Život s Vlastom: Ukradeno djetinjstvo jednog dječaka

Piše: Vlasta Janton

Djeca nisu stvari, djeca nisu igračke, pa da se njima služimo kao predmetom preko kojeg manipuliramo partnerom. Nema osobe kojoj se nije stisnulo srce gledajući kako se dijete otima iz majčina zagrljaja i odvodi u njemu nepoznatu sredinu. Nažalost, to nije jedini slučaj. Takve situacije niti jedno dijete ne bi smjelo doživjeti. A niti roditelj.

Naši mediji i naš narod napadaju njegova oca kako bešćutno odvodi dijete u sredinu gdje nikoga ne poznaje, niti jezik, niti je s ikim ranije razvilo ikakav odnos. Talijanski mediji i narod napadaju njegovu majku jer kakva je to žena koja otima dijete od oca i bježi s njim u drugu zemlju, ne poštuje zakone i dijete želi samo za sebe. I jedna i druga priča razara. Svaki roditelj želi dijete uz sebe, svaki roditelj želi gledati kako mu dijete odrasta u zrelog čovjeka. Ali, nemaju svi tu sreću.

Oba roditelja su tu pogriješila, oba su učinila krive korake. Dijete treba oba roditelja. I oca i majku. I tu nema iznimke. Najgore od svega je što roditelji kada žele zagorčati drugom roditelju život svete se preko djeteta. Raznim ultimatumima, ne dovođenjem djeteta na susrete, ne dozvoljavajući da taj drugi roditelj isto provede vrijeme sa djetetom, jer, to je i njegovo dijete. I taj drugi roditelj ga voli i nedostaje mu. Teško je kada se ljudi ne slažu i kada se ne mogu dogovoriti oko odgoja djeteta a kamoli što i kako nakon rastave. I jedina žrtva je dijete. Najviše pati ono. Ako već silno volite svoje dijete, a volite ga, ostavite svoj ego, svoju potrebu da ste baš VI u pravu sa strane, tu niste bitni VI, već vaše dijete i sreća vašeg djeteta.

MI možemo koliko god hoćemo govoriti tko je tu u pravu a tko u krivu, ali činjenica jest da samo to dvoje ljudi zaista zna što se među njima događalo i kroz što su sve prolazili i koliko su štete djetetu nanijeli. Dijete treba i majku i oca. Uvijek, ali uvijek. I tu nema mjesta našem odobravanju, bi li to majka htjela ili ne, bi li to otac htio ili ne. Dijete treba oba roditetlja. Razmirice roditelja se stavljaju po strani. Ovako se razara i uništava jedno djetinjstvo koje će imati posljedice za čitav život. To nije izolirani slučaj.

Razvedeni roditelji često kada treba doći do susreta s drugim roditeljem uskraćuju taj susret uz izgovor da je dijete bolesno, ili da ima obaveze u školi pa ne može baš sada i tome slično. Istina je sasvim drugačija. Roditelj djetetom manipulira kako ga drugi roditelj ne bi vidio i bio sretan u druženju s njim. Djetetu se govore ružne stvari o tom drugom roditelju. Taj drugi roditelj govori djetetu ružne stvari o prvom roditelju. I dijete je zbunjeno, više ne zna što da misli, što smije gdje reći, kako se ponašati, kako ne uvrijediti roditelja pričom o prvom roditelju i zatvara se u sebe. Tužno je i nesretno. A djetinjstvo prolazi. Djeca nisu stvari. Preko njih se ne lome koplja. Sve je ispalo pogrešno, sve je ispalo loše. Svi su krivo odigrali karte. A sve iz razloga jer je svakom od roditelja bilo važno da je upravo on u pravu i da bi baš njemu trebalo pripasti dijete ocrnjujući tog drugog roditelja.

Ne, dragi roditelji, oboje ste pogriješili. Oboje ste se borili svim snagama. Ali izabrali ste krivu borbu, krivi način, krive pobude su vas nosile. U ovom slučaju nitko nije pobijedio. U ovom slučaju svi su izgubili. A nečije djetinjstvo zauvijek uništeno.

Facebook Komentari