaju i time je uspjeh svakog dana sve manje vjerojatan. Pravo pitanje nije trebaju li toj udruzi zviždači nego treba li potencijalnim zviždačima ta udruga? Možda i treba pod uvjetom da djeluje na navedene načine i pod općim uvjetom da stupanj korumpiranosti države još uvijek nije prešao točku s koje nema povratka i nakon koje se samo očekuje propast.

Facebook Komentari