U Senju je svečano proslavljen blagdan svetog Jurja, nebeskog zaštitnika župe i Grada Senja, kao i nekadašnje Senjske biskupije

U Senju je svečano proslavljen blagdan svetog Jurja, nebeskog zaštitnika župe i Grada Senja, kao i nekadašnje Senjske biskupije. Svečanom misnom slavlju u katedrali Uznesenja BDM prethodila je tradicionalno procesija ulicama grada Senja.

Procesiju i misno slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić u zajedništvu sa svećenicima: biskupijskim tajnikom i kancelarom preč. Mišelom Grgurićem, župnikom župe Sveti Juraj i dekanom Senjskog dekanata preč. Silvijom Milinom te mjesnim župnikom preč. Richardom Pavlićem i župnim vikarom vlč. Nikolom Pršom a uz asistenciju bogoslova Josipa Tomljanovića i njegovih kolega s bogoslovije te ministranata.

Svečana procesija je tradicionalno krenula s Pavlinskog trga nakon prigodne molitve središtem grada do trga Cilnica prema katedrali BDM gdje je održano blagdansko misno slavlje. Procesiju i misno slavlje u katedrali pratio je liturgijskim pjevanjem katedralni zbor sv. Cecilija pod vodstvom Ivana Prpića, a u katedrali i uz pratnju na orguljama Milana Dučića.
U procesiji su sudjelovale i djevojčice u bijelim haljinama, katedralni zbor sv. Cecilije i Gradska glazba pod vodstvom Ivana Prpića, te Vatrogasna postrojba DVD grada Senja s barjacima i postrojba senjskih uskoka, vjernički puk, predstavnici gradskih vlasti te gosti grada.

U katedrali na početku euharistijskog slavlja sve je pozdravio župnik Pavlić. U propovijedi biskup se osvrnuo na život i mučeništvo svetog Jurja, naglašavajući kako je sveti Juraj simbol mučeništva i ustrajnosti u kršćanskoj vjeri. Njegovo svjedočanstvo vjere i njegovo mučeništvo ostavilo je snažan dojam kod prvih kršćana, te se ubrzo iza njegove smrti, počelo sa štovanjem njegova svetačkog života. Kada kršćanstvo dobiva slobodu, odmah su počele podizati crkve i kapele njemu u čast, rekao je biskup te se osvrnuo i na veliku popularnost sv. Jurja u hrvatskome narodu.
U spisima iz prvih stoljeća kršćanstva često nalazimo svjedočanstva kako se veliki dio kršćana nije uopće bojao mučeništva, a neki su ga čak iskreno priželjkivali. Može nam ž to izgledati čudno, pa i ostaviti dojam kao da se radilo o vjerskim fanaticima koji imaju sličnosti sa osobama koje danas iz religioznih fanatizama daju život kao bombaši samoubice. Ovi koji to danas rade zbog nekog životnog očaja, beznađa, ili vjerničke deformacije. Oni daju život čineći zlo drugima, ubijajući druge, najčešće nevine ljude. To nema nikakve sličnosti sa kršćanskim mučenicima, upozorio je biskup.

Prvi kršćani su ubijani zbog svoje vjere. Oni su imali jako iskustvo Boga koga se nisu mogli odreći. Radije su se odrekli svoga života nego li svoga Boga. To se ne čini iz nekog religioznog fanatizma, nego iz dubokog iskustva Boga i ljubavi prema njemu, pojasnio je biskup.

Mučeništvo se nije podnosilo iz inata ili prkosa, iz mržnje ili prezira, prema bilo kome tko je bio drugačiji ili tko s njima nije dijelio njihove ideale. Mučeništvo su mogli prihvatiti i podnijeti samo osobe koje su imale duboko iskustvo Boga, duboko iskustvo Kristova misterija. Nitko nije bio mučenik sa nekom osrednjom vjerom. Površna vjera ne daje snagu za mučeništvo.
Takvih vjernika ima previše i danas. Ima puno onih koji će reći da vjeruju, ali će u svakoj imalo delikatnoj situaciji zatajiti svoju vjeru. Često se Isusa zataji zbog nekih naših malih interesa. Nekada se zataji Isusa iz nekih obzira, ili iz straha da ne bi bili od nekoga ismijani, da nas netko ne bi nazvao zaostalima. Nekada ćemo Isusa izdati da ne bi izgubili neki položaj ili neku važnu stolicu naše karijere. Često gledamo što bi mogli reći drugi, ali ne toliko što će reći Isus, rekao je biskup Križić, te dodao kako se Isus često predstavlja kao alternativa nekomu ili nečemu. Ostavlja nas slobodnim da izaberemo, ali ako izaberemo Isusa to ima i svoju cijenu. Biskup je zaključio da je primjer i poruka sv. Jurja da se život se spašava samo onda ako ga se drugima dariva. Tko hoće svoj život spasiti u smislu izbjegavanja svega onoga što je naporno, što je teško, izgubit će život. Tko misli život spasiti grabeći samo za sebe u zatvorenosti srca prema siromasima i patnicima, izgubit će ga. Srce koje se zatvara u sebe, koje je nesposobno da vidi druge, ono odumire, zaključio je biskup Križić propovijed.

Facebook Komentari