Život s Vlastom: Ostala sam zatečena koliko roditelji stavljaju djecu u drugi ili treći plan

Piše: Vlasta Janton

Jednom sam već pisala o tome koliko je pokazivanje i davanje ljubavi važno za psihofizički razvoj djeteta. Koliko djetetu znači kada zna da ste uz njega, da ste mu u svemu podrška, i da se uvijek i u svemu na vas može osloniti, može se vidjeti upravo na njegovom izgrađenom samopouzdanju u kasnijoj životnoj dobi.

Razlog zašto ću opet napisati kolumnu na tu temu je taj što sam doslovno ostala zatečena koliko roditelji stavljaju djecu u drugi ili treći plan, koliko im zaista nije stalo do stvari koje su njihovoj djeci iznimno važne. Naime, neki dan sam bila na završnoj priredbi u školi, i od tri razreda koja su pripremala završnu oproštajnu riječ jedva se skupilo roditelja za jedan razred. Pretužno, prežalosno.

Ja mogu razumijeti da neki roditelji ne mogu doći, ali postoji taj drugi roditelj koji se možda može zamijeniti za smjenu na poslu, koji može ranije u svoj rokovnik zapisati kada je djetetova priredba i daljnje obaveze prilagoditi tome.

Ali ne, ti roditelji nisu uopće imali potrebu doći, jer kako su par dana kasnije neki u razgovoru rekli – Nije to sad nešto važno, to su već velika djeca, imam pametnijeg posla, moram skuhati pekmez, dok je druga mama rekla kako je imala taj dan zakazano kod zubara, e to je ono što me ostavilo zatečenu.

Što je to točno važnije od podrške vlastitom djetetu, što je to točno važnije od toga da vaše dijete zna da ste vi za njega tu, da se ponosno smješkate dok ono recitira ili pjeva, da ga bodrite i plješčete mu na kraju priredbe? Jer čije oči dijete na kraju izvedbe traži ako ne oči roditelja? Čije odobravanje dijete želi vidjeti ako ne odobravanje roditelja. A to je na njima važan dan itekako izostalo. I vi mislite kako to njima nije ništa važno, ništa posebno, samo jedna obična priredba. Ali itekako jest. To je samo jedna karika u lancu. Na taj način mu pokazujete da je voljeno, da je cijenjeno, da time ono što je njemu važno je važno i vama.

Svakodnevnim pokazivanjem nježnosti, pažnje i ljubavi dajete svom djetetu vjetar u leđa, vjetar kojim mu pokazujete da uz vašu podršku može postići što god poželi. Zna da se na vas može osloniti, da uz riječi Volim te, i Za tebe sam uvijek tu, se osjeća zaštićeno, sigurno. Zna da ga njegova obitelj podupire u svemu, i da se njime ponosi. I tu ne pale one spike kako će se nježnošću i pokazivanjem ljubavi dijete razmaziti. Potpuno netočno.

Dijete se NIKADA, ali nikada ne može razmaziti ljubavlju i nježnošću, ali dopuštanjem svega i svačega itekako može. Treba se znati postaviti granica, i djeca tu granicu očekuju. Dapače.

I kad pogledam te male glavice kako se polako pripremaju za ulazak u svijet, kako im se oči cakle u očekivanju odobravanja od njima najdražih, ne možeš a da se ne zapitaš zašto ti najdraži nisu došli, bar jedan od roditelja, zašto djetetu nisu pokazali ono što za njega osjećaju, jer nije dovoljno reći Ma moje dijete zna da ja njega volim. Ma naravno da zna, ali nikada nije na odmet mu to pokazati i djelima, biti za njega tu onda kada to ono najviše i očekuje.

Stoga, recite im svakog dana, pokažite im svakog dana, koliko ih volite i koliko ste ponosni što ih imate. Ništa vas ne košta, a njima će dati prijeko potrebnu sigurnost i emocionalnu stabilnost koja će im biti neophodna na putu zvan Život.

Facebook Komentari