Hranić: Nemojmo misliti da su društveni procesi nepromjenjivi i da s političkim elitama koje robuju svojim sitnim parcijalnim interesima, ovo društvo mora propasti

Svečano misno slavlje o svetkovini Uskrsa, 1. travnja u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla slavio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. U koncelebraciji je bio biskupski vikar za pastoral grada Osijeka mons. Vladimir Dugalić, svećenik u miru Vladimir Mikrut, domaći župnik mons. Adam Bernatović, župni vikar Robert Almaši, a posluživao je đakon Ivan Kunčević. Umjesto pokajničkog čina nadbiskup Đuro prisutne vjernike poškropio je vodom blagoslovljenom tijekom obreda Vazmenoga bdijenja, a potom je uslijedila Služba riječi.

Osvrćući se na evanđeosko izvješće o tome kako Marija Magdalena trči k Isusovim učenicima i obavještava ih da je netko ukrao Isusovo mrtvo tijelo, a Petar i Ivan potom zajedno trče do groba, nadbiskup je rekao kako je prazan Isusov grob za Petra i ostale učenike najprije veliki upitnik, sve dok im sam Uskrsli nije otvorio srca da bi razumjeli što se to s njim u stvari dogodilo. „Ni mi ne možemo prihvatiti uskrsnuće niti slaviti Uskrs, ako događaju uskrsnuća ne pristupimo kao otajstvu, tj. ako s vjerom ne stanemo pred Uskrsnuloga Isusa, ako se s njim ne suočimo osobno u svojoj životnoj situaciji i ako se ne otvorimo njegovoj logici i njegovom životnom programu. No, i malo vjere može pokrenuti našu nutrinu da se naš život promijeni te da i mi postanemo su-uskrsli s Kristom”, rekao je nadbiskup i istaknuo kako uskrsnuli Isus, dosljedan sebi, nije nastupio trijumfalno, nije stao na trg pred masu i prenerazio protivnike, već je došao k prijateljima, onima koji su ga ljubi, ohrabrio ih i darovao im svoj mir.

„Vijest da je Isus uskrsnuo i da je netko Silan, Jak i Moćan, uzeo stvar malenih, siromašnih, obespravljenih i poniženih u svoje ruke te riječ Uskrsloga učenicima: Ne bojte se! Ja sam s vama do svršetka svijeta! je osloboditeljska, motivirajuća i ohrabrujuća. Ona je poruka koja unosi mir i povezuje ljude u jedno; ona je put u zajedništvo, put koji vodi u radost i puninu života, u život bez sjene straha. Isusovo uskrsnuće je njegovim učenicima i prijateljima potvrdilo da je čovjek najjači kad je sposoban dati samoga sebe za druge, da je čovjek najjači i nepobjediv kad je sposoban umrijeti za druge. Štoviše, da je u tom trenutku umiranja iz ljubavi za druge, za opće dobro, najslobodniji. Isusovo uskrsnuće je učenicima pokazalo da podneseno trpljenje i nepravda, da žrtva i smrt pravednika, kojega moćnici i nepravednici žrtvuju ili ubijaju za neke svoje, tobože, „više” ciljeve, nikad nije nešto uzaludno; da žrtva pravednika uvijek poništava “više” ciljeve moćnika te da je ona uvijek početak i izvor nečega novoga. Isusovo uskrsnuće ohrabruje ponižene i kaže im da će poslije svake pretrpljene žrtve, ušutkavanja i ismijavanja, ruganja, poniženja i nepravde, kad tad svanuti uskrsno jutro i da će se na licu ušutkanih i poniženih kad tad pojaviti suze radosnice”, naglasio je đakovačko-osječki nadbiskup i podsjetio kako je Isus ubijen za narod, što je česta pojava u ljudskoj povijesti.

Potom je rekao: „Isusovo uskrsnuće poručuje da se mir stvara i izgrađuje prijateljstvom i ljubavlju; da zaje¬dništvo među ljudima trpi zbog sebi¬čnosti i grešnosti u našim ljudskim srcima. Ljudi se bore međusobno radi neke svoje premoći ili vla¬sti nad drugima. No, borba za vlast i moć, što bi je tko htio imati u narodu, dovodi do strašnih zlodjela. U borbi za vlast gaze se i pobijaju mnogi ljudi, kako nam to pokazuje čitava ljudska povijest, a niti naša novija, pa niti demokratska povijest nije nikakva iznimka u tome. U svim narodima i u cijelom svijetu uvijek mnogi ljudi stra¬davaju zbog borbe za međusobni prestiž. Tu se gubi svaki osje¬ćaj za pravo zajedništvo.”

Zaključujući svoju homiliju, mons. Hranić naglasio je: „Svijet se može promijeniti!”, te je pojasnio: „Nemojmo misliti da su društveni procesi nepromjenjivi i da ovo naše hrvatsko društvo sa svojim ozbiljnim problemima – demografskim, gospodarskim, socijalnim, etičkim, političkim… i s političkim elitama koje robuju svojim sitnim parcijalnim interesima, mora propasti. Iz naše nacionalne povijesti učimo da Bog one koji ga ljube nikad ne ostavlja. Bilo je kroz povijest i mučnijih situacija i većih podjela unutar naroda, pa nas je Bog ipak sačuvao sve do danas. No, u ovom sada mučnom trenutku naše povijesti mora svaki od nas truditi se učiniti svoju dužnost najbolje i najpoštenije kako zna i umije. Nitko ne smije izbjeći i nitko ne smije štedjeti svoj život; čak smo dužni ići i tako daleko da i opet postanemo nepoželjni i progonjeni, ali uvijek s ljubavlju. Kao Isus! Uvijek s ljubavlju, i nikad s mržnjom! Jer ljubav će jedina pobijediti.” Zatim je svim vjernicima uputio uskrsnu čestitku rekavši: „Sa željom da nam kao pojedincima i kao narodu nikad ne ponestane Kristove ljubavi, strpljenja i mira u srcu, svima nam želim sretan i blagoslovljen Uskrs!”

Svečano liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Brakne Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića. Na kraju misnoga slavlja domaći župnik Bernatović nadbiskupu Hraniću i svim vjernicima uputio je prigodnu uskrsnu čestitku.

Facebook Komentari