Zagreb: Cajke u centru selendre

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Video snimka koja kruži portalima i društvenim mrežama a na kojoj se u Pothodniku u Zagrebu u kasne noćne sate s razglasa čuju cajke dok jedino smetlar čisti pod izazvala je ili lažno gnušanje ili prešutno odobravanje. Oni koji odobravaju šute što je čudno jer su u većini.

Šokirani kojih je koliko i mladih koji slušaju cajke a to je prema nekim procjenama više od 90% tvrde kako je nedopustivo da se cajke čuju u javnom prostoru u Zagrebu.

Dakle, iako većina drži kako je to skandalozno istovremeno većina to prešutno odobrava i za pretpostaviti je kako se radi ili o dvije većine možda generacijski ili drugačije različitima ili o jednoj s kognitivnom disonancom. Početna tvrdnja je kako je ta pojava loša. No u ime autorovog svojstva da istovremeno bude enfant terrible i advocatus diaboli pretpostavimo kako je ta pojava dobra i pokušajmo to obraniti pa ako ne uspijemo, nismo uspjeli.

Za informaciju lažno šokiranima treba reći kako su se cajke probile u samo središte grada i ovladale njime. Petkom i subotom navečer i noću nema dijela grada u krugu koji opisuju Trićkva, Zvezda, Britanac i Glavni a u kojem se iz najmanje jednog bircuza ili elitnog kluba ne čuju cajke. Taj proboj barijere zvučnog ništavila pozadinskom bukom koja služi kao dekoracija urlanju, mahanju, cupkanju i razbijanju posuđa ili proboj u svijet glazbe zbio se od 1990-ih do danas (uzroci ovdje nisu tema kao niti seljačine koje su cajke dovukle u centar Zagreba počevši od 1990-ih). Time smo odredili narav, mjesto i vrijeme.

Nadalje, lažno šokiranima i u obranu onih koji prešutno odobravaju treba reći kako se radi o pozadinskoj buci ili nadri-glazbi koja svoje podrijetlo vuče dijelom od popa (žanrova kao što su disco i sl.) spojenog s koje čime. U tom svjetlu popularnoj je glazbi mjesto u središtu zbivanja a ne na margini društva, kulture i estetike pa tako i cajkama. Nasuprot cajkama, rock glazbi je oduvijek bilo mjesto tamo gdje je i nastala; na ulicama i trijemovima prigradskih kuća, u lokalnim krčmama i opskurnim klubovima, društvenim i vatrogasnim domovima, jer rock nije glazba elite nego bijednika pa je premiještanje rocka u središte perverzno.

Zabavna glazba, jazz, čak i blues bili su u središtu Zagreba do pojave rocka i popa koji su se postepeno približavali centru grada ne samo fizički nego i vrijednosno, tj. rock događaji postali su main stream (istina, u vrijeme nastanka rocka 1949.-1951. Hrvatska je duboko zaglibila jugoslavenskom poststaljinističkom komunističkom totalitarizmu pa je sve svjetsko kasnilo od po 1-2 do 5-10 godina). Nakon što je sam rock omlohavio, objesio se i izgubio neovisnost (vidi lat. pendēre u svezi s independere, tj. neovisnošću toliko prigodnom na današnji dan) zagospodario je pop pod vidom disca koji vodi do cajki.

To obitavanje rocka u središtu zbivanja pod vidom njegovog podrijetla je perverzno, a najbolje se iskazuje kroz masovne koncerte u ogrnomnim dvoranama i na stadionima. Rocku je mjesto u malim klubovima, opskurnim krčmama i na prigradskim trijemovima (poput njegovih roditelja bluesa i jazza). On biva potisnut popom i na koncu cajkama koje su zagospodarile centrom. Za razliku od 80-ih kad je rock vladao središtem (bilo kao klasični, kao rock and roll, kao punk ili čak hardcore) s par iznimaka, danas središtem vladaju cajke koje kao možda neželjeno, ali ipak dijete pop glazbe jesu tamo gdje jesu (na samom Jelačić placu, 30m od HNK, 100m od Umjetničkog paviljona itd.), a rock se vratio margini.

U istom onom krugu ili malo izvan njega koji opisuju Trićkva, Zvezda, Britanac i Glavni danas su dobri prostori s izvrsnim ozvučenjem, pristojnim cijenama i podosta kvalitetnom rock glazbom pa i bluesom i jazzom (napose kad se radi o stranim izvođačima uz nekoliko tuzemnih iznimaka). Tamo je tim žanrovima i mjesto i dobro je da su tamo gdje jesu koliko zbog glazbenih toliko i zbog ekonomskih okolnosti (sama činjenica da ponajbolji svjetski izvođači na takvim mjestima okupe između 200 i 300, iznimno 400 slušatelja govori za sebe ili o tome što voli preostalih 5-10% mladih). Centar je ispražnjen od rocka. Prepušten cajkama. To nije loše. Štoviše izvrsno je, jer tako svaki ljubitelj rocka može svakodnevno a napose vikendom zaobilaziti centar i bježati od njega kao vrag od tamjana. Naći svoje mjesto na rubu jer na koncu mi i jesmo ljudi s ruba i na rubu nam je i mjesto.

Facebook Komentari