Na djelu je perverzna estetika destrukcije ili ljepota samouništenja

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Politički govoreći paradni HDZ koji u saboru estetski odbojno ako ne i kičasto balansira na truloj niti raspetoj između moći udovoljavanja prohtjevima onih koji bi malo suvladali i nepohlepi prohtjeva suvladara u odnosu na vlastitu nemoć, a koja će puknuti ako se previše napne ili omlohaviti ako se previše opusti, ima mnoge probleme u i izvan stranke (sve bi ovo vrijedilo i za SDP da je na vlasti kao što je i bio i stoga je praktičnije govoriti o HDZSDP jednostranačju posljednjih 28 godina).

U stranci HDZ pobunjenike izbacuje kao na traci, izbacivanjem prijeti potencijalnim pobunjenicima, onima koje bi najradije izbacio a ne usudi se, politikom vidjet ćemo prijeti koliko može kako ne bi proizveo štetu koja nadvisuju dobrobit, a sve ostale dovodi u red svim ostalim sredstvima (slično se ponaša i SDP). Na koncu će Plenkovićevo ljevičarenje završiti rasapom HDZ-a kao što je rasap SDP-a započelo Milanovićevo desničarenje, jer zaboravlja se postulat prema kojem su HDZ i SDP dva krila jedne te iste ptice hrvatskog politikantstva.

HDZ-ov mit o gospodarskom rastu raskrinkan je, jer zaista se radi o usporavanju u odnosu na europski prosjek i na direktne konkurente na dnu europske ljestvice. Ono što se u odnosu na prošla stanja čini relativnim napretkom zaista je apsolutan zaostatak za ostalima. Zaostatak koji se povećava. Ili možda Eurostat smrdi. Ekonomska slamka spasa pretvara se u tuzemnu batinu koja nas drži ispod površine (slična je situacija bila i s SDP-om).

Unutar HDZ-a, uz sve navedene poteškoće, u samo par dana je na nacionalnoj razini izgubio potporu na lokalnoj razini vis-a-vis prosvjeda u Vukovaru, a internacionalno izbore u BiH povodom čijih rezultata su reakcije varirale od suludih, preko razumnih do traljavo državničkih. Ne treba se nadati kako će ta tendencija, iako ovih dana zgusnuta usprkos volji vođe, splasnuti u dogledno vrijeme (još jednom slično i u SDP-u).

Izvan sebe od untarnjih poteškoća HDZ ima nemalih problema. SDP koji ima slične poteškoće, iako opozicijske, dospio je do situacije da im odmetnuti član podržava HDZ samo kako SDP ne bi dospio na vlast, zaista nije ozbiljna prijetnja nikome osim samome sebi. Treće strane, poput lijevog Živog zida, centrističkog MOST-a i nakon 20 godina naglo probuđene razjedinjene mase konzervativaca, stagniraju ili rastu (no treće strane čine se različitima od onih prije 28, 20 ili 15 godina).

Ankete nepristranih agencija za istraživanje javnog mnijenja koje nikad dosad na pola mandata nisu pokazale pad vladajućih potvrđuju rast HDZ-a (a i pred izbore 2000. i 2011. su se nećkale), toliko više nalikuju na promidžbu kojom usmjeravaju javno mnijenje nego na odraz javnog mnijenja kojim usmjeravaju politikante da je i sam društveni konstrukt HDZ-ove demokracije političkih prekupaca počeo uključivati samoga sebe kao člana.

Kakve su uopće činjenice o javnom mnijenju? Kojem javnom mnijenju? U RH na izbore izlazi jedva 50% državljana s pravom glasa i to uglavnom stranački ovisnih. Dio od preostalih 50% vjerojatno su emigrirali, dio ih nije niti će ikad glasovati kao posljedica negativnog prirasta, a apstinenti će vjerojatno ostati vjerni svetim zavjetima apstinencije.

Tako ne bi trebalo čuditi da izlaznost na sljedećim izborima naraste u odnosu na opći pad broja stanovnika i državljana s pravom glasa. HDZSDP mogao bi nakon 28 godina uništavanja države još nekoliko puta slavodobitno osvojiti vlast osim ako se ili sve treće strane usprkos razmiricama ne udruže i doživotno ih pometu s politikantske scene ili zbog oskudnih resursa ne započne bratoubilački rat čije obrise naziremo ili neka kombinacija navedenog.

Na djelu je perverzna estetika destrukcije ili ljepota samouništenja, jer koliko god bilo ružno, ipak je puno ljepše vidjeti kako oni koji pod prijetnjom izumiranja tužno napuštaju ovaj svinjac ipak veselo preživljavaju i žive na onim prostranim pašnjacima na kojima ćemo svi završiti prije ili kasnije, ovako ili onako.

Facebook Komentari