Trg žrtava Instagrama: Devastacija kako ju nazivaju prosvjednici nije sama

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Trg žrtava Instagrama kako se popularno naziva Trg žrtava fašizma u Zagrebu, jer njegov novi tlocrt otkriva neodoljivu sličnost s logom te društvene mreže koji je postojao i prije mreže samo što je bio maskiran biljkama, nedavno je pretrpio radove i sad je drugačiji.

Rabim riječ radovi jer nisam siguran kako se zove ta intervencija. Naime sječa stabala, grmova, vađenje njihovih korijena i čupanje trave jest to što jest, a isto tako i zamjena dotrajalih stepenica i uređenje dvaju puteljaka. Navodno radovi nisu dovršeni jer se čeka proljeće kako bi se nakon građevinskih započeli hortikulturni.

O za i protiv dovršenih radova nema smisla govoriti. Struka i građani koji prosvjeduju su javno protiv. Gradonačelnik, njegova svita i ostali koji neposredno ili posredno žive od gradskog (vašeg) novca vjerojatno su za, ali ne previše javno. Velika većina zaista se samo sprda s gradonačelnikom i prosvjednicima. Nasuprot vrijednosnoj intuiciji, krenimo od onih koji su protiv. Struka je protiv iako tu ima puno licemjerja i preseravanja (svaki je radio gluposti jer je investitor plaćao). Gradonačelnik se pobrinuo za struku pa imamo obiteljsku dramu Struka protiv Struke. Prosvjednici Vratite magnoliju protiv su iako je nepoznato koliko su u ime vjerodostojnosti posadili stabala npr. na opožarenim područjima, u vlastitim štakor-dvorištima 20m od trga ili barem u okućnicama svojih kleti po prigradskim bregima.

Oni koji su za još su dvojbeniji. Radi se o prema nekim anketama čak 2/3 čitatelja nekih novina i portala, ali ne treba poricati i suprotan rezultat nekih drugih novina i portala. Prosjek je oko 50:50. To govori o građanima koji su se nastanili u Zagrebu zadnjih 30-ak godina, ali i o upravi grada. Devastacija kako ju nazivaju prosvjednici nije sama. Ona je u društvu opće, kontinuirane i sustavne devastacije gradskog zelenila. Činjenica jest kako se količina zelenila u gradu planski smanjuje u ime ne-biljnih interesa. Primjerice parkirnih prostora, navodne urbanizacije, pogodovanja trećerazrednim investitorima, privatnim idiosinkrazijama ljudi koji se gnušaju divljinevlastite prapostojbine i sl. Činjenica je također kako prirodno zelenilo na ulicama i trgovima snižava temperaturu zraka za između 10 i 20°C, štedi energiju i čini prostor ugodnijim za život što je u doba globalnog zatopljenja u najmanju ruku važno.

Slične činjenice mogu se nabrajati u nedogled i mogu pomoći onima koji prosvjeduju da uz arhitektonske, hortikulturne imaju i ekološke argumente na svojoj strani, ali teško kako će preokrenuti javno mnijenje. Istih onih koji već godinama biraju vlast koja je i poduzela radove. Ono što na trgu mene oduvijek brine svodi se na paradoks. Taj trg, osim što ima krnje ime i nije sasvim jasno radi li se trgoparku ili parkotrgu, ima predivnu zgradu u kojoj se nastoje postavljati uglavnom lijepa umjetnička djela, ima izvrstan oblik i smještenost u odnosu na okolne ulice i zgrade, ima sve elemente trga, vodu, cvijeće, zelenilo itd. što mnogim trgovima nedostaje. No usprkos povremenim šetačima pasa, rijetkim prolaznicima najfrekventnijim smjerovima, mladih koji se vikendom okupljaju na njemu i sl. taj trg nema ljudi. Nema ljudi. Kakav je to trg ako na njemu nema ljudi?

U tom svjetlu možda najvažnija intervencija koja bi taj trgopark ili parkotrg učinila trgom a možda i parkom nije poduzeta. Nisu napravljeni pothodnici ispod ulice koja ga okružuje koji bi se presijecali točno ispod paviljona i omogućili izlazak na trg, ulazak u parkić i dakako u muzej čime bi se na trg dozvalo ljude. Rečeno čak i ako je besmisleno pokazuje dosljednu praksu neobavljanja nikakvih radova pod gradom koji bi grad unaprijedili i očuvali. To se ne čini jer takvi radovi nisu vidljivi, profitabilni su preko granica mandata, njima se nemoguće špinčiti, a niti donose glasove. Ukratko, ako je to trg i/ili park, zašto na/u njemu nema ljudi? Jer su svi na Instagramu.

Facebook Komentari