Život s Vlastom: Nitko normalan ne priželjkuje pobačaj

Piše: Vlasta Janton

Svako malo održavaju se prosvjedi, što za pravo na život, što za pravo na pobačaj. I svatko od njih ima čvrste argumente zašto se bori upravo za to pravo. Jedna žena držala je transparent „Ni država ni Boga blizu jajnika moga“ i time jasno dala do znanja tko je gospodar njezina tijela, njezinih odluka.

Ona sama. Nije jedina u tome, većina žena tako misli. Od kud nekome pravo odlučivati što će jedna žena učiniti kada se nađe u bezizlaznoj situaciji. Da li država ili crkva misle da se žena odlučila na pobačaj iz čiste dosade? Ili je do toga došlo jer su je navele prilike iz kojih nema izlaza? Niti jedna, ali NITI JEDNA normalna žena ne želi pobačaj, ona to NE ŽELI, ali postoje situacije kada nema izlaza, nema podrške, nema prihvaćanja okoline, nema se od čega živjeti i brojne druge situacije za koje ne znam da ih žene imaju.

Da, pravo na slobodu izbora treba biti pravo svake žene. Ne njezinog muža, brata, oca, strica, dečka, zaručnika. Već njen izbor. To je njezino tijelo, njezina odluka. Neki muškarci su toliko agresivni u borbi protiv pobačaja, toliko glasni u istupima, a kada se to dogodi njihovim kćerima, ljubavnicama, onda se ploča naglo mijenja. Onda ne vrijede ista pravila i brže bolje daleko od svih, u privatnim klinikama, obavlja se upravo ono protiv čega se taj muškarac snažno bori. Da ne kažem koliko muškaraca ostavlja svoje djevojke u trenutku kada saznaju da su ostale trudne. Neke od tih djevojaka donose odluke kako će same podizati dijete, unatoč osudi okoline, a itekako znamo kakvo je naše društvo (što je najžalosnije od svega). Neke donose tešku odluku i prekidaju trudnoću, jer su ostale same i nezaštićene, jer nemaju podršku od ikog svog. Sigurna sam da te žene osjećaju psihičku bol čitav život, ali nisu imale izbora, bile su prepuštene same sebi, nisu se osjećale dovoljno snažne da bi mogle protiv svih.

Ako ne želiš dijete, postoje razni načini zaštite, bar u današnje vrijeme žene imaju veliki izbor kako se zaštiti od neželjene trudnoće. Muškarac je tu da podrži ženu u bilo kakvoj njezinoj odluci, on nije u njezinoj koži da razumije kroz što prolazi, ali je zajedno s njom sudjelovao u nastanku njezine trudnoće. Onda neka preuzme i odgovornost, a ne da pobjegne glavom bez obzira i onda negdje sa strane viče kako treba zabraniti pobačaj.

Svaka žena treba imati pravo na slobodu izbora. Ona jedina i samo ona. Njezino tijelo, njezina odluka. I tu je kraj svim raspravama. Kakva crkva, kakva država. I ne znam od kud pravo crkvi miješati se u izbor žene? Crkva samo gleda kako da si napuni džepove, odnosno da ima čim veći broj ljudi koji pune te džepove. Oni su za život, oni su za to da dijete ugleda svijet, oni su za to da život počinje začećem i tako dalje. A gdje je crkva kada ta žena i to dijete nema što jesti, kada nema gdje stanovati, kada se nema gdje zaposliti? Crkve tu nema. Onda šuti. Nestaje. Crkva samo gleda natalitet a poslije kog briga za tebe i tvoje dijete. A posebice mi je licemjerno gledati neke svećenike kako imaju djecu sa ženama koje su im ljubavnice, ili još bolje kada tim istim ljubavnicama plaćaju da se u trudnoći tog neželjenog djeteta riješe. Zlo mi je od toga.

Niti jedna žena neće preko noći donijeti tu tešku odluku, već je ta odluka donesena nakon mnogih neprospavanih noći punih suza, nedoumica, psihičkog sloma. Jer time odlazi dio nje, time je na svojoj duši ostavila bolan pečat. I nikome ne donosi dobro zabrana pobačaja, jer će ta ista žena otići u ilegalnu kliniku ili kod nekog liječnika u neurednom podrumu i možda tamo umrijeti u nehigijenskim uvjetima. A to se itekako događa. Zabranom se ne postiže ništa već se time samo potencijalno ugrožava nečiji život.

Prekrasno je biti mama, prekrasno je donijeti jedno malo nedužno biće na svijet, prekrasno je poljubiti te male ručice, ili malu glavicu dok bezbrižno spava u tvom naručju. Isto tako koliko podržavate majku koja je na svijet donijela dijete, podržite i onu koja to nije, jer samo ona zna kakav pakao boli je prošla da takvu odluku donese. Pravo na slobodu izbora je pravo svake žene. I jedino tako bi trebalo biti. Čak je i u strogo konzervativnoj i katoličkoj Irskoj prevladao razum. Samo i jedino žena je gospodar svog tijela. Ne država, ne crkva. Samo i jedino žena.

Facebook Komentari