Manipulacija manipulacijom ili zašto Željka Markić manipulira masama

Piše: Anthony R. Boras, Pasadena, Cal.

Povod za ovaj tekst pronašao sam u pismima koje šalje Željka Markić prijavljenim volonterima gdje se poziva aktivizam za dva paralelna referenduma gdje se umanjuje važnost referendum o opozivu ratifikacije IK, a gura nepripremljeni referendum o promjenama izbornog zakona.

Tako u svom pismu u startu opstruira referendum navodeći:

„Temeljito smo razmotrili pravne mogućnosti referendumske inicijative za de-ratifikaciju Konvencije. Pravni stručnjaci koje smo konzultirali ne vide mogućnost da se tim putem izađe iz Konvencije. Isto tako, uzrok koji je doveo do ratifikacije IK, kao i brojnih politika štetnih za obitelj, narod i državu – nije riješen”.

Željka Markić u nastavku teksta navodi kako je jedino ispravno rješenje referendum o promjeni izbornog zakona. Navođenje razloga promjene izbornog zakona je konfuzno, nedorečeno i za većinu građana apsolutno ne prihvatljivo.

Promjene koje se predlažu ne odgovaraju nikome osim populističkih stranaka i pokreta poput udruge U ime obitelji koja izlaskom na izbore 2015 više ne može niti je udruga civilnog društva već politička organizacija. Treba li napomenuti da je tada ta politička organizacija išla kontra Domoljubne koalicije i omogućila zahvaljujući lošim rezultatima i D’Hondtu u ključnim izbornim jedinicama, dobar rezultat i nekoliko mandata više Kukuriku koaliciji. Ovdje se očito radi na pokušaju omogućivanja strankama poput NHR i Mostu bolji izborni rezultat u odnosu na HDZ.

Da je tako i da će doći do opstrukcije referenduma o opozivu ratifikacije IK bilo je vidljivo i u govoru Zlatka Hasanbegovića prilikom rasprave o ratifikaciji IK, bez obzira na to što su prosvjede protiv ratifikacije obilato koristili za promidžbu svoje stranke i sebe osobno. Prozivajući u govoru neke” političke marginalce” , vidljivo da misli na stranku Hrast, a sudjelujući na prosvjedu kojeg inicira i u najvećoj mjeri organizira stranka Hrast uz pomoć udruga iz te grupacije, Željka Markić i članovi njene političke, ne svjetonazorske odnosno ideološke platforme licemjerno koriste u nametanju svojih političkih ciljeva.

Zar nije logičnije i politički korisnije da se umjesto razjedinjavanja i radi na ujedinjenju svih desnih, demokršćanskih opcija poput NRH, Hrasta, HSP-a, HSP AS, konzervativaca i svih drugih zainteresiranih jer svaki rasuti glas ide HDZ-u ili SDP-u.

Očito da njoj i njenim političkim partnerima smeta stranka Hrast i udruge civilnog društva okupljeni oko njih, vjerojatno zbog njihovog umjerenog aktivizma i stranačke pripadnosti suvremenoj demokršćanskoj opciji, ali im ne smeta podrška građana te to prije svega žele primarno iskoristiti gurajući ne pripremljeni referendum o promjeni izbornog zakona.

Znakovito je da pitanje ustavnosti referenduma te savjetovanje sa “nekim” ustavnim stručnjacima obavlja Željka Markić, a ne pokretač inicijative. Potpuno je irelevantno sada donositi bilo kakav sud o ustavnosti referenduma jer sve i da referendum nije nadležan za promjenu zakona o ratifikaciji, sam po sebi dovoljan je da svojom brojnošću prisili sadašnje ili buduće nosioce zakonodavne i izvršne vlasti na promjenu jer masa glasača te političke opcije, a radi se o HDZ-u, to jamči.

Održavanje dva referenduma istovremeno, vjerojatno s istim aktivistima, volonterima, u naprijed je poguban za obje inicijative. Pogotovo je pogubno organizirati referendume gdje je jedan ideološke prirode, a drugi političke.

Organizator referenduma o promjenama Izbornog zakona zaboravlja na nekoliko činjenica. Prije svega na to da im crkva neće dati javnu podršku niti mogućnost održavanja referenduma ispred prostora crkvi, prije svega jer se crkva ne želi miješati u politička pitanja, a drugi je da masu prijavljenih volontera čine članovi HDZ koji ne žele raditi protiv stranke i sebe osobno. Takovom vrstom aktivizma bili bi izloženi izbacivanju iz stranke, a to nitko ne želi jer članovi stranke nisu protiv stranke već protiv aktualnog vodstva i tim činom bilo bi im onemogućeno sudjelovati u promjenama putem unutarstranačkih demokratskih procesa, odnosno smijene vodstva na unutarstranačkim izborima.

Od svih referendumskih pitanja, jedino su dva koja su prihvatljiva, onaj o onemogućivanju manjinskih zastupnika u odlučivanju o izvršnoj vlasti, ali tu treba stajati da se tim ne zabranjuje i sudjelovanje u izvršnoj vlasti te dopisno i elektronsko glasovanje. Ne treba smetnuti s uma da je taj oblik glasovanja i onako u izbornom programu HDZ-a. Uvođene preferencijalnog glasovanja za sve kandidate ne donosi nikome ništa dobro, onemogućava manje medijski eksponirane političare, prije svega mlade da dođu do izražaja i tim im se automatski onemogućava političko djelovanje tamo gdje je najvažnije. Koliko je to pogubno i lože može se vidjeti na primjeru Zlatka Hasanbegovića jer da je to pravilo bilo primijenjeno na izborima 2015 on ne bi ušao u Sabor i javnost za njega ne bi nikada ni saznala. Isto tako opet bi u Sabor ušli oni koji bi imali minoran broj preferencijskih glasova jer bi ušli kao zamjene zastupnicima koji bi činili izvršnu vlast.

Nigdje u inicijativi se ne spominje povećanje broja zastupnika dijaspore i to je veliki nedostatak inicijative, te zabrana predizbornog koaliranja kojim bi se u znatnoj mjeri onemogućilo ulazak u Sabor populističkim opcijama i klijentelističko interesnim strankama. Sve to govori o nepripremljenosti referenduma, odnosno pokušaju lova u mutnom.

Facebook Komentari