Pretpostavljeni gubitnici i pretpostavljeni pobjednici

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Mnogi komentatori cijenjenih svjetskih novina svjetskog nogometnog prvenstva ulazak Hrvatske u finale drže iznenađenjem, jer je bila procjenjivana kao gubitnik već u skupini u susretu protiv Argentine pa i kao pretpostavljeni drugoplasirani iz skupine.

Engleska riječ za pretpostavljenog gubitnika u natjecanju je under-dog. Riječ se počela pojavljivati između 1850. i 1900. godine pri opisivanju borbi pasa. Slabiji pas u borbi bi se prije borbe nazvao under-dog, a jači upper-dog ili top-dog jer bi snažniji pas na koncu borbe završio iznad slabijeg psa.

Underdog nije samo gubitnik, onaj koji je ili će izgubiti, nego onaj za kojeg se prije natjecanja pretpostavlja kako će izgubiti. Underdog ponekad iznenadi pretpostavljenog pobjednika. No pretpostavljeni gubitnik za kojeg se misli da nema izgleda je i pozitivan simbol. U drugom značenju riječ underdog znači i onoga koji trpi nepravdu zato jer je potlačen, slabiji i manji pa kad se sukobi s nadmoćnim, snažnijim i većim poistovjećivanje s njim je poistovjećivanje sa zahtjevnom za pravdom.

Najpoznatiji povijesni pretpostavljeni gubitnik bio je David protiv Golijata, a u suvremenoj kulturi to je Skitnica kako ga je zamislio i odglumio Charlie Chaplin (u istoimenom filmu iz 1915.) Simbol potlačenog i pretpostavljenog gubitnika pred nadmoćnim i pretpostavljenim pobjednikom jasan je sam po sebi.

U sportskom žargonu današnjice koji ne obiluje stilskim bravurama nego prije autoreferentno idiotskim poštapalicama kao uzrocima beskrajnog smijeha riječ underdog se rabi u značenju bezizgledan, a upper dog u značenju favorit. Kako je došlo do toga da se Hrvatsku shvaća kao pretpostavljenog gubitnika?

Od 1998. i trećeg mjesta najbolji rezultat joj je četvrtfinale 2008. na europskom prvenstvu. Na posljednjem prvenstvu ispala je u skupini kao i na dva prije njega, a na jedno se nije niti kvalificirala. To ju čini pretpostavljenim gubitnikom, a pretpostavljeni je svjetski i europski prvak u svakom natjecanju samo za neizlječive optimiste (poput nakladnika mojih kolumni i prekaljenog novinara Nevena Pavelića). I oni su došli na svoje i neka su.

Nazivati reprezentaciju Hrvatske pretpostavljenim gubitnikom prije prve utakmice u skupini imalo je smisla, ali nakon ulaska u finale kroz igranja produžetaka u tri utakmice i izvođenja jedanaesteraca u dvije protiv suparnika s kojima je prije susreta bila podjednaka ili u maloj prednosti i dalje ju nazivati pretpostavljenim gubitnikom znači izgubiti dodir sa zbiljom. A zbilja je takva kakva jest pa u skladu s njom i u finalu, uz neke prilagodbe svom stanju i igri suparnika taj isti od prije samo mjesec dana pretpostavljeni gubitnik odjednom ima izglede barem 50/50.

Dakako, u očima neizlječivih optimista zbila se određena vrsta sportskog obraćenja, iz pretpostavljenog gubitnika u pretpostavljenog pobjednika pred kojim je razumno strepiti ako ništa drugo a ono zato što se ne predaje niti je dosad griješio ne samo u 119. i 120. minuti, nego niti nakon nje bez obzira na rezultat.

* Redakcija Hrvatske danas visoko cijeni samo pravo na mišljenje o mišljenju npr. ispektora Callahana, ali isto tako visoko cijeni pravo na mišljenje kolumnistu i uglednom profesoru Kristijanu Krkaču, autoru, između ostalih, i knjige Filozofija nogometa. To, naravno ne znači da bilo koje od navedenih mišljenja pod * ima ikakve veze s redakcijom.

Argumenti za pobjedu Hrvatske protiv Engleske vrijede i za finale s Francuskom

Facebook Komentari