Bilo je to posljednje Svjetsko prvenstvo na kojem je prvu utakmicu igrao branitelj naslova; ta je tradicija počela u Njemačkoj 1974., a završila u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine. I to na kakav način: tradicija je otišla u povijest sa stilom, utakmicom koja je šokirala svijet i obilježila čitavo prvenstvo.
Na jednoj strani stajala je moćna Francuska; Tricolori su svjetskom naslovu 1998. pridodali i onaj europski 2000., a i te 2002. bili su jedan od najvećih favorita za osvajanje trećeg uzastopnog velikog trofeja.
S druge strane stajao je Senegal, kojem je to bio prvi i, sve do nadolazećeg Svjetskog prvenstva u Rusiji, posljednji nastup na svjetskoj smotri.
Iako vođa slavne francuske generacije Zinedine Zidane nije igrao zbog ozljede, Tricolori su i dalje bili veliki favoriti protiv afričkih autsajdera: kladionice su vidjele Senegal kao najslabiju momčad skupine u kojoj su bili još Danska i Urugvaj.
Autsajder šokirao svjetske i europske prvake
Međutim u 30. minuti Senegal je šokirao aktualne svjetske prvake. Ukrali su loptu u sredini terena, El Hadji Diouf se sjurio po krilu i ubacio za Papu Boubu Diopa koji je, uz malo sreće, pogodio za konačnih 1:0.
”Sjećam se da sam se tada, još kao klinac, kladio na Francusku, a šokirali su me već u prvom kolu”, prisjeća se Vlado Boban, koji će na Svjetskom prvenstvu u Rusiji za Dnevnik Nove TV izvještavati s utakmica hrvatske reprezentacije.
Za obje reprezentacije ta je utakmica najavila kasniji razvoj događaja u Japanu i Koreji. Francuska se u potpunosti raspala i vratila kući sa samo jednim bodom, dok je Senegal ostvario povijesni uspjeh stigavši do četvrtfinala. Uz Kamerun 1990. i Ganu 2010., jedina su afrička reprezentacija koja se probila među osam najboljih.
“Bijeli vrač” koji je prihvatio Senegal kao drugu domovinu
Jedan od njihovih najjačih aduta bio je ”Bijeli vrač” Bruno Metsu, francuski trener koji je, nažalost, prerano preminuo 2013. godine, a i danas ima mitski status u svojoj drugoj domovini Senegalu. Još dok je bio izbornik Senegala prešao je na islam, oženio je lokalnu djevojku, a pokopan je u Dakaru uz prisustvo visokih državnih dužnosnika i igrača koje je vodio do najvećeg uspjeha u povijesti senegalskog nogometa.
Metsu je Senegalu donio organizaciju, disciplinu, samopouzdanje i jasne taktičke zamisli; upravo je gol protiv Francuske dobar pokazatelj njegovih ideja. Senegalci su se uzdali u discipliniranu igru i brzu tranziciju nakon osvajanja lopte; na taj su način zabili i jedan od najljepših golova turnira kada je Salif Diao nakon kombinacije ”iz udžbenika” zabio za konačnih 1:1 u drugoj utakmici protiv Danske.
Metsu je pobjednički Senegal stvarao dvije godine. Klupu je preuzeo 2000. i odveo ih do četvrtfinala Afričkog kupa nacija, a 2002., uoči Svjetskog prvenstva, dogurali su do finala istog natjecanja i izgubili od Kameruna.
Ostali na korak do borbe za medalje
Iako su iza sebe imali velike rezultate i momčad u kojoj su svi osim dva rezervna vratara igrali u Francuskoj, Senegalci su se i dalje susretali s javnim podcjenjivanjem. Metsu je takve komentare iskoristio kako bi momčad ”nabrijao” za susret s Francuskom, a u pripremi utakmice u fokus je stavio slabosti francuskih igrača, budući da su, po njegovim riječima, ”njihove kvalitete već dobro poznavali.”
Nakon pobjede protiv Francuske i remija protiv Danske, Senegal je u zadnjoj utakmici skupine odigrao 3:3 protiv Urugvaja i plasirao se u osminu finala. Tamo su nakon preokreta s 2:1 pobijedili Švedsku, a posustali su tek u četvrtfinalu protiv Turske, još jedne hit-reprezentacije prvenstva, koja je prošla zlatnim golom Ilhana Mansiza.
Iako su ostali bez borbe za medalje, četvrtfinale u Koreji i Japanu ostalo je Senegalu daleko najveći uspjeh u povijesti. Činilo se tada da se u Africi rađa nova kontinentalna sila, ali Senegal je stagnirao i uskoro upao u krizu. Nitko od igrača njihove slavne generacije nije kasnije ostvario zapaženu klupsku karijeru, a najpoznatiji je primjer najveće zvijezde momčadi El Hadji Dioufa.
Liverpool povezuje dvije velike senegalske zvijezde, ali uz jednu bitnu razliku
”Najfascinantije kod te momčadi Senegala je što je svima prva asocijacija El Hadji Diouf, iako nije zabio nijedan gol na tom prvenstvu. Vjerojatno bi danas, kad bi proveli anketu, mnogi mislili da je zabio nekoliko golova”, kaže Vlado Boban, sportski novinar Nove TV.
Zanimljivo, prvi strijelac s tri gola bio je Bouba Diop, inače zadnji vezni. Diouf je tada imao tek 21 godinu, a već je bio proglašen afričkim nogometašem godine. Njegove je usluge već prije turnira osigurao Liverpool, ali Diouf nikad nije ostvario svoj potencijal i danas ga pamtimo kao jednog od onih koji su mogli dati puno više.
Lavovi Terange, kako glasi nadimak senegalske reprezentacije, čekali su povratak na svjetsku smotru dugih 16 godina. U skupini su s Poljskom, Japanom i Kolumbijom; u Rusiji se nadaju barem prolasku u drugi krug, a onda je, kako kaže stara poštapalica, sve moguće.
Posljednju provjeru Senegal će imati protiv Hrvatske u Osijeku, a predvodit će ih njihova nova velika zvijezda Sadio Mane. Zanimljivo, dvije velike zvijezde senegalskog nogometa povezuje Liverpool, ali s jednom bitnom razlikom: za razliku od Dioufa, Mane se u dosadašnje dvije sezone itekako dokazao u dresu engleskog velikana.
”Mislim da današnja generacija u Maneu ima klasu kakvu Senegal 2002. nije imao. Volio bih da neka afrička reprezentacija dođe stvarno daleko, među najbolje četiri”, rekao je o Senegalu Vlado Boban, piše gol.hr.
Senegal je stigao u Hrvatsku:
