Čačić: Za Uljanik bih tražio ozbiljnog brodograditelja, da sam u sitauciji da o tome odlučujem. Brodograditelja! To nije Končar

Varaždinski župan Radimir Čačić komentirao je u Novom danu N1 televizije stanje u brodogradilištu Uljanik.

Tko je odgovoran za stanje u Uljaniku i 3. maju?

Naravno da je odgovorna uprava, odgovorni su vlasnici. Oni su ti koji odlučuju o upravi i radu, a među njima i država ima svoju odgovornost. Mislim da je u najvećoj mjeri ta identificirana sprega priličano realna. Odgovornost nečinjenja je ovdje prisutna i čak i nakon što je cijela priča eksplodirala u smislu jasnoće, potpuno je jasno da se jako kasni s ozbiljnom vlasničkom intervencijom i odlukama o drugoj i drugačijoj upravi i strateškom partneru.

Zašto nije uspio pokušaj privatizacije i uspješnog poslovanja?

Uljanik je jedino brodogradilište koje je na vlastiti zahtjev 2010. prestalo biti društvo u poteškoćama. Tada su inzistirali na tome jer su poslovali bitno uspješnije od drugih brodogradilišta. Tražili su da kao zaposleni i bivši zaposleni preuzmu ključni vlasnički paket i nastave poslovati. Država je prihvatila i anulirala milijardu jamstva i potpora.

Je li to bila pogrešna odluka?

U tom trenutku nije bilo nijednog razloga da se odbije inzistiranje uprave, radnika i sindikata. Rekli smo da imamo potpuno jasnu i bezuvjetnu kondiciju od strane EU-a da moramo privatizirati brodogradilišta. Rekli smo da u privatizaciju moramo ići i ako oni inzistiraju mi to možemo. Napravili smo i zakonske promjene da omogućimo da radnici kupe po deset puta manjoj vrijednosti. Rad uprave i kvaliteta upravljanja nakon 2012. i prije 2012. su potpuo različite. Predjednik uprave Radolović je otišao tada i uprava je prepuštena nekim drugim ljudima i ona se nije pokazala sposobna voditi tvrtku na način koji tržište može prihvatiti. Uljanik je tada preuzeo i 3. maj koji je dobio potpore od 850 miljuna kuna u restrukturiranju, a i sam Uljanik je dobio potpore u milijardama kuna. Tvrditi danas da Uljanik nije imao potporu i da nije imao potporu države je potpuno promašena teza. To je zavaravanje javnosti. Apsolutno postoji odgovornost politike, ali nemojmo zanemariti ni ogromnu odgovornost radnika, a vlasnici su u najvećoj mjeri zaposleni, i menadžment Uljanika.

Što se u ovom trenutku može očekivati?

Ovdje, kad bi to bilo 12 milijuna eura, lako bi to riješili i ne bismo o tome razgvarali. Mi ovdje razgovaramo o oko 670 milijuna eura garancija za 17 brodova i to je ozbiljan problem. Dobro pamtim problem koji smo imali s Kraljevicom. Imali smo samo 2 broda tada koji su bili u opasnosti pada garancija i imali smo vrlo komplicirane pregovore. To je jedan ozbiljan i odgovoran zadatak iz kojeg država ne može pobjeći iako njezina odgovornost uopće ne postoji. Država može reći “privatna kompanija, privatna odgovornost”, ali opasnost troška je prevelika da se država ne uključi. U siječnju su bile u igri ponude jednog od najvećih talijanskih brodogradilišta i tu je bio izražen jasan interes za preuzimanje. To se nije desilo, išlo se s Končarom. Koliko je to garancija za rast brodogradnje, to je ozbiljan upitnik. Ali čak i da Končar uđe, i dalje nema europske suglasnosti za restrukturiranje. Naše iskustvo s Europom nije bilo loše. U puno toga su izašli u susret hrvatskoj brodogradnji. Ovdje se pokazuje da jedna vlasnički nekontrolirana razina upravljanja ne može funkcionirati. Taj koncept V.D. radničko samoupravljanje gdje uprava radi šta hoće s podrškom lokalne politke i dobiva ozbiljne novce u vidu garancija, a da država ne kontrolira sve skupa, očito je promašen i tako ne može funkcionirati. Mora biti jasno tko je vlasnik i tko odgovara.

Kakva je opasnost u uspodredbi s Agrokorom?

Ovdje su potencijalne štete bitno, bitno, bitno veće. One direktne u broju radnih mjesta su na prvi pogled relativno male, ali opasnost od ozbiljnog gubitka radnih mjesta u Agrokoru gotovo da ne postoji. Komapnije Agrokora imaju mogućnost nastaviti kvalitetno raditi i danas Agrokor ne predstavlja nikakvu ugrozu za državu. Ta priča je više-manje uspješno završena. Uljanik je financijski puno opasniji.

Što se realno može učiniti? Što država treba učiniti?

Lome se koplja javno, a i ispod površine, što se tu hoće učiniti. Brodotrogir je bio ogromno brodogradilište, a danas je nešto drugo. Ovdje je situacija u određenoj mjeri slična, potencijal samog otočića Uljanika usred pulske luke je i lokacijski neupitan. Ide li se ovdje strateški na to da se brodogradnja zadrži u Puli, to moraju odlučiti i lokalna i državna politika. 3. maj bi mogao normalno funkcionirati, ali za Uljanik bih tražio ozbiljnog brodograditelja, da sam u sitauciji da o tome odlučujem. Brodograditelja! To nije Končar.

Postoji li zakonski okvir u kojemu bi se na Uljanik mogao primijeniti Lex Agrokor?

Ne. Uljanik ne odgovara zakonskom okviru Lex Agrokora. Možemo se opet zabaviti time da se zakonodavstvo prilagođava, ali rekao bih da ovog trenutka bi bilo puno pametnije odraditi ovo što se mora i da se minimalizira šteta i onda u formi predstečajne nagodbe ili stečaja ili uspješnog restrukturiraja sa strateškim partnerom. Netko mora vodti procese, a sad ne vidim da se to radi. Netko mora odgovarati za to. Ja sam odgovarao pa sam odgovoran i za to da se radnicima i upravi Uljanika izašlo u susret i napravio sve da oni postanu vlasnici. Pokazalo se da su kao vlasnici zakazali.

Facebook Komentari