Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, bivšim pripadnicima jugoslavenske tajne službe, njemački je Vrhovni sud danas potvrdio doživotnu kaznu zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983.
O presudi Perkoviću i Mustaču u Otvorenom su govorili odvjetnik Josipa Perkovića Anto Nobilo, odvjetnik Gizele Đureković Siniša Pavlović, povjesničar doc. dr. sc. Hrvoje Klasić, odvjetnik i povjesničar Tomislav Jonjić i komentator HRT-a Tihomir Vinković.
Anto Nobilo je kazao kako je presuda poslana sa suda i da će je dobiti sutra do podne. Kaže da je očekivao da će žalba biti odbijena, ali kao odvjetnik mora iskoristiti sve pravne mogućnosti da pomogne svom klijentu.
Ponovio je kako oduvijek smatra da u Njemačkoj neće imati pravedno suđenje, a kao primjer je naveo suđenje Pratesu. S tim argumentom “vrlo brzo” idu i pred Europski sud pravde, najavio je.
Kazao je kako potporu imaju u 15 slučajeva s tog suda prema kojima “sudac ne smije imati predrasude u postupku”. Najavio je kako je već zatražio dozvole i namjerava čim prije podsjetiti svog klijenta Perkovića čije je pismo primio prošli tjedan. Uvjeren je da će Perković i Mustač služiti kaznu u Hrvatskoj – to je tehničko pitanje.
Siniša Pavlović smatra kako bi Nobilo u tužbu EU sudu trebao staviti i rečenicu završnog govora Zdravka Mustača: “Časni sude, ovo je bilo jedno pošteno suđenje”.
Nobilo mu je odgovorio kako je Mustač bio izoliran i uvjeren da će biti oslobođen i nije shvaćao što se događa. Tomislav Jonjić je kazao, a pratio je slučaj preko medija – kako su neki manevri obrane bili maštoviti i duhoviti, ali da na njih nije ‘palo’ njemačko sudstvo.
Da je on branitelj osuđenih napravio bi isto što i Nobilo, a da je osuđenik – uzeo bi krunicu i napisao ‘memoare’ da se barem na neki način oduži žrtvama tamničarskog sustava bivše SFRJ. Tihomir Vinković je kazao kako su Perković, Mustač i njihovi suradnici vjerno i do kraja branili sustav, a nalozi su dolazili iz Beograda. Smatra kako se donošenjem ‘lex Perković’ nije išlo na zaštitu osoba, nego sustava.
“Samo smo opet zavrtili priču kako se općenito odnosimo prema jugoslavenskoj povijesti – radi se o priči o dobrim i lošim momcima – loši su emigranti, dobri oni drugi. Onda je 1990. bio zaokret, i oni dobri su postali loši. Istina je između. Ako krećete od pretpostavke da je Jugoslavija bila tamnica naroda, svi koji su radili za nju bili su na zločinačkoj strani. No neki su ljudi voljeli Hrvatsku. Bilo je pripadnika obavještajne službe koji nisu imali veze s ubojstvima. U emigraciji je bilo vrhunskih intelektualaca (Cvijić, Rađa), ali i onih koji su željeli rušiti avione i trovati. Sve moramo staviti na stol. Nisu svi hrvatski politički emigranti samo pisali pjesme Hrvatskoj. Volio bih da doista otvorimo te teme”, kazao je Hrvoje Klasić.
“Ti ljudi nisu postali emigranti iz hira i po vlastitom izboru, nego iz straha i zato što ih je sistem protjerao”, odgovorio je Tomislav Jonjić Klasiću. U samoj presudi se govori se o 230.000 političkih emigranata 173 godine, a kasnije je, pema podacima svaki stoti stanovnik SFRJ bio emigrant. To govori kolika je u toj državi bila tiha većina koja je šutjela”, kazao je.
“Govorimo o 6 metaka u leđa i udarcem sjekirom u glavu. Kako nam je bilo, stvar je svakog od nas osobno. Nalozi su dolazili i iz Beograda i iz Zagreba – ovo suđenje je to pokazalo. Našli su se i dodatni papiri, a priča o arhivima je ključna. Nije bilo ‘dobre’ hrvatske i ‘loše’ srpske službe – u Hrvatskoj je ona bila pod hrvatskim ministrom unutarnjih poslova, u ovom slučaju Pavlom Gažijem. Postojali su pravilnici i nadležnosti kojih se držalo”, rekao je Siniša Pavlović. Potvrdio je da Njemačka osim ovoga istražuje još neke slučajeve.
“Sve što se radilo prema inozemstvu moralo je ići preko Beograda, jer bi se ‘sudarali’ agenti. Hrvatska tajna služba je bila sve autonomnija i učestvovala je u akcijama, ali ovaj slučaj to nije. Đurekovića su ubili nalogom Beograda”, ustvrdio je. U studiju se potom razvila žestoka rasprava.
Govoreći o ‘pozadini lex Perković’ Anto Nobilo kazao je kako su stvari prizemne da bi se iznenadili.
“Ljudi pod ministrom Orsatom Miljenićem vidjeli su da druge zemlje imaju zastaru i limit od 2002. godine i oni su u neznanju, smatrajući da i mi imamo na to pravo unesu to u zakon. Nije bilo političke odluke. Shvatili su kako su pogriješili, ali premijer to nije htio promijeniti. To je odlično došlo desnici, i premijer je u toj političkoj borbi izgubio. “Lex Perković nije akcija podzemne službe nego nedovoljno educirani kadrovi u Ministarstvu pravosuđa i tvrdoglavi premijer. Benzinom su gasili vatru”, kazao je Nobilo. Perković je kolateralna žrtva, dodao je.
Tomislav Jonjić je kazao kako je Lex Perković donesen jer i danas u Hrvatskoj u kojoj u svakom segmentu djeluju kadrovi koji su izrasli u Jugoslavije na jugoslovenstvu. U raspravi je Nobilo kazao i kako “Hrvatsku treba resetirati, jer je u njoj razvijen ‘ortački državni kapitalizam’ neslućenih razmjera koju je razvio HDZ”.
