Dinamovo proljeće 2018./2019.: Europsko proljeće duboko je osobno i navijačko

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Prepametne glave bez imalo sportskog iskustva, vještine, znanja i rezultata na međunarodno minimalno relevantnim natjecanjima ovih dana tvrde kako nikako ne može biti slučajno to što se Dinamovi uspjesi u Europi poklapaju s Mamićevim neuspjehom u BiH.

Tvrde kako je micanje Mamića uzrok uspjeha Dinama čineći logičku pogrešku – poslije toga, dakle zbog toga, a koja se sastoji u poistovjećivanju prethodnog događaja s uzrokom, a kasnijeg s njegovim učinkom (dan slijedi noć, dakle, noć je uzrok dana). Tvrde kako vjesnici Dinamovog Proljeća i istovremeni bijeg spomenutog ne mogu biti koincidencija.

Ostavivši se Mamićevog bijega, koji svakako može biti suuzrok ali nikako nužan i dovoljan uvjet radosne vijesti, pitajmo se što je Dinamovo Proljeće? Europsko Proljeće Dinama većinski je arbitrarno. Jedini nearbitrarni dio sastoji se u razlici između liga sustava i kup sustava pri čemu prvi način označava jesenski, a drugi proljetni dio. Sve ostalo sasvim je arbitrarno. Proljeće u Europi nije naznaka kako su klub, momčad i igra iznimni jer tek treba dokazati kako im je igra izvorno dobra, konkurencija jaka i okolnosti nepovoljne.

Europsko proljeće dinamovski je intersubjektivno. Doček proljeća u Europi nešto znači samo navijačima Dinama frustriranima neuspjesima kudikamo boljih momčadi u prethodnih skoro 5 desetljeća kluba. Neki od nas rodili su se u godini kad je Dinamo posljednji put igrao europsko proljeće pa je ta frustracija cjeloživotna i kolektivno potisnuta.

Europsko proljeće duboko je osobno i navijačko. Stariji navijači, ako samo na par sekundi razmisle o povijesnim momčadima, igrama, suparnicima i okolnostima, sigurno će se složiti kako su od 1970. postojale najmanje 3-4 momčadi koje su igrale bolje od ove (zadnja je vjerojatno bila ona s Modrićem), kako su imale prije svega očajne trenere, isto takvu igru, jače suparnike, teške okolnosti, i kako su usprkos svemu zavrijedile proljeće.

Europsko proljeće ove momčadi Dinama višestruko je relativno. U relaciji je prije svega prema igri. Činjenica je da je ova momčad uspješna u fazi napada, slabija u transformaciji iz obrane u napad i najlošija u obrani. To se najbolje vidjelo u pretkolima kvalifikacija za Ligu Prvaka u kojoj je na koncu naletjela na bolju igru švicarske momčadi. U tom je trenutku, ako ne i prije, prije svega treneru postalo jasno koja je snaga, koji su dosezi momčadi i koje su mogućnosti napretka igre.

U relaciji je i s obzirom i na igru suparnika, a ne samo na vlastitu. Suparnici, nekad velika imena europskog nogometa kao uostalom i Dinamo, u susretima su pokazali veliko ništa. Odlučujući susret za ulazak u Europsku Ligu (tj. Drugu europsku ligu) bila je pobjeda protiv Astane doma 1:0. Nakon toga slijedi nestvaran niz izvrsnih rezultata i solidnih igara u fazi napada, tj. 4:1 kod kuće, 0:2 i 1:2 u gostima, tj. 9 bodova u 3 utakmice zaredom. Najvažnija je treća pobjeda jer je pokazala da se momčad može vratiti u gostima s 1:0 na 1:2, iako protiv najslabije momčadi skupine i pred praznim tribinama.

U tom trenutku teorijski govoreći, Dinamu je dostatan 1 bod u preostala 3 susreta kako bi se i matematički plasirao u proljetni dio natjecanja i ostvario povijesni uspjeh kakav nije postigao ne samo u 28 godina novije hrvatske povijesti nego niti u zadnjih 48 godina vlasitite s Mamićem i bez njega. Cilj je ostvaren na Maksimiru koliko se uspjelo vidjeti s tribina i na malim ekranima. I to ne samo s nadmoćnih 3:1, nego i igrom kojom bi se dičio i svaki viđeniji brazilski klub, a unutar nje i recimo zgoditkom petom. U 4 utakmice Dinamo je sakupio bodova više nego u 10 godina pod vodstvom Mamića.

Ništa od rečenog ne podcjenjuje uspjeh ove momčadi Dinama koji je veličanstven, ali treba biti svjestan uzroka tog uspjeha i okolnosti koje su mu pogodovale. Nedostatke treba nastojati popraviti, a nepopravljivo zatomiti kako ga suparnik ne bi iskoristio. Trener je svjestan kako momčad nema što tražiti u Ligi Prvaka i njezine snage primjerenije Europskoj Ligi. Svjestan je slabosti igre, napose u fazi obrane i može se pokazati kako ih nastoji popraviti jer želi lijepo proljeće.

Ovo „Dinamovo Proljeće“ 2018./2019., višeznačno bremenit izraz u povijesti kluba posljedica je cijelog niza nužnih i dostatnih uvjeta puno važnijih za rezultat od istovremenog odlaska Mamića, primjerice same igre, trenera, suparnika i okolnosti susreta čega je svjestan svatko tko se razumije u sport. Najbolje je imena uopće ne spominjati, jer spomena nisu vrijedna. Razgovarajmo o načinu igre, uigranim akcijama, trenerskom rukopisu i rezultatu kao plodu o jogo bonito, jer Dinamo ako je po nečemu bio poznat tijekom cijele svoje stoljetne povijesti, onda je to bila lijepa igra koju su redovito nosili veznjaci svjetske klase. Što se nastupa na proljeće tiče, daj Bog suparnika po mjeri i najljepši nogomet koji Dinamo ovog trenutka može odigrati.

VIDEO Maksimir je eksplodirao potpuno Oršiiiiiiiiiiić 3:1, počelo je proljeće u studenom pod gustom maglom

VIDEO Bjelica nakon Dinamove povijesne utakmice: Moja najveća pobjeda je to što je prošle godine od 28 igrača htjelo otići 27 iz Dinama, sad ne želi nijedan

Facebook Komentari