Upoznaj protivnika: Kako igra Francuska i kako se može dobiti

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

„Upoznaj suparnika“ staro je pravilo suprotstavljanja. Dakle, kako igra Francuska? Na polukontre i kontre. Ne vole kontinuirani napad. Ako im se suparnik otvori i pritisne ih, to više vole nego što ih smeta, jer misle kako je vjerojatnije da će postići zgoditak iz kontre, nego što će primiti zgoditak pod pritiskom suparnika. I hoće jer su brzi.

Dosadašnje igre pokazale su kako su u pravu. Francuska je slabija u fazi obrane, ali malo je suparnika bilo nadmoćno kako bi to iskoristili za bilo što više od par golova kojih je uvijek bilo manje od francuskih.

Kako Francuska postiže zgoditke? Uglavnom iz polukontre i kontre. Čekaju pogrešno dodavanje, bekovi predaju loptu veznima. Tad izvode nešto za što nije jasno koliko je uigrano, a koliko je do samih igrača. Vezni igrač prima loptu, zaustavlja se i naglo kreće malo u stranu i odvlači obranu za par metara.

To prate napadači kojih ima dovoljno u kontranapadu pri čemu se jedan uvijek otvara za dodavanje, a drugi se izvlači na tu poziciju udarca s distance. Tad postoje tri mogućnosti: (1) samostalni ulazak veznog, (2) lažni samostalni ulazak i dodavanje napadaču i (3) lažni samostalni ulazak i dodavanje igraču na udarcu izvana. Zgoditci koje je Francuska postigla posljedica su ovakvih polukontri i kontri. Udarci oko ruba i izvan šesnaesterca posljedica su takvih dodavanja (3), jedanaesterci su posljedice samostalnih ulazaka (1) i dodavanja napadačima (2). Zgoditci iz prekida posljedica su sprječavanja dodavanja veznim igračima ili dodavanja veznih igračima napadačima (2 i 3).

Kako se udžbenički igra protiv takve momčadi? S obzirom da takva igra ne počiva na igri veznog reda kojeg se preskače, tj. doslovno je razlomljen na izvođača dodavanja iz područja obrane i na primatelja dodavanja (često dijagonalnog i paraboličnog) na krilnom području kontranapada, čekanje takvog suparnika na vlastitoj polovici, smanjivanje prostora za iskorištavanje brzine i sprječavanje primanja takvog dodavanja prva je stvar.

Naime, ako je takav suparnik pušten na vlastitu polovicu, nema prostora za brzinu i kontru, nego samo za kontinuirani napad. Druga stvar je postavljanje tandema napadača na centar čak i u fazi obrane, jer time na sebi drže najmanje tri suparnička beka koji bi bez njih otišli u napad i bili na pozicijama za udarac izvan šesnaesterca (Francuzi su to izveli). Uz to, tandem umara bekove takve igre, a bekovi Francuske u fazi obrane nisu posebno učinkoviti. Treće, u takvoj situaciji takva igra nastoji biti i dalje brza, ali sad na rubu i u šesnaestercu suparnika gdje je presudno ne samo igrati zonsku obranu, nego i oduzeti loptu točno kad to onome tko se brani odgovara za kontranapad.

Ukratko, postići to da Francuska momčad više bezglavo trči u obranu nego što trči u kontranapad otupljuje njihovo oružje – brzinu kontre – i otvara prostor za kontru onoga koji se je time u prilici za kontru ili – to znači nadigrati ih njihovim oružjem. Ovo pak ne mora odgovarati zgoditcima i konačnom rezultatu, jer i Francuska i Hrvatska postižu i primaju zgoditke tijekom cijele utakmice, a i radi se o osobitoj utakmici kakvu većina igrača igra jednom do dva puta u karijeri i ako su, usprkos svim ostalim svojstvima igre, negdje izgledi 50/50, onda su to u finalu.

* Autor kolumne je i autor knjige Filozofija nogometa

Argumenti za pobjedu Hrvatske protiv Engleske vrijede i za finale s Francuskom

Facebook Komentari