Plenkoviću poslano pismo iz Hrvatskog P.E.N. centra: Čičikov je bio uzoran primjer marketinga mrtvih duša, dakle sjajan i uspješan poduzetnik u nepoduzetničkoj klimi

Premijeru Plenkoviću upućeno je pismo iz Hrvatskog P.E.N. centra, povodom teške ekonomske situacije u državi.

PROMEMORIA ZA VLADU RH I HRVATSKI PEN CENTAR

Štovani gospodine predsjedniče Andreju Plenkoviću,

Najnoviji i ne samo najnoviji događaji kao da nas trijezne i ostavljaju u situaciji koja ne trpi inerciju i zaspalost pred životnim pitanjima ove sada do grla zadužene zemlje.

Tri su trenutno evidentna pitanja: prvo je pitanje kurikularne reforme, drugo Istanbulske deklaracije i treće: najteža i gotovo kobna za RH situacija više od 33o.000 blokiranih građana.

Ne smije se dopustiti da verbalistički ili lažni problemi zamagle stvarno teško stanje većine građana RH, kao što je nedopustivo da se u 21. stoljeću nanovo pada u regresije ekonomskog i civilizacijskog tipa u kojima je uopće moguće da privatne skupine bankovnih udruga ili pak privrednih mešetara teroriziraju i pljačkaju građane RH u stilu običnih mafijaša ili razbojnika.

Jer mafijaš ili razbojnik kada pljačka on to radi jednokratno i ostavlja žrtvu živu ili mrtvu iza sebe. Točka. Međutim, sustavi bankovnih ovrha u RH su takvi da od slobodnih građana prave ekonomske i doživotne ili čak prekogrobne robove ili prave zombije koji gube sva prava u ime nečije privatne zarade.

Surovi i teški arhajizmi kao što su derikože, kamatari, zelenaši, krvopije, kajišari itd. nanovo izlaze na sunce kao ahistorijski gmazovi u obliku ljudskih monstruma ili pak činovničkih lifestylova u stilu Gogoljevih Čičikova, koji su isto tako bili nadahnuti sličnim poslovnim poduhvatima u carskoj Rusiji.

Čičikov je bio uzoran primjer marketinga mrtvih duša, dakle sjajan i uspješan poduzetnik u nepoduzetničkoj klimi carske Rusije i samo zato je ispao obična hulja, rekao bi neki naš sličan heroj kriminalnog poduzetništva, a i sam slična hulja.

Jer, sustav kamatarenja ili rezanja ljudskih sudbina kao na mesarskom panju brutalno je zarobio i blokirao veliki broj građana RH na način koji podsjeća na medijavelne kmetove ili pak pravo pravo roblje s početka američkog građanskog rata.

Nadalje, rekoh, da dileme oko kurikularne reforme kao da nismo ni dirnuli, one se i dalje nastavljaju u lošoj beskonačnosti Hegelova tipa u krajnje netransparentnim i dvojbenim uvjetima, a da se nije ni dirnulo u sukus čitave reformske konstrukcije.

Jer,reforma može biti i samo stvar nečije privatne prodaje računalnih programa ,čak i poklona računala školama da bi se učinkovito ili pak samo paradno sudjelovalo u reformama obrazovanja.

O pitanjima robotizacije nastave nitko ni riječi do sada! Rasprave oko Istanbulske deklaracije samo su nastavak opasnih događaja koji Vladu RH stavlja u krajnje dramatičnu situaciju da mora objašnjavati javnosti elementarne stvari, kao da je riječ o visokoj matematici ili kvantnoj fizici ,pa ova Deklaracija postaje povod za tragikomične i masovne nesporazume u licitiranju oko pravog broja demonstranata koji su očito dovučeni kao pravo naše blago iz svih kutaka zemlje u zanosu quasiintelektualnih demonstracija oko najsuptilnijih finesa ,a koje se pokušavaju, očito bezuspješno, obzirom na opozicijske glasove iz same vladajuće stranke, rješavati naknadnim interpretacijama, iako u temelju Istanbulske deklaracije, kao i kurikularne reforme, stoji jedna jedina istina.

Naime, riječ je samo o pokušaju da se konačno otisnemo s dna na kojem jesmo i nekako se uputimo u ono što se zove “pristojno i civilizirano društvo” u kojem nema kontrole, ni prisile, ni nasilja ili manipulacije bilo kakve vrste.

Stav katoličke crkve je kristalno jasan i mogao se previdjeti, jer jedna eminentno filozofijska rasprava (ibid. Platon s jedne i s druge Aristotel kao primijenjeni filozof u korist teologije!) sada se politizira, a jaka sumnja je da su od početka i teologija i filozofija služile samo političkim povodima i interesima.

Ergo, iza svih ovih važnih reforma stoji naizgled skroman cilj: kako ući u EU ne samo deklarativno, ne samo pravnim presumpcijama nego i svim onim civilizacijskim ciljevima EU koji ovu zemlju izvlače iz doba rata, nasilja, surovosti i barbarstva.

Ne, nije nikako riječ samo o “reformama ” o kojima je pisao svojedobno cinično i precizno Orwel (nešto se verbalno reformira samo da bi sve ostalo isto ili se prikrilo još gore nasilje!) nego je riječ o pravim reformama koje se ne mogu realizirati samo frazama iz kojih pršti samo sjaj retorike i tuga lažnih ili šupljih obećanja.

O čemu je riječ!? Zapravo, sve što sam htio reći sažima samo jedna rečenica Gandhija: “Siromaštvo je najveći i najstrašniji terorizam “.

A zar na ovom mjestu nije zastao i ovaj čudan papa Franjo. Koji je pokušao i još uvijek pokušava nemoguće, naime da katolička crkva postane crkva siromašnih, pa kao da ga je upravo ovaj franjevački idealizam (nekanonski!) suprostavio katolicizmu u RH,kao da ga je ovaj moralni cilj doveo u pitanja, gotovo kao da je riječ o herezi jednog velikog pape, pa se usudjujem ovdje i sada reći da ovaj heretički papa nema nikakve budućnosti u današnjoj crkvi, a najmanje u hrvatskoj crkvi, crkvi kakva ona jest danas tragično opterećena brojnim financijskim i inim dubiozama.

Trijumfalistička crkva je crkva koja živi i umire samo od karcinoma moći, novca i ratova. Ali indikativno je, ponavljam, ipak da verbalizam i retorika medija kao da samo služe skrivanju i potiskivanja s javne scene prvog stanja javnog nasilja, sofističkog pravosuđa i brutalne pljačke koji pogađaju zadužene građane RH kroz bankarske transakcije s ljudskim mesom i kravlju (Novac je ekonomska krv nacije).

Bankarski sustav RH je tako sjajno uspio zahvaljujući zakonima začetim u vrijeme ministra Bošnjakovića. I taj sjajni bankarski sustav cijeđenja krvi i novca ugroženim dužnicima sada ide tako daleko da se daju od strane tog istog ministra lažne nade u poboljšanje statusa dužnika, ali tek za godinu ili više dana kad većina dužnika budu već iskasapljeni i dotučeni “zakonskim kamatama”.

Ovo što mi imamo danas u formi Zagrebačke i inih banaka je zapravo sustav bacanja velikog broja dužnika u ekonomsko ropstvo, jer se veliki broj stanovnika RH, zahvaljujući bankarskim transakcijama pretvaraju u žive mrtvace zakopane u bankarske dugove , u zombije koji se pod presijom loših zakona i podzakona moraju podvrgavati divljaštvu i surovosti nakaznog i gmazovskog bankarskog sustava RH.

Ako su bankarsko divljanje i zakonom zaštićeni bankovni banditizam legalizirani u RH svakako u tome su sudjelovale i sudjeluju i vladajuće elite, desne i lijeve, pa se ne može osloboditi svake odgovornosti ni Vlada RH.

Sada i ovdje jedino o čemu se neposredno može misliti je prijava DORHU inkriminiranih banaka i njihovih revnih dužnosnika za pljačku stoljeća nad velikim brojem građana RH, koji su ulaskom u EU zapravo ušli u poniženja, pad i degradaciju svih prava koje im garantiraju i Ustav RH i sve pravne instance EU.

Kako nije riječ o do sada nepoznatoj pojavi u povijesti, pa i u suvremenoj novčarskoj praksi, nude nam se učinkovita rješenja :ili klasična rješenja (Solon,Biblija) totalna oprosta duga ili pak posmoderna ostvariva hitnim prijepisom ovršnih zakona Slovenije ili Austrije.

Kao što je predsjednik Kennedy jednom rekao: Vlada koja nije u stanju zaštititi siromašnu manjinu uskoro neće biti u stanju zaštititi ni sebe kao Vladu ni bogatu većinu, jer kad državni Titanic tone zajedno s brodom tonu i svi putnici bez obzira na imovno stanje.

Zemlja koju ubrzano i masovno napuštaju njeni najmlađi i najsposobniji građani upravo je taj Titanic koji tone ,a uzrok katastrofe valja pronaći ne u ledenim santama nego u bešćutnosti i surovosti loših bankarskih usluga i loših ili nedorečenih zakona.

Kad ovršne pljačke dosegnu surovost i brutalnost obične oružane pljačke na cesti, znak je za sve normalne građane za opći bijeg van granice takve zemlje bez budućnosti i bez građana.

“Iskreno vjerujem…da su bankarske ustanove opasnije od vojske… i da načelo trošenja novca koji će otplatiti potomci…nije ništa drugo doli masovno varanje budućih naraštaja…”pisao je Jefferson Johnu Tayloru 1816.Što ukazuje na to da u zločinima nad budućim naraštajima ti isti budući naraštaji su samo duh osvetnik onih kojih trenutno nema među živima, ali će taj isti demon sve učiniti da unaprijed poništi budućim naraštajima elementarno pravo na život i na odluke o njima samim i njihovoj budućnosti.To je strašno,gotovo demonski , a sve počinje jednom jedinom naizgled sitnom i glupom imenicom zvanoj – pare!

Sauve qui peut.

Sa štovanjem

Ante ARMANINI

HRVATSKI PEN CENTAR

ANTE ARMANINI rođen je 26.7.1943. u Rabu na otoku Rabu. Pjesnik, esejist, prozni i dramski pisac. Obrazovanje: Filozofski fakultet u Zagrebu. Karijera: profesionalni dramaturg. Nagrada: za dramatizaciju Povratka Filipa Latinovicza Miroslava Krleže
Član ( uz DHP): DHK, PEN

Objavio: – Maslinska gora ( poema), 1971. – Kritika književnog uma ( es. ), 1982. – Nosorog i paradoksalna ruža ( roman ), Bgd,1987. U pripremi: – Saxofonija, roman

Facebook Komentari