Život s Vlastom: Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve, vjeruj u ljubav, ne živi bez nje

Piše: Vlasta Janton

Bio je utorak, predvečer, bio je suton, sunce se spajalo s morem, galebovi krici parali su nebo. Gledala sam kako odlaziš, odlaziš na svoj posljednji put, suza za suzom klizile su niz obraz, osjećala sam kao da odlazi netko moj, a ustvari Ti i jesi bio netko naš, netko s kim smo proveli dio života.

Mahnula sam Ti posljednji put, ispratila riječima „Zbogom Olivere, hvala Ti za ljubav“. Sirene brodova bile su zaglušujuće, kao da njima žele iskazati svu bol koju osjećamo Tvojim odlaskom.

Od Tebe smo puno naučili, a naše generacije kroz nas učit će i dalje o Tebi. Toliko ljubavi se rodilo uz Tvoje pjesme, toliko ljubavi je oplakano uz Tvoje pjesme, toliko sreće, ljepote i radosti se živjelo uz Tvoje pjesme, toliko tuge i boli, uz Tvoje pjesme. Nezamjenjivo, nenadoknadivo. Nisu Te ljudi voljeli samo zbog Tvojih pjesama, već i zbog onog što jesi. Skroman, jednostavan, nasmijan, zafrkant, i čovjek s velikim srcem. Nikada glumac, nikada čovjek koji živi samo zbog svjetla pozornice, slave, blještavila. Skromnost Te iznad svega krasila.

Nitko ne može pjevati o ljubavi ako tu ljubav i ne živi. Nitko ne može s toliko emocija otpjevati najljepši stih ako to ne radi s ljubavlju, strašću, emocijom koja te nosi. Samo i jedino ako voliš ono što radiš može doprijeti do ljudskih srca. A Ti si to više nego itko znao. Sklopljenih očiju, zanesen, s najvećom lakoćom pjevao si svoje najljepše ljubavne pjesme. Naučio nas da ništa u životu nije toliko važno kao što je važna ljubav.

Sve je u životu prolazno, sve nestaje, prestaje, dolazi novo, sve se rađa, pa umire, pa se krug nastavlja. Osim ljubavi. Ona je vječna. Ona je nešto najljepše i najbolje što se u životu jednog čovjeka može dogoditi. I većeg bogatstva od tog nema. Ništa te toliko ne oplemenjuje kao ljubav, ništa te toliko ne usrećuje kao ljubav, ništa te toliko ne nosi na krilima vjetra kao što to ljubav čini. I nikada čovjek ne sjaji tolikim sjajem kao onda kada voli i kada je voljen. Olivere, TI si to tako dobro znao, i tako dobro upriličio svojim stihovima, toliko nježnim i sjetnim glasom otpjevao.

Da, vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve, ne živi bez nje….da, Ti si to Olivere nama svakodnevno govorio, oni pametniji su se toga dobro držali, oni koji su se bojali pokazati svoje emocije duboko su u sebi patili, bojeći se da ne budu povrijeđeni, a ne shvaćajući da su upravo oni sami ti koji sebe povređuju skrivajući emocije u sebi. Šireći ljubav i pokazujući ljubav mi dijelimo ljubav, dajemo najljepši i najbolji dio sebe. Ništa se u životu na kraju ne broji, ništa osim ljubavi. I ništa ti ne pada na pamet na kraju života osim koliko si volio, ništa ti ne pada na pamet osim onoga što si trebao učiniti, a nisi, jer si se smrtno bojao. Smrtno bojao iskazati nekome osjećaje, a nepotrebno. Nema ništa ljepše nego reći nekome da ga voliš. Pokazati mu to, dati se, biti ono što jesi, jer ljubav je ta koja te vodi.

Život tako brzo prolazi, dani se pretvaraju u minute, minute u sekunde, žuriš, juriš, ali za pogrešnim stvarima, za krivim životnim vrijednostima. Okreni se unutar sebe, zagledaj u svoju dušu, u svoje srce, zapitaj se za što je vrijedno živjeti, za što se boriti. Samo i jedino ljubav. Ljubav je odgovor na sve. Ljubav je najjača energija, ljubav ruši sve pred sobom, za ljubav ti nije potrebna snaga, kada voliš, kada iskreno voliš snažan si poput bika i ničeg se ne bojiš, ne posustaješ. Sve je prolazno, sve. Osim ljubavi. Ona je vječna.

I zato, hvala Ti Olivere, hvala Ti što si nam toliko puta pokazao da je ljubav najvažnija na svijetu, pokazao da jedino što se broji ljubav je. Mahnula sam Ti posljednji put, na Tvom posljednjem putu, mada znam kako nas već gledaš smiješeći se s oblaka, promatraš svoje more, vale, svoje galebove, mirne luke, maslinike, male barke.

Zbogom naš dragi Olivere, hvala TI za ljubav, hvala Ti za sve!

Facebook Komentari