Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Koja je sveza između Predsjedničinog otimanja mikrofona, migrantske granične krize i poslodavčevog pokliča „Zapošljavamo!“. Na prvi pogled nikakva. Koliko god novinar glasom, grimasom, gestom, posturom i pokretom agresivan bio, unoseći se u privatni prostor sugovornika, taj isti sugovornik, tkogod bio, neprimjeren je ako mu čvrsto, a opet senzibilno, rukom obuhvati mikrofon, prinese ga ustima i počne odgovarati. Nepristojno?
U Hrvatskoj u kojoj je politika postigla status reketara medija to je simbolički čin transakcidentacije tijekom svete mise političke samovolje i nadmoći nad medijima. Primjerice, danas glasne glave od stoljeća sedmog ili barem od vremena naslikavanja Todorića s Franjom i kobasama na mrtvoj prirodi tuzemnog gospodarstva, šutjele su kao zalivene. Nije bilo oportuno govoriti makar trošak šutnje nadvisio dobrobiti današnje buke (čast iznimkama).
Ta ista politika ne snalazi se s ilegalno-migrantskim ekscesima. Među navedenima vrlo je malo onih koji žele ostati u Hrvatskoj između ostalog i zbog toga jer se loš glas širi još i dalje, ali i zbog toga jer vjerojatno nemaju uvjete niti za biti konobari i sobarice koliko god mi zapošljavanje i edukaciju shvatili neformalno ili aformalno (V.S. hvala na distinkciji).
Oni žele dalje u gospodarski toplije krajeve. U makroekonomske oaze. U kojima mikroekonomske palme njišu grane. Na koncu će biti prisiljeni ostati ovdje gdje ne žele biti, jer ih nitko neće, a mi ne znamo što bismo s njima. Nasuprot rečenom, poslodavci imaju motto: Zapošljavamo! koji je izlišan iz više razloga, no iz tirkiznog mora prigovora koje okružuje taj otočić zlatnog pijeska, brežuljaka i potočića izdvojimo dva. Natpis je napisan krivim jezikom.
Naime, oni koji znaju jezik i posao napustili su Hrvatsku, a oni koji su se upustili u Hrvatsku ne znaju ni posao ni jezik. Why natpis „Zapošljavamo!“ nije na jezicima država Sjeverne Afrike i Bliskog istoka beats me. Nadalje, taj motto više ne igra otprilike kao Hajduk, ali igra otprilike kao Dinamo motto: „Urang nawarkeun gaji dimimitian tina kunas 6.000“, (u prijevodu: „Nudimo posao za početnu plaću od 6.000 HRK“).
Zucker kommt zuletzt, ako su najbolji radnici napustili Hrvatsku, a najbolji su jer tako kažu statistike EU, kako to da poslodavci, kad ih već ne mogu zadržati, ne odlaze za njima? Ako je dana sveza države i gospodarstva, onda iz istog razloga iz kojeg se još niti jedan političar nije iselio iz Hrvatske u potjeri za srećom kvalitetnije izborne baze i poštenijih uvjeta mukotrpnog društveno-političkog rada što nas vraća na početak teksta i na svezu politike i medija pa na koncu i sve tri sasvim slučajno odabrane i na prvi pogled nepovezane pojave.
Nasuprot marksističkom idiotizmu, mnogima bliskom iz njihovih formativnih godina, treba reći kako je nogomet poezija zbilje pa tako dok jednima nakon jeseni direktno dolazi proljeće, drugi zapinju u vječnoj zimi dok Vivaldijev kostur u grobu paradno ponavlja svoj edukativno-ekološki salto mortale.
VIDEO Kad čvrsta desnica Predsjednice RH zgrabi mikrofon novinaru dvometrašu
