Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Nikad dosad Sabor RH nije imao više saborskih zastupnika koji su izabrani na jednoj listi i završili kao neovisni ili na nekoj drugoj. Nikad dosad Sabor RH nije imao većinu sastavljenu od toliko neovisnih zastupnika koji su se otklonili od opozicije i/ili priklonili većini. Nikad dosad Sabor RH nije imao većinu sastavljenu između ostalog i od negdašnje opozicije bez da su održani prijevremeni izbori.
Nije se pokazalo ništa od osim poslovičnog izvornog politikantskog i licemjernog djelovanja zastupnika. To je svakako puno bolje stanje od početka tog procesa na pretposljednjim izborima i u odnosu na to stanje ovo je mjerljiva promjena. Fragmentacija političke scene se nastavlja i sve je više zastupnika koji samostalno mogu osvojiti saborski mandat usprkos postojećem dvostranačkom izbornom sustavu.
Ako se ovakva situacija potvrdi na sljedećim izborima bez obzira hoće li biti redoviti ili prijevremeni, a moguće i ako se nastavi mijenjati u istom smjeru, ništa se neće zbiti tako dugo dok vladajuće dvostranačje čak i uz sve znane i neznane trikove ne uspije skupiti saborsku većinu (osim međusobnom koalicijom). Tad će nastupiti razjedinjena ali stabilna treća strana koju poput starih trećih strana od 1990. na ovamo dvostranačje neće moći svrgunuti.
Ako se ovakva situacija nastavi, onda bi se mogla zbiti i mjerljiva demokratizacija politike. Većina i vlada moći će biti oblikovane ili ozbiljnim kompromisima i koalicijskim ugovorima ili uspostavljanjem tehničke vlade. U oba slučaja mogla bi se zbiti i najvažnija posljedica demokratizacije, tj. de-ekonomizacija države ili dizanje državnih ruku s gospodarstva.
Paradoksalno, tome pridonosi negativan prirodni prirast i siromaštvo stanovništva koje kao i dosad mogu napustiti državu i slobodno se kretati EU čime se sprječava korjenita pobuna. Ipak korjenita pobuna protiv nakaradnog političkog, birokratskog i gospodarskog sustava RH koji je čini se napokon dao svoje nije nemoguća ako se dospije do poznate situacije u kojoj se skupine tog sustava koje su ga dosad iskorištavale isključivo za vlastiti opstanak i dobrobit počnu urušavati (Dan kad su uhljebi krenuli u štrajk).
Opisan razvoj događaja jedan je od vjerojatnih scenarija, najbolji među najvjerojatnijima, jer preostali uključuju socijalne i gospodarske krize i sukobe ako se pokaže kako tendencija kojoj svjedočimo nije samo bura u čaši vode. Treba držati na umu kako je izborno zakonodavstvo i dalje dvostranačko, točnije jednostranačko, a takvo će i ostati tako dugo dok će se HDZ-SDP smjenjivati na vlasti. Suprotno se nikad dosad nije dogodilo.
U abnormalnoj situaciji u kojoj su HDZ-SDP uspjeli iznevjeriti sva očekivanja nacije u uskoro trećini stoljeća, željeti im nestanak s političkog lica zemlje i zatiranje svakog spomena u budućnosti nije abnormalna nego jedina normalna reakcija.
