U utorak 18. rujna 2018. s početkom u 20 sati u Laubi održat će se otvorenje izložbe Hrvoja Urumovića „Kad dječak odraste“
Pod nazivom „Kad dječak odraste“ akademski kipar Hrvoje Urumović izložit će svoje prostorno ambijentalne kiparske instalacije nastale u razdoblju od 2010. do 2018. godine. Urumović se istaknuo među mlađom generacijom hrvatskih kipara s prepoznatljivim radovima u kojima se koristi motivima iz umjetnosti, pop kulture, filma i stripa, medija i svakodnevice kako bi ocrtao apsurde suvremenog društva. Urumović pretežno radi u mediju klasičnog kiparstva i ne bježi od klasičnog skulptorskog pristupa, ali mu daje stripovski, pa čak i karikaturalni karakter.
Radovima na izložbi zajednički su elementi humora, apsurda, ludizma, ironije, postupci reinterpretacije, korištenje ready-madea i pop arta, kao i njihovo međusobno ispreplitanje.
Izložba ostaje otvorena do 29. rujna.
Hrvoje Urumović (Sarajevo, 1976.) studirao je i diplomirao kiparstvo 2000. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Stipe Sikirice. Magistrirao je 2003. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani kod mentora prof. Dušana Tršara. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi. Autor je desetak javno izvedenih radova te je sudjelovao na nekoliko natječaja za spomeničke projekte. U svome dosadašnjem umjetničkom radu izražavao se raznim materijalima te raznim likovnim i vizualnim medijima. Od 2000. godine član je HDLU-a, a od 2004. godine član je i HZSU-a. Radi na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci kao predstojnik katedre kiparstva, piše Lauba.
Hrvoje Urumović prvenstveno je kipar figuracije. Kaže da su njegovu umjetnost na Akademiji smatrali zastarjelom pa i zaostalom u razvoju, s obzirom da su tada u fokusu bili apstrakcija, instalacije i performansi. Moderna kao izrazito nefiguralna umjetnost svaki je pokušaj stvaranja suvremene figuracije smatrala dekadentnim populizmom.
Umjetnost je bila podijeljena na visoku i nisku pri čemu je modernizam definiran kao visoka umjetnost namijenjena probranom krugu konzumenata. Isključivost modernizma kao jedine prave umjetnosti pretvorila ga je u elitističku umjetnost čija je konzumacija postala stvar prestiža i pseudointelektuane nadmoći. Za suvremenu figuralnu umjetnost uveden je termin tradicionalni modernitet – proturječnost sama po sebi. Postmodernizam se javlja kao logična reakcija na ovakvu isključivost, s ciljem ponovne uspostave neopterećene komunikacije umjetnosti i publike.
Postmoderna je donijela neke nove tendencije preuzete iz ranijih razdoblja likovne umjetnosti. Ona vraća zanimanje za figuraciju, ekspresiju subjektivnog i narativnog te zahtjev da umjetničko djelo ponovno postane predmet estetskog uživanja. Glavne karakteristike postmoderne su eklektičko citiranje, izvanstilsko djelovanje i pluralizam koji ne postavlja stilističke barijere unutar epohe u kojoj djelo nastaje.
Urumović smatra da ne smije postojati prevlast jednog isključivog umjetničkog jezika. Različitost je poželjna, a svako zatvaranje likovnog izraza unutar nekog stilskog kanona predstavlja susprezanje vlastite likovne slobode. Zato se Urumovićevi skulpturalni objekti ne ograničavaju idejama „izama“ kroz povijest, već su produkt njegovog osobnog likovnog mišljenja, a cilj mu je stvoriti djelo koje je sposobno komunicirati u aktualnom vremenu.
U likovnom jeziku novog doba pojavili su se novi elementi koji neće dijeliti umjetnost na visoku i popularnu, a koji su u razdoblju modernizma bili obilježeni kao niže vrijedni. Ti novi elementi usvojeni iz popularne kulture postali su u postmodernizmu legalno likovno sredstvo u kreiranju umjetničkih djela. U skladu s tim, Hrvoje Urumović služi se humorom, groteskom, ironijom, erotikom, seksualnošću, čak i dopadljivošću, pritom se kritički osvrćući na aspekte populizma i elitizma istovremeno. Urumovićev likovni izraz formalni i tematski je prepoznatljiv i duboko promišljen, a on sam svoj rad voli nazvati pokušajem stvaranja ¨umjetnosti između elitizma i populizma, piše Wikipedia.
