VIDEO Biskup Košić služio je misu u crkvi sv. Ivana Nepomuka u Glini. Branitelji ne mogu biti nečasni ljudi, nečasni su ljudi napadači

Biskup Vlado Košić služio je misu u crkvi sv. Ivana Nepomuka u Glini

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Dan pobjede, Dan Domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja

Glina, crkva Sv. Ivana Nepomuka, 5. kolovoza 2018.

Dragi hrvatski branitelji, danas je osobito vaš dan, jer to da je današanji dan prozvan Danom pobjede vaše je djelo, plod vaše hrabrosti i srčanosti, vaše velike ljubavi prema Domovini. Zato je danas i Dan domovinske zahvalnosti jer ste vi oslobodili Domovinu i ona zahvaljuje vama, ali i svima koji su na bilo koji način i kroz dugu našu povijest ali isto tako i sadašnjost pridonijeli njezinu oslobođenju. Zapravo mi kao vjernici, braćo i sestre, zahvaljujemo na prvom mjestu Bogu: zahvaljujemo mu za Domovinu, zahvaljujemo mu za slobodu, zahvaljujemo mu i za hrvatske branitelje. Na poseban način nosimo u srcu u ovu svetu misu molitve za naše poginule sinove i kćeri, očeve i majke, djecu i starije, koji su svoje živote položili za slobodu Domovine. To je naša trajna obveza, naša zahvalnost i naša molitva.

Kao vjernici, u duhu Svetog Pisma i Riječi Božje, u duhu naše katoličke vjere i najboljih njezinih sinova razmotrimo sadržaj koji danas slavimo.

Što zapravo znači pobjeda? Kod svetog Ivana pobjeda je jednako vjera. On kaže: „Ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša!“ (1 Iv 5,4). Doista, bilo je mnogo pobjednika u povijesti svijeta, u ratovima, u sportu i u mnogim drugim djelatnostima, no ako to nisu i duhovne pobjede, u Božjim očima to ništa ne vrijedi. Vjera treba nositi svakoga od nas, nadahnjivati i ispunjati, i ako njome vođeni uspijemo pobjeđivati sebe u našim prohtjevima, ako znamo suzbiti naše zle sklonosti i grješne porive, to je najljepša pobjeda koju želi Gospodin od nas. Ona se mora neprestano ostvarivati.

A pobjeda u Domovinskom ratu, Oluja i sav onaj završetak koji je stvarno iz čitavog naroda izvukao one najljepše osjećaje zahvalnosti, bila je baš pobjeda vjere. Bez vjere naime ne bi bilo moguće oduprijeti se tolikim strašnim zločinima, rušenju, paleži, uništavanju kuća, bolnica, škola, katoličkih crkava, samostana i kapela… Čovjek bi lako izgubio nadu da će ikada biti moguće pobijediti tu silu i ponovno se vratiti pa makar na spaljeno ognjište. I sam sam gledao naše ljude koji su kao prognanici umirali od tuge. No, duh naroda nije pao, svi smo se spremali i nadali da će doći oslobođenje i mir. Toliko smo molili za mir, tolike krunice, križni putovi, tolike mise. Pjevali smo nebeskoj Majci: „Majko draga, djevo sveta, slušaj svoje djece glas! Bojni vihor, mržnja kleta uništiti hoće nas. Dom nam čuvaj Božja Mati, i sinova naših cvijet. Tvojom molbom nek’ se vrati Božji mir na cijeli svijet.“

Mi danas slavimo pobjedu mira, pobjedu nad ratnim stradanjima, pobjedu slobode. Nju su ostvarili naši hrvatski branitelji prije 23 godine nad vojno jačim neprijateljem upravo uzdajući se u zagovor i pomoć BD Marije, čije su krunice nosili oko vrata. Danas je – na državni blagdan spomena pobjede – baš Marijin blagdan: Majka Božja Snježna. S Marijom jedinom možemo pobjeđivati. Premda je rat, i Bogu za to velika hvala, završio, naša borba mora se i dalje nastaviti: borba za istinu, borba za pravednost, borba za ljubav… I u toj je borbi moguće pobjeđivati samo – ako imamo vjere!

Vjera naša treba biti čvrsta kao stijena: vjera u Boga, u njegovu ljubav i povjerenje koje ima on u nas, zbog njega i vjera u nas same, vjera u našu ispravnu i bolju budućnost, u nas same i naše sposobnosti da se othrvamo svakom zlu a ojačamo dobro.

Što je to Domovina? Za domovinu su poginuli njezini najbolji sinovi. Zašto se domovinu toliko ljubi? Jer je ona majka… Lijepo reče naš sveti blaženik Alojzije Stepinac: „Katolici ne samo da smiju nego i moraju ljubiti svoju domovinu… Nitko ne može zamjeriti djetetu što ono više voli svoju majku nego tuđe majke!“ No, domovina nije samo zemlja, domovina je puno više od toga. Ona je sva povijest vlastitog naroda, domovina je njegovanje korijena, poštivanje sebe i svojih… Isus je zapovijedio da trebamo „ljubiti bližnje svoje kao sami sebe“, tj. ne možemo druge voljeti ako ne volimo prvo sebe i svoje. Kako ćemo drugima željeti i činiti dobro ako prvo sebi ne želimo i ne činimo dobro?

Sveti Leopold Bogdan Mandić (+1942.) bio je svjestan svoje pripadnosti hrvatskom narodu te je kao mladi kapucin radije izabrao progonstvo i trpljenje negoli da se odrekne svoga roda. Kada je 1917. bjesnio rat između talijanskih i austro-ugarskih snaga, talijanska je vlada naredila da svi državljani Austro-ugarske u pograničnom području trebaju prihvatiti talijansko državljanstvo ili će biti zatočeni u južnoj Italiji. Kada su ga njegova redovnička braća nagovarala da uzme talijansko državljanstvo, jer da je to tek puka formalnost, on je odlučno odgovorio: ‘Ne, krv nije voda! Ne može se izdati krv!’ (A.Baković, Naš Bogdan, 41). I krajem srpnja 1917. bio je prognan u južnu Italiju gdje je obišao nekoliko samostana do kraja prvog svjetskog rata.“

Bl. Alojzije Stepinac rekao je: „Ljubiti pravdu a mrziti nepravdu, to je moje načelo. A u ljubavi prema hrvatskome narodu ne dam se ni od koga nadvisiti!“ Međutim ta svetačka ljubav prema Domovini nikada nije bila povezana ni s trunkom ne ljubavi prema drugim narodima, dapače! Samo onaj koji voli sebe i svoje sposoban je ljubiti i poštivati tuđe.

K tome mi kršćani znamo da je naša konačna domovina na nebesima (Fil 3,20), gdje ćemo sa svim izabranicima Božjim iz svih naroda, plemena i jezika veličati Boga kroz svu vječnost. To pripadanje Bogu treba biti naša poveznica i već ovdje na zemlji s našom zemaljskom domovinom. Samo ako preobražavamo našu domovinu u vrt Božji, u zajedništvo s Bogom, imat ćemo jednom radost biti i u vječnoj domovini.

Što znači zahvalnost? Danas slavimo i Dan domovinske zahvalnosti. Što to znači biti zahvalan? Kada primimo neko dobročinstvo koje nismo zavrijedili, tada pristojno zahvalimo. A mi pred Bogom uvijek stojimo praznih ruku, svjesni da smo – sve primili od njega!

Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić rekao je da su se dogodila tri čuda: 1. što je Hrvatska opstala, a toliko su ju kroz povijest uništavali i mnogi željeli zbrisati s lica zemlje; 2. što su nas kao neovisnu državu priznale europske i svjetske sile, pa i one koje nas nisu željele; 3. da smo se u tako neravnopravnim okolnostima obranili od srpske agresije 1991. i oslobodili Domovinu 1995. I kako da ne budemo zahvalni na tolikim čudesima koja nam je Gospodin iskazao i neprestano nam iskazuje?

Najveća moguća zahvalnost pokazuje Crkva slaveći Euharistiju. Sam naziv svete Mise – euharistija – znači na grčkom jeziku: zahvaljivanje. Bogu se prinosi zahvala… za sva dobra koja nam daje. Osobita je pak nakana svete mise zahvala Bogu što nam je darovao svoga Sina, Isusa Krista našega Spasitelja. On je po svojem životu, propovijedanju, djelima milosrđa i sućuti prema slabima i grješnima, te osobito svojom smrću na križu i svojim uskrsnućem nama darovao novi život uBogu. Darovao nam je i svoga Duha Svetoga da nas ispunja, vodi i ujedinjuje, da nas posvećuje i da nas ispuni snagom da činimo njegova djela, da se borimo hrabro u životu za ono što je plemenito, lijepo i dobro, da se ne umorimo u našim nastojanjima da se neprestanom otvaramo Duhu Svetome i njime ispunimo cijeli svijet.

Tko su to hrvatski branitelji? Piše Vilim Karlović u svojoj knjizi „Kako sam preživio Vukovar i Ovčaru“ da su ga kao zarobljenika vodili nakon pada Vukovara srpski stražari i da su prolazili pokraj Veleprometa u kojem su bili zatočene stotine civila koji su se – molili! Zastali su stražari, a jedan je od njih rekao: „Mi ne možemo pobijediti u ovom ratu… ovi se ljudi mole Bogu.“

Hrvatski branitelj je uvijek bio nošen vjerom u Boga, vlastitom se molitvom posvećivao i bio podupiran molitvom svojega naroda te je hrabro branio svoje, a poštivao svakoga i u duhu Ugovora sa sv. papom Agatonom (+681.) znao da će ga braniti Sveti Petar u Rimu ako on ne bude napadao tuđe nego samo branio svoje. U tome ga je Bog uvijek pratio svojom zaštitom, a čuvala Presveta Bogorodica Marija, Majka i Kraljica Hrvata.

Mi smo, draga braćo i sestre, nasljednici tih slavnih muževa, onih koji su se borili „za krst časni i slobodu zlatnu“ i izborili za mir i slobodu svome rodu. Naša je Domovina danas slobodna, mi smo danas za to zahvalni Bogu i osobito hrvatskim braniteljima, mi se utječemo Djevici Mariji, Vjernoj odvjetnici i zaštitnici našoj, da nas ona svojom ljubavlju čuva i prati.

Gospodin Isus nazvao je Duha Svetoga – Braniteljem. On brani u srcima vjernika Isusa i odbija krivovjerne napade protiv njega. On brani i nas jer je naša snaga, ona vatra koja gori i svijetli, spaljuje zlo, a grije srce i dušu da nas povede u vječnost.

Branitelji ne mogu biti nečasni ljudi, nečasni su ljudi napadači. A oni koji brane svoje, svoj dom, obitelj i domovinu, časni su i najbolji članovi svoje zajednice.

Molimo se danas, braćo i sestre, da svi budemo branitelji svoga doma, svojih obitelji, naše Domovine Hrvatske – od raznoraznih navala zloga, da naš narod opstane, da se slavi pobjeda ne tek nad zemaljskim neprijateljima nego nad onima koji nas žele podjarmiti u duši i strovaliti u propast. Molimo se, braćo i sestre, za ponos i napredak naše Domovine, za njezinu djecu i mlade, za budućnost.

Neka Bog čuva našu Domovinu! Amen.

Facebook Komentari