Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Hrvatska, kao i druge države Srednje Europe, ni na koji način nije sudjelovala u uzrokovanju nereda na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi koji su doveli do migracija tamošnjeg stanovništva u Europu. Tim slijedom ne mora sudjelovati niti u trpljenju učinaka tog nereda ili u brizi za migrante iz tih područja.
Načelo dijeljenja brige za učinke među onima koji nisu odgovorni za uzroke od strane onih koji to jesu po sebi je nemoralno. Onaj tko je proizveo nered ima moralnu odgovornost nered i počistiti za razliku od onoga tko ga nije proizveo. Njemu je to moralno zapovjeđeno, a ostalima nije, ali nije im niti zabranjeno.
Odgovornost se razumije kao moralna pa se radi o moralnoj dužnosti ili zapovjedi, a svaka, pa i moralna zapovijed zapovijeda vlastito izvršenje i onaj tko ju ne izvrši čini nešto nemoralno. Dijeliti vlastitu odgovornost s onima koji nisu odgovorni po definiciji je neodgovorno pa ako je podjela zapovjeđena, onda je moralno dopušteno ne izvršiti zapovijed.
Tome je tako jer ta dužnost spada na odgovornog, a ne na onoga koji to nije i jer ne izvršavanje dužnosti znači neodgovorno postupanje isključivo odgovornog. Onome kome je odgovornost neopravdano dodijeljena dopušteno je brigu pokazati ili ne, ali ni na koji način to pokazivanje brige nije zapovjeđeno niti zabranjeno. Zapovjeđeno nije jer nema niti odgovornosti, a zabranjeno nije jer pokazivanje brige može imati uzroke različite od imanja objektivne odgovornosti.
U skladu s rečenim Hrvatska nema nikakvu moralnu odgovornost niti joj može biti moralno zapovjeđeno brinuti se za navedene migrante (protiv svih koji misle kao ovdje postoji moralna nužnost). Kako nema nikakvu moralnu odgovornost ne može joj biti niti moralno zabranjeno brinuti se za migrante (protiv svih koji kako ovdje postoji moralna zabrana). U međuprostoru između nepostojanja moralne zapovijedi i zabrane stoji dopuštenje. Hrvatskoj je moralno dopušteno brinuti se ili ne brinuti se za migrante. To znači kako se razlozi za brigu ili nebrigu mogu temeljiti na njezinoj odgovornosti proporcionalno brizi ili nebrizi odgovornosti odgovornih. Primjerice, ako odgovoran pokaže najveću moguću brigu i iscrpi sva sredstva, onda je dopušteno preuzeti dio odgovornosti, tj. nije zabranjeno, ali i dalje nije niti zapovjeđeno.
U svjetlu rečenog (svima koji misle kako postoji moralna dužnost ili zapovijed brige za migrante) treba spomenuti činjenicu da su počinitelji nedavnih terorističkih napada u Europi propušteni kroz Hrvatsku za Predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića, pa ne bi bilo dobro da se to ponovi za Predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića.
Također u svjetlu rečenog (svima koji misle kako ne postoji moralna dužnost ili kako postoji zabrana brige za migrante) treba spomenuti činjenicu da su Hrvati također bili migranti koji su dospjeli na područje današnje Hrvatske susrevši starosjedioce (za koje dragi Bog zna što mislili o pridošlicama), ali i kako Hrvati još uvijek jesu migranti koji migriraju diljem svijeta (štoviše, više je Hrvata izvan Hrvatske nego u njoj).
Temeljem nepostojanja odgovornosti Hrvatske za uzroke navedenih migracija može se reći kako Hrvatskoj nije niti može biti ni moralno zapovjeđeno ni moralno zabranjeno brinuti se za migrante (nasuprot objema stranama u fiktivnoj javnoj raspravi). Njoj je zaista samo dopušteno brinuti se ili ne. Drugim riječima, ona se može, ali ne mora brinuti za migrante temeljem daljnjih moralnih razloga, no niti jedan od njih ne može brigu ili nebrigu učiniti moralno zabranjenom ili zapovijedanom preko granica njezine odgovornosti za uzroke koju de facto nema tako dugo dok ta granica nije dosegnuta od strane odgovornih za te iste uzroke.
Dodatak
Tema ovog teksta nije niti jedna druga odgovornost osim moralne, tj. niti unutarnje-politička (sigurnosna), vanjsko-politička (granična i međudržavna), gospodarska, kulturna i slične. Pri tome je jasno kako oblici odgovornosti različiti od moralne mogu s njom biti u suprotnosti. Ipak, kako bi bili u suprotnosti prije toga je te vrste odgovornosti potrebno opisati i razlikovati, a ne miješati ih što je najčešći slučaj u živim javnim raspravama kojima ovih dana svjedočimo. Nadalje, tema je moralna odgovornost Hrvatske kao države, a ne moralna odgovornost njezinih pojedinačnih državljana kao privatnih fizičkih osoba ili odgovornost institucija kao privatnih pravnih osoba. Na koncu, tema nije moralna odgovornost migranata, jer ona iako postoji uvijek postoji u odnosu nemoći migranta prema nadmoći onoga pred kime migrira i onoga prema kome migrira.
