Vojno-redarstvenom operacijom Oluja ’95. hrvatske postrojbe oslobodile su okupirani teritorij Hrvatske u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu (7940 km2) te omogućile Armiji BiH da razbije srpsku opsadu Bihaća.
Cilj hrvatskih postrojbi:
-oslobađanje okupiranoga hrvatskog teritorija,
-povratak prognanika,
-pomoć Armiji Bosne i Hercegovine da deblokira opkoljeni Bihać i spriječi humanitarnu katastrofu,
-izlazak na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske.
Temeljna strateška ideja operacije bila je:
-istovremenim djelovanjem hrvatskih postrojbi na više smjerova (31) probiti obranu neprijatelja i
osloboditi okupirani prostor Republike Hrvatske,
-u napadna djelovanja prijeći u središnjem dijelu Hrvatske; osloboditi gradove: Knin, Gračac, Korenica,
Slunj, Glina, Petrinja, Hrvatska Kostajnica i Hrvatska Dubica,
-odlučnu obranu organizirati u istočnom i južnom dijelu zemlje,
-nositelji udara su gardijske brigade,
-za širenje uspjeha i održavanja dinamike borbenih djelovanja koristiti pričuvne postrojbe, te specijalne
postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (MUP RH).
– 6. kolovoza (nedjelja) 1995.:
Oslobođeni su: Petrinja, Kistanje, Muškovac, Kaštel Žegarski, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Krbava, Korenica, Bunić, Slunj, Broćanac, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno, Malovan, Rudopolje, Stražbenica, Blinja, Umetić, Slabinje, Čaire, Utolica, Rausovac, Gornja i Donja Bačuga, Jabukovac, Banski Grabovac, Šaš, Veliki Šušnjar, Majski Trtnik, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča i druga naselja.
Istoga dana kod Tržačkih Raštela, na samoj granici na Korani, susrele su se postrojbe Hrvatske vojske (general bojnik Marijan Mareković) i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (general Atif Dudaković).
