Hrvatski političari su poput hrvača ali svi gube od istoga protivnika

Piše: Anthony R. Boras

Nevjerojatno koliko su hrvatska politika i političari postali zarobljenici sami sebe, svog ega i svoje pohlepnosti. Ne znam postoji li na ovom planetu i jedna država u kojoj će premijer i vladajuća stranka podnijeti toliko uvreda na račun naroda i države, sve to stoički podnijeti uz parolu- Bitno da smo mi na vlasti, a koga briga što nosi novi dan jer mi uživamo u ovom. Ne poznam niti jednu državu u kojoj druga država ima svog predstavnika u vlasti, a pogotovo ne države koja je do jučer bila neprijateljska, a premijer te države sudionik u neprijateljskim aktivnostima. Hrvatska je fenomen, fenomen u svjetskim razmjerima.

Dok Vučić putem svog posilnog, hrvatskog Srbina po zanimanju, drži Plenkovića i cijelu vladu, ma cijelu državu u „kravati” spreman da ga u svakom trenutku tušira, premijer šuti držeći se Pascalove „Ako želite da ljudi o vama dobro misle, onda nemojte govoriti.” Sudeći po naslovnicama i tekstovima u hrvatskim elektroničkim medijima u Hrvatskoj za premijera i svitu teku med i mlijeko, za sve druge Hrvatska je na putu tamo gdje je Venezuela. Ako Plenkovića neće koštati Vučić putem svog „poslanika” u vlasti, koštat će ga njegov mentalni sklop koji nikako ne može izaći iz čahure boljševizma, ili malo blaže samoupravnog socijalizma. U Hrvatskoj ništa ne ukazuje da je zemlja prošla tranziciju iz jednog sustava u drugi, iz socijalizma u kapitalizam, ona je još uvijek u samoupravnom socijalizmu, pogotovo u glavama i to ne samo onih na vlasti.

U Hrvatskoj se otvara novo krizno žarište – Istra. Hrvatski poluotok koji od 1945 nije promijenio sustav. Tako još vrijede bratstvo, jedinstvo i neka kradu jer i nama dadu. Privatno brodogradilište koje eto država mora sanirati da ne bi dobili pobunu.

4500 radnika predviđeni sindikatom spremaju se na prosvjede jer im država ne da novce za plaću. Radnički savjet je donio odluku jer oni su tvrtka od sistemskog značaja za punjenje nečijih računa, obrazac poznat jer njima nitko nije rekao da je socijalizam umro. Zamislite da Lockheed Martin proizvodi zrakoplove, prodaje ih stvarajući gubitak, a Američka vlada im radi socijalnog mira isplaćuje plaću.

Mantra je da hrvatska vlada spašava 700 000 eura bankovnih jamstva, onda je pravo pitanje zašto vlada ne pusti da se aktiviraju jamstva pa prva u naplatnom redu ne preuzme tvrtku čije nekretnine vrijede više od jamstava. Možda i bi da nije tri glasa za držanje kvoruma, poznata u politologiji kao „tiha koalicija”. Opet ona naroda- sve za vlast, vlast ni za što.

Hvali se ministar turizma da će turistička sezona opet biti rekordna, a ono malo Hrvata koji su imali novaca da na more dođu kao turisti, a ne kao sezonski radnici, postavljaju pitanje- A gdje su ljudi. Isto tako turistički djelatnici kukaju da su na stotine, tisuće kreveta prazni. Prošle godine tražio se krevet viška, ove godine kreveta ima viška, ali očito i turista manjka. Svaki turist manjka je manjak u državnoj blagajni, pogotovo u državi gdje je udio turizma u BDP-u čak 20 % ili vlada misli da je manje više. Najbolje bi bilo da se opet uvedu radnička odmarališta, da se popune slobodni kapaciteti, možda će onda i hrvatski povrtlari uspjeti prodati papriku jer će radni narod jesti punjene paprike, piti Ribar umjesto skupih čileanskih vina.

Sve hrvatske vlade od samostalnosti pa do danas, kako to lijepo zvuči od samostalnosti, kad im zafali u blagajni udare po porezu. Najnoviji hit porez je onaj na direktorsku poziciju. Hoćeš biti direktor, e pa prije nego izradiš podsjetnicu plati porez na plaću. Porez na plaću koju ti država odredi. E pa gospodo komunisti u kapitalizmu država ne određuje nadnicu, u kapitalizmu tržište određuje nadnicu i ne može država svoje zakone pravdati ne poštivanjem poreza. Država za to ima represivni, pravni i financijski sustav. Vlada ne kažnjava masu zbog pojedinca, ona štiti masu od pojedinca.

Trenutno se u Hrvatskoj vodi rasprava „Tko to tamo peva”, a vlada kao svaka vlada u kojoj Vučić ima utjecaja kaže Zažmuri, Godine prolaze, Gde seže moje sećanje.

* Autor je sveučilišni profesor iz SAD-a

Tko je to vidio da neka frizerka koja je umislila kako može biti i direktorica u svojoj radnji isplaćuje sebi plaću manju nego što je plaća službenice u općini

Facebook Komentari