Mađarski premijer Viktor Orban korača prema izglednoj pobjedi i trećem mandatu kojim će postati jedan od najdugovječnijih vlastodržaca u Europi, sve drugo bilo bi iznenađenje. Njegov Fidesz prema zadnjim ispitivanjima javnosti uoči izbora ima 27-40% glasova, koliko i sva oporba zajedno, a izborni sustav ide na ruku izbornom pobjedniku, tako da bi mogao potvrditi apsolutnu, dvotrećinsku vlast, koja mu omogućuje promjenu ustava.
Orban radi za svoje birače, a to je, najšire gledano, mađarski narod. Od rješavanja krize s kreditima u švicarskim francima, gdje je Mađarska bila najjače pogođena, do migrantske krize, on provodi suverenističku nasuprot globalističkoj politici, i s njom kod kuće ostvaruje rezultate: spriječio je grčki scenarij i bankrot države 2010-e, ima stabilan rast: 4% prošle godine.
Pritom slabo mari za zajedničke bruxelleske politike – sklapa poslove s Kinezima i Rusima i iritira Bruxelles, ali nisu ga uspjeli ušutkati, štoviše, njegov utjecaj u Europi raste. Minusi su mu svemoć njegove stranke i njegovih ljudi (jedan mi je budimpeštanski Mađar ovdje rekao: “Oni drže sve”), sumnje u korupciju i rast socijalnih razlika.
No problem oporbe je što je razjedinjena – na političkom spektru to je od krajnje desnice (Jobbik) do socijalista. Orban sam je u završnom govoru kampanje rekao: “Ne borimo se protiv anemične oporbe, nego protiv carstva međunarodnih internacionalista, koje financiraju njihove organizacije i oligarsi, a napadaju nas plaćeni aktivisti, prosvjednici, nevladine organizacije i špekulanti.” Iako je to snažna simplifikacija, nije sasvim u krivu. Jer upravo razne nevladine udruge i think tankovi potiču Mađare na “taktičko glasovanje”: prema izbornom sustavu “first past the post” prolazi najjači kandidat, pa ako se svi ujedine iza onog oporbenog kandidata koji ima najviše izgleda, Orbanov kandidat može biti srušen. Zanimljivo je da time potiču i glasovanje za novi, umiveni Jobbik, čija je retorika zapravo nacional-socijalistička: i oni su za protjerivanje migranata, izgradnju zidova itd. jedino što, za razliku od Orbana koji je potekao iz ekonomskog liberalizma, oni zastupaju ne “univerzalnog Mađara”, nego “mađarskog radnika”.
Logika takvih “igrača iz sjene” koje proziva Orban mogla bi biti: Treba srušiti Orbanovu apsolutnu vlast: oporba će onda morati formirati široku koaliciju, pa će ljevičari u njoj kontrolirati i neutralizirati Jobbikove krajnje desne stavove. Za prosječnog birača to bi ipak moglo donijeti nestabilnu vladu, i političku i gospodarsku nestabilnost, piše HRT-ov Branimir Farkaš.
U nedjelju su izbori u Mađarskoj, evo kako u anketama stoji Viktor Orban
