Loše nam se piše: Veliko europsko istraživanje o promjenama tržišta rada koje se osjete i u Hrvatskoj

Radni dan koji počinje u točno određeno vrijeme, slobodni vikendi, praznici, plaćeni doprinosi, kolika-tolika mirovina… možda se sve to uskoro okrene naglavačke. Koliko ćemo još dugo raditi u uvjetima na koje smo navikli, izračunala je Europska komisija i došla do zaključka da nam se ”loše piše”.

Ugovori o radu na neodređeno vrijeme koji nam jamče sigurnost uskoro bi mogli postati stvar prošlosti. Zapravo, prema ropotarnici prošlosti već su krenuli, a to su potvrdili statistički podaci. I nisu samo ugovori na neodređeno i sav komfor kojeg nude pod velikim upitnikom budućnosti.

Prateći podatke unazad nekoliko godina Europska komisija je napravila analizu kretanja na tržištu rada i socioekonomske posljedice tih kretanja na području Europske unije.

Iako su ugovori o radu na neodređeno vrijeme još uvijek u većini, postojan je trend smanjivanja broja radnika koji ih potpisuju. Ali drastično se zato povećava broj ”platformskih radnika”.

Kako objašnjavaju u izvještaju, kategorija ”platformskih radnika” veoma je kompleksna za definiranje budući da se radi o cijelom aranžmanu kolaborativnih ekonomija. Ali pojednostavljeno – to su osobe koje pružaju usluge primjerice Facebooku, Googleu i ostalim internetskim platformama.

S obzirom na to da velik dio njih u pravilu nije zaposlen standardnim ugovorima o radu, oni zapravo samo pružaju svoje usluge za određenu naknadu koja je zbog načina rada na platformama i velikog broja ljudi koji traže posao – niska. A nije ni zaštićena u smislu izdvajanja za razne doprinose poput zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.

Slabije plaćena visokoobrazovana radna snaga

Platformskih radnika sve je više i u njima veći udio imaju muški visokoobrazovani radnici. Upravo je taj podatak o visokoobrazovanoj relativno slabo plaćenoj i doprinosima nezaštićenoj radnoj snazi zabrinuo europske birokrate. Samo manjina njih, stoji u izvještaju, živi od tako zarađenog novca.

Sada to uzimaju u obzir prilikom kreiranja socijalnih politika o zapošljavanju. Ali s obzirom na to da se radi o kompleksnijoj situaciji nego je pojednostavljeno u gornjem primjeru, birokrati će morati dobro ”zasukati rukave” kako bi pronašli rješenja za tu rastuću radnu snagu, odnosno da u slučaju gubitka posla ili zdravlja ti visokoobrazovani ljudi ne zapadnu, u krajnjoj liniji, u ekstremno siromaštvo.

Brojke ukazuju na još jedan problem. A to je smanjivanje broja radnika koji rade na puno radno vrijeme. Njih je 2002. godine bilo oko 62 posto, a 2016. oko 59 posto. Birokrati to računaju ovako – manje sati rada, manja plaća i manji životni standard, ali i manje uplaćivanja poreza u državnu blagajnu. A to je već znak za alarm, jer nitko ne želi da pola milijarde stanovnika koliko ih živi u EU krene putem osiromašivanja.

Još je jedan zanimljiv, ali i zabrinjavajući trend istaknut u izvještaju. Radi se o perspektivi obrazovanja mladih Europljana. ”Nedavna PISA istraživanja odaslala su alarmantne signale o razini kompetentnosti 15-godišnjih Europljana u osnovnim kategorijama kao što su pismenost, znanost i matematika.

U sve tri kategorije jedan od pet učenika ima ispodprosječnu razinu znanja.

Udio ispodprosječnih učenika povećao se od 2012.

Uzimajući u obzir prosječni rezultat, 15-godišnjaci u EU lošiji su od svojih vršnjaka u azijskim zemljama.

Prekinuti začarani krug niže razine obrazovanja

Istražujući brojke koje bi mogle dati odgovor na pitanje zašto je to tako, autori izvještaja otkrili su da veliku ulogu u tome igra obrazovanje roditelja, čak veću nego nastavnici u školama.

Naime, veća je vjerojatnost da će dijete visokoobrazovanih roditelja imati bolje akademske rezultate. Ali ne samo to. Prije će pronaći posao, čak i u odnosu svog kolege koji je također visokoobrazovan, ali dolazi iz obitelji s nižim obrazovanjem.

Ujedno će prije napredovati u karijeri od kolege koji je također visokoobrazovan, ali dolazi iz obitelji s nižim obrazovanjem te će prije pronaći novi posao ako dobije otkaz.

Eurobirokrati sada predlažu da se škole više angažiraju prema učenicima koji dolaze iz nezavidnijeg socijalnog okruženja i da im budu ”vjetar u leđa”. Jer će i ti učenici jednog dana možda biti roditelji, i ako završe viši stupanj obrazovanja, veća je vjerojatnost da će prekinuti začarani krug nižeg obrazovanja.

Zašto je važno biti visokoobrazovan, ako pitate autore izvještaja?

Zato što je za sve više poslova za koje se traže radnici, potrebno imati tercijalni stupanj obrazovanja. Što ste obrazovaniji prije ćete pronaći posao, snaći se u karijeri i manje se oslanjati na socijalna davanja države. A na državama je sada da riješe sve veći problem niskoplaćenih radnih mjesta koja popunjava visokoobrazovana radna snaga, piše dnevnik.hr.

Facebook Komentari