Analiza mirovinske reforme: Prvi ministar je spasio stvar i vratio Marka na pravi put

Piše: Ante Samodol

Zajamčeni prinos u II. mirovinskom stupu

Idemo dalje, i tamo i ovdje. Zadnji put sam samo spomenuo kako sustav “garancija” u II. stupu počiva na tzv. referentnom i zajamčenom prinosu. O čemu se zapravo radi?

Obvezni mirovinski fondovi računaju čak tri prinosa, i to: nominalni, referentni i zajamčeni.

1. Stopa nominalnog prinosa OMF: Rnom=((Voj2 – Voj1)/ Voj1)*100 …voj-vrijednost obračunske jedinice
2. Stopa referentnog prinosa OMF: To je ponderirana aritmetička sredina stopa prosječnih godišnjih prinosa svih OMF-ova za razdoblje od prethodne tri kalendarske godine
3. Stopa zajamčenog prinosa: Svakom članu mirovinskog fonda jamči se prinos u visini referentnog prinosa odgovarajuće kategorije mirovinskih fondova umanjenog za:
-dvanaest postotnih bodova u mirovinskom fondu kategorije A,
-šest postotnih bodova u mirovinskom fondu kategorije B,
-tri postotna boda u mirovinskom fondu kategorije C.
PRIMJER 2017. za najveću kategoriju B: Refer. prinos (5,409%.) – (6%) = Zajamčeni prinos (-0,591%)
Znači, unatoč “tri prinosa”, jamči se negativni prinos iliti gubitak kao četvrto rješenje. Ali ni to nije najveće čudo. Ima i čudnijih stvari i pitanja.

PRVO PITANJE: Otkud zajamčeni prinos u kapitaliziranom sustavu?

E, tu se još nije našao institucionalni odgovor niti pronašlo rješenje iako je na kraju odgovor vrlo jasan. Pogledajmo kako je potekla rijeka rješenja za zajamčeni prinos:

(Zakon 1999.): Članak 58.

(1) Svakom članu obveznog mirovinskog fonda jamči se prinos u visini jedne trećine referentnog prinosa, utvrđenog od strane Agencije, a najviše do visine eskontne stope Hrvatske narodne banke, ukoliko je referentni prinos pozitivan u razdoblju od jedne kalendarske godine.

(2) Svakom članu obveznoga mirovinskog fonda jamči se prinos u visini trostrukoga referentnog prinosa utvrđenog od strane Agencije, ukoliko je referentni prinos negativan u razdoblju od jedne kalendarske godine.

(3) Ukoliko je prinos obveznoga mirovinskog fonda, po izračunu prema članku 54. ovoga Zakona manji od zajamčenog prinosa prema stavku 1. i 2. ovoga članka, na osobne račune članova fonda uplatit će se razlika do zajamčenog prinosa iz jamstvenog pologa, a ako to nije dovoljno, iz temeljnog kapitala mirovinskog društva do najviše 20% temeljnog kapitala društva godišnje, a preostali iznos iz državnog proračuna.

(Zakon 2014.): Zajamčeni prinos: Članak 113.

(1) Svakom članu mirovinskog fonda jamči se prinos u visini referentnog prinosa odgovarajuće kategorije mirovinskih fondova umanjenog za dvanaest postotnih bodova u mirovinskom fondu kategorije A, šest postotnih bodova u mirovinskom fondu kategorije B te tri postotna boda u mirovinskom fondu kategorije C.

(2) Stopa referentnog prinosa mirovinskih fondova izračunava se za proteklu kalendarsku godinu za svaku kategoriju mirovinskih fondova kao ponderirana aritmetička sredina stopa prosječnih godišnjih prinosa svih mirovinskih fondova iste kategorije za razdoblje od prethodne tri kalendarske godine, gdje je ponder udio neto vrijednosti imovine pojedinog mirovinskog fonda u ukupnoj neto vrijednosti imovine svih mirovinskih fondova iste kategorije na zadnji radni dan u kalendarskoj godini.

(3) Ako je prosječni godišnji prinos mirovinskog fonda kroz razdoblje od prethodne tri kalendarske godine manji od zajamčenog prinosa prema stavku 1. ovoga članka, mirovinsko društvo uplatit će razliku mirovinskom fondu do zajamčenog prinosa iz jamstvenog pologa, a ako to nije dovoljno, iz temeljnog kapitala mirovinskog društva do najviše 50% temeljnog kapitala mirovinskog društva.

Ukratko, radi lakšeg razumijevanja, danas je na snazi ovo rješenje:

1. red: jamstveni polog (puni se tako da se na svakih 10 tisuća članova Društvo za upravljanje iznad 50 tisuća članova, uplati 1 milijun kuna). Ako nedostaje sredstava, tada se isplaćuje iz drugog reda.
2. red: temeljni kapital (tako da se od temeljnog kapitala koji iznosi min. 40 milijuna kuna može isplatiti 50%)

Zaključak: ne postoji adekvatni sustav garancija za zaštitu članova OMF-ova. Rasploživa sredstva iz 1. i 2. reda iznose samo oko 550 milijuna kuna, a imovina 4 OMF-a (svaki po tri kategorije A, B, C) je na kraju 2017. godine 92 milijarde kuna ili 170 puta više od iznosa jamstva! Primjera radi, tijekom globalne financijske krize krize u 2008. godini, cjelokupna uplata u četiri OMF-a od 4,5 milijardi kuna izgubljena je radi pada tržišta, a neki od fondova imali su i po 20% gubitka od ulaganja!

DRUGO PITANJE: Što onda znače ovakva jamstva i tko kome jamči?

Ova jamstva ne znače ništa. To je sajam laži, jer ako smo na tržištu kapitala, tada nema jamstva. Uostalom, zašto plaćamo društva za upravljanje. Ipak, kako bi se osigurala čak elementarna odgovornost onih koji upravljaju, postoji neka sveta vodica koja se zove “zajamčeni prinos” za kojeg ne postoji pokriće! Tako, pri podjeli rizika, društva za upravljanje daju mrvice, a sav potencijalni gubitak je na članovima.

Postoji i ono famozno obrazloženje da je ovdje riječ o mirovinama pa, eto, trebamo jamstvo. Divno, idemo se dogovoriti kad je mirovina pravo tržišno pitanje, a kad socijalno pitanje. Ako je II. stup tržišno pitanje, tada uvedimo i druge da nude mirovinske sheme, dopustimo da se osnuju još dva-tri OMF-a s kojima će doći i novi manageri s novim planovima i modelima alokacije imovine (to je ono što N. B. zove peti fond). Može se, naravno.

Jer kad pogledate zakonsko rješenje od prije 20 godina (pod patronatom HDZ-Svjetska banka zadnja linija obrane je bio proračun!) i aktualno rješenje (pod patronatom SDP-a zadnja linija obrane su ozakonjeni minusi-gubici!) može se zaključiti kako rješenja za jamstvo zapravo nema.

Kako bilo, dolazimo do zaključka kako u svakom slučaju, u ovako postavljenom modelu, jamčimo sami sebi. Samo što o ulaganju, preuzetim rizicima i prinosima kao obvezni članovi nemamo pravo pitati svoje fondove ama baš ništa! Štoviše, dominantno ulažući u državne obveznice, OMF-ovi su sustav međugeneracijske solidarnosti prenijeli u kapitalizirani sustav u kojem nam po Zakonu jamče manje od prosječnog (referentnog prinosa). Ovi minusi 12%, 6% i 3% nisu ništa drugo negoli jastuci na kojima manageri mogu drijemati čak i kad tržišna kriza slomi sustav.

Evo, prošli put smo pogodili. Prvi ministar je spasio stvar i vratio Marka na pravi put. Ide se na jačanje drugog stupa. Što nas briga, važno je da mi imamo zajamčeni prinos.

Analiza mirovinske reforme: Sad svi znate Marka. Marko je povukao vraga za rep, a jedino pitanje je tko će u ovoj priči ispasti Lolek, a tko Bolek

Facebook Komentari