Piše: Anthony R. Boras, Pasadena, Cal.
Nakon što po svim relevantnim, javnosti dostupnim anketama vodeće hrvatske političke stranke imaju slobodni pad povjerenja hrvatskih birača te nakon uspješno provedenih svih referendumskih inicijativa, postavlja se pitanje ravnoteže biračkog odabira.
Dok HDZ još uvijek pliva glavom iznad vode jer panika nastaje onog trenutka kada preferencija padne ispod 20 %, SDP je već duboko pod vodom bez naznaka da će isplivati ispod površine.
Dok članovi SDP-a svoje prljavo rublje peru javno, nemoćni da išta promijene dotle tradicionalno zatvoreni HDZ sve svoje sukobe i obračune obavlja u svom zatvorenom krugu, skriveno od javnosti te na kapaljku gurnu koju polu informaciju podobnim, pomno odabranim novinarima uz pomoć svog komunikacijskog gurua. Kako će vrijeme odmicati tako će i podrška birača obiju stranaka kopniti te kad dođe vrijeme izbora neće biti dosta ni uz pomoć manjina za Veliku koaliciju.
I dok se svi bave SDP-m i HDZ-m na političkoj sceni nije mirno, dapače događaju se mnoge stvari koje mogu bitno utjecati na ne samo politička događanja u budućnosti.
Prije svega treba obje referendumske inicijative shvatiti ozbiljno i analizirati kolika je podudarnost potpisa na njima jer ta podudarnost će biti najbolji pokazatelj čiji bivši, sadašnji i ono najvažnije budući birači su ti potpisnici.
Prateći medije, osluškujući građane te pogotovo društvene mreže, koje su neosporno najbolji pokazatelj volje naroda, potpisnici na inicijativi NO za izmjenu Izbornog zakona vrlo su šarolikog političkog opredjeljenja. Tako se među potpisima za izmjenu IZ inicijative UO kriju potpisi ljevice, desnice kao i populističkih pokreta i stranaka poput Živog zida.
Ova inicijativa i referendumsko pitanje prije svega su političko pitanje i zato je velika šarolikost potpisnika.
Referendumska inicijativa Istina o Istanbulskoj majka je svih inicijativa jer je svjetonazorska i po vladajući HDZ je najopasnija. Osim što je svjetonazorsko pitanje koje direktno pogađa članove i birače HDZ-a, potpisnici inicijative činom potpisa iskazuju svoj bunt, revolt na sve postupke vodećih ljudi HDZ-a na čelu s premijerom i predsjednikom Sabora.
Više od 80 % potpisnika inicijative Istina o Istanbulskoj, članovi su i simpatizeri, birači HDZ-a, samo više ne pamte kao zlatna ribica.
Nikada se nije dogodio ovakav pad podrške najvećim hrvatskim strankama pogotovo ne HDZ-u. Ne tako davno prije parlamentarnih izbora 2016, HDZ je imao podršku od preko 35 %, a prema zadnjim anketama kao i jednoj koja će izaći ovih dana, ta podrška manja je od 24 %. Gdje je nestalo tih skoro 12 i više postotaka?
Nestalo je u ratifikaciji Istanbulske konvencije i odmaku od svjetonazora njihovih birača. Nestalo je u legalizaciji klijentelizma i nepotizma u ponižavanju svojih građana u dozvoljavanju da manjina nameće volju većini. Nestala je u ne rješavanju, čak više u banaliziranju gorućih problema hrvatske države poput blokiranih ili ono još gore nečinjenju ništa u demografskoj kataklizmi.
Vlada koja se samo deklarativno upušta u borbu s tom kataklizmom, gaseći požar s nekim populističko demagoškim mjerama ne sagledavajući štetu u svim njenim segmentima, radi na štetu te države i tog naroda. Do sada je Hrvatsku u zadnjih 5 godina napustilo 10 % stanovništva, većinom radno aktivnog s tim da projekcije daju naznaku da će u sljedećih 5 godina otići još minimalno 10 %. Ne postoji država u svijetu koja to može podnijeti, pa čak ni jedna California.
Zamislite da 20 % radno sposobnog stanovništva napusti Californiju, otprilike 8 milijuna stanovnika. Da se to dogodi ona bi bankrotirala, sve bi stalo i urušio bi se cijeli sustav.
Postavlja li itko pitanje, koliko su Hrvatsku koštali oni koji su otišli?
Naravno da ne, jer koga to zanima dok štiti isključivo osobne ambicije i interese. Kada će hrvatski politički establišment uzeti olovku u ruke i izračunati koliko su hrvatski porezni obveznici platili školovanje onih koji su otišli jer u Hrvatskoj je školovanje besplatno ali samo na prvi pogled jer ono je u stvari solidarno. Solidarno jer ga plaća društvo kroz poreze ne direktnim plaćanjem pojedinca.
Ako se uzme da je otišlo otprilike 10 000 visoko obrazovanih, znači onih čije školovanje državu najviše košta, to je direktna šteta od najmanje 2 milijarde dolara. Kolika je šteta u mirovinskim i socijalnim fondovima, u zdravstvu, obrazovanju, sigurnosnoj komponenti.
Hoće li netko od političara i političkih stranaka reagirati, pogotovo onih koji sjede kao predstavnici naroda u hrvatskom Saboru ili će dozvoliti da sve ode k vragu radi ambicija jednog ili nekoliko pojedinaca.
Mjere koje je predložila Predsjednica najbolje su izrečene do sada i na tragu demografske struke, a ministri koji na nalog premijera moraju komentirati te mjere s komunikacijskim stručnjakom iza leđa samo su kamen oko vrata premijeru i vladajućoj stranci koji ih vuče u živo blato.
Nešto malo i o SDP-u. Ne tako davno ta je stranka vodila bitku za vlast u državi ali odlaskom liberala Milanovića u stranci je nastao ideološki razdor i potpuni gubitak identiteta. SDP se raspada na socijaliste, komuniste i socijaldemokrate. U stranci koja u svom nazivu rabi naziv socijaldemokratska, istina partija a ne stranka, jer ih valjda naziv partija drži na okupu, u potpunosti se raspada. U njoj od socijaldemokracije nema i polako se pretvara u kopiju SKH i svakim danom padat će sve više, a i biologija čini svoje.
* Autor kolumne je američki sveučilišni profesor komunikologije i psihologije
