Hrvatski trokut kredom: Nacija je možda otkrila i patentirala triangulaciju autodestrukcije na državnoj razini

Prof. dr. sc. Kristijan Krkač https://kristiankrkac.wordpress.com/

Državljani napuštaju Hrvatsku. Odlaze živjeti na neko drugo bolje mjesto. To je sloboda kretanja ljudi na djelu kako nas je podučio mudri magistar jednoj od četiriju sloboda. Poslodavcima nedostaje radne snage.

Sve da magistar poveća broj radnih dozvola za recimo 10.000, to će biti tek oko 10% od recimo 100.000 iseljenih i uglavnom radno sposobnih. To znači da će poslodavci ili propasti ili zapošljavati „na crno“ i pridonijeti sivoj ekonomiji koja već i onako čini od oka 1/3 sveukupne ekonomije, jer da ne čini 1/3 državljana već bi skapavala od gladi i umirala pod Hendrixovim malim zelenim krilom ili će, a što se čini razumnim uz sve rizike, poslovanje preseliti preko granice. Razumno je slijediti svoju radnu snagu. Ako vam 50% najboljih zaposlenika ode u Irsku, što je nerazumno u tome da posao premjestite u Irsku? Tako će na koncu ova ustajala, birokratizirana, korumpirana, siva, kriminalna, predatorska i propadajuća nadri-država napokon ugušiti u vlastitoj krvi, „krvi koja će ispunjavati sve dubine, plaviti sve obale“, kako je pjevao Kafka.

Hrvatska, najtrokutastija od svih europskih država i nacija možda je otkrila i patentirala triangulaciju autodestrukcije na državnoj razini mjerenjem udaljenosti točaka gubitka ljudi i samouništenjem zdravog gospodarstva i time izračunala točku vlastitog samoubojstva davno prije Grka, davno prije Talesa, onoliko davno koliko su otprilike i Babilonci prije Grka otkrili trigonometrijske zakonitosti kako pokazuju nova otkrića s tablice Plimpton 322 iz 1800 godine pr. Kr. Nije točno da državljani napuštaju Hrvatsku.

Točno je kako ju napušta svake godine sve više državljana. I nije pitanje tko je i zašto otišao, nego tko je i zašto ostao? Što ga to objeručke drži ovdje, drži na životu, odijeva, hrani i napaja? Kakva to čudesna sila i mistični gravitoni hrvatstva moraju biti na snazi kako bi ostao? Starost? Nestručnost? Strah? Najvjerojatniji razlog od svih je to što ovdje može neobavezno, lagodno i sigurno živjeti od javnog novca. Sisati najljepšu sisu od sviju. Onu voljene države. Onu voljene nacije. Onu jedine istinske majke.

No ona je sve starija i iscrpljenija. A i doba laktacije i dojenja bliži se kraju. Oni koji ju hrane sve su slabiji, pa i ona daje sve manje mlijeka. Majka je teško bolesna. Možda je i na samrti. Možda joj umjesto magistra treba magistra. Pripišite joj nešto! Bilo što! Ako jest, dok će neko zaigrano dijete na nadgrobnoj ploči susjednog groba risati hrvatski trokut kredom kao prastari, zaboravljeni i kulturno naslijeđeni simbol idiotizma, istovremeno će nad grobom netko reći štogod poetski i prigodno, primjerice „Umrla je brzo, iznenada i sama. (…) Lice joj je bilo izobličeno: ugušila se za vrijeme krvarenja, ruke su joj se zgrčile oko vrata. Kasnije joj se lice umirilo i postalo tako lijepo kakvo odavno nije vidio. Vjerovao je da je bila sretna ukoliko se nekog čovjeka uopće može nazvati sretnim.“, kako je pjevao Remarque.

Facebook Komentari