Piše: Ante Rašić
Nakon posljednjih događanja na hrvatskoj političkoj sceni svima je jasno da je poremećena ravnoteža snaga i da u Hrvatskoj imamo dvije stranke lijevo liberalnog spektra.
Nigdje u svijetu takva politička podjela nije dugo trajala niti je dobra za demokraciju. Ona je u stvari siguran put u totalitarizam je se opozicija i pozicija bore za isto biračko tijelo, a udruženi otvaraju put da opozicija postane marginalizirana, nepostojeća.
Obje velike hrvatske političke stranke izgubile su ono najvažnije, ono što održava balans na političkoj sceni, što ih razlikuje ideološki, programski, svjetonazorski – Identitet.
Gubitak identiteta, siguran je put u propast i gubitak podrške birača. SDP gubi podršku diletantskim vođenjem stranke njenog predsjednika, luta između socijalista, liberala i socijaldemokrata, bez jasnog opredjeljenja, stava i predznaka naginje opasno u populizam i gubitak koalicijskog potencijala, a sve u nadi da će ih HDZ uzeti u svoje krilo i omogućiti bar dio kolača koje dijele vladajući da bi nahranili svoje gladne klijentelističke apetite.
HDZ, nekada stožerna stranka hrvatskog naroda postaje ono što u stvari i je ovih silnih godina, sestrinska stranka SDP-a. Godinama je HDZ svojom retorikom hranio mase, godinama je lažno se predstavljajući uzimao glasove Hrvata na podijeli lijevi i desni, komunjare i domoljubi. Neosporno da u HDZ-u postoji velika većina domoljuba i konzervativno nastrojenog članstva, ali to članstvo vrlo rijetko ispliva u vladajući, čelnički establišment. Uvijek je to stranačka vojska u službi upitnih moralnih i političkih vertikala.
HDZ-ov brod opasno se nagnuo, voda prodire i teško pluta na površini bez obzira na to što to stranačko čelništvo na čelu s Plenkovićem pokušava sakriti. Baza, članstvo, ne oni stranački poslušnici instalirani u ŽO i GO, već oni mali članovi i birači bez čijeg glasa se izbori ne mogu dobiti. Danima, mjesecima kipi voda iz stranačkog kazana. Vrč je odavno pukao i zakrpe klijentelista iz HNS-a i pravomoćno optuženih političkih avanturista u kombinaciji s etničkim biznismenima to ne mogu zaustaviti.
Andrej Plenković naum da promijeni stranku krenuo je u krivom smjeru. Mijenja stranku, bolje rečeno pokušava promijeniti stranku, ali samo onaj uhljebnički, klijentelistički, interesni, nepotizmom opterećeni dio, dok onu gladnu, blokiranu razočaranu struju odbacuje i okreće se tamo gdje mu aplaudiraju i veličaju.
Kažu da je Plenković je čovjek dijaloga, istina samo kad njemu odgovara i kada taj dijalog pretvori u uvježbani diplomatski monolog kada nastupa po sistemu pričaj puno reci malo.
U narodu vlada apatija, defetizam, svaka druga odrasla osoba je na antidepresivima. More blokiranih u raljama interesnih skupina, gladnih i razočaranih ljudi, tisuće onih koji svoj spas traže širom svijeta.
Narod jedinu utjehu pronalazi u Crkvi, u istoj onoj Crkvi s kojom je Plenković ušao u otvoreni rat. Očito su Plenkoviću važniji glasovi istomišljenika iz miljea u kojem je stasao nego onih koji čine državu, a državu čini narod, narod koji nestaje, a kad narod nestane nestaje i država.
Sve je očitije da će narod početi govoriti stihove iz Internacionale – Vi sužnji koje mori glad i da će prosvjedi postajati sve češći jer na dosadašnje Plenković ne reagira, možda bi reagirao da ih napravi ljevica.
Ratifikacija IK u Saboru nije ništa drugo nego jedina velika farsa u režiji HDZ-a i Plenkovića. Naivni Hrvati nasjeli su na demokratsko ponašanje članova HDZ-a kod glasanja.
Nitko od onih koji su bili protiv nije spreman mijenjati stranku i mijenjati situaciju u državi. Možda su neki pokušali ostvariti neku bolju poziciju u budućoj raspodijeli snaga, no niti jedan od njih nema snage niti želje reći dosta i suprotstaviti se stranačkoj vrhušci.
Upravo ti koji su bili protiv trebaju Plenkoviću da kod sljedećih izbora kupe glasove onih nezadovoljnika no promjene će se dogoditi, one se moraju dogoditi i neće doći od aktera iz Sabora već iz pozadine iz baze.
HDZ se mora spasiti, ne dozvoliti još jedno posrtanje jer nitko dva puta uskrsnuo nije pa neće ni HDZ. Onaj tko dođe na čelo HDZ-a imat će samo jedan zadatak, očistiti stranku od interesnih, klijentelističkih rodbinskih i prijateljskih struktura.
Provesti lustraciju stranke i marginalizirati najveći dio sadašnje vrhuške počevši od čelništva, zastupnika u Saboru do najnižih raznima ustroja. Vrijeme je za restart.
