Uskrs u Hrvata 2118. godine: Povremeno pogledaju TV na kojem je Manjinski mozaik na engleskom, španjolskom i njemačkom s hrvatskim podnaslovima koje samo starci znaju čitati

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkačhttps://kristiankrkac.wordpress.com/

2118. godina. Uskrsno je vrijeme. Hrvatske obitelji i prijatelji diljem svijeta slave. Njih više od 7.000.000. Povremeno pogledaju TV na kojem je Manjinski mozaik na engleskom, španjolskom i njemačkom s hrvatskim podnaslovima koje samo starci znaju čitati i koja donosi vijesti s pregršt oglasa o nezaboravnim izletima netaknutim divljinama i postapokaliptično praznim urbanim prostorima Hrvatske.

Za svakog ponešto. Čak i za distopične futuriste, dark turiste i noir hiperrealiste. Prema procjenama Hrvata na svijetu 2018. ima 9.000.000. Zadnjih godina broj raseljenih premašio je broj domovinskih, jer ovih drugih ima oko 4.300.000, pa prvih ima oko 4.700.000. Tendencija kaže kako će se broj domovinskih smanjivati negativnim prirodnim prirastom i iseljavanjem, a broj raseljenih povećavati suprotnim gibanjima.

Promjena se ne zbiva samo u količini i omjeru, nego i u kakvoći. Broj svjetski uspješnih Hrvata u raseljeništvu ionako je i prije nadmašivao njihov broj u domovini. S odlaskom mladih, školovanih, darovitih i željnih ostvarivanja svojih osobnih ciljeva bez suludog državnog uplitanja i sakaćenja njihov broj se još rapidnije smanjuje u domovini i povećava u raseljeništvu. Nije raseljena Hrvatska samo veća, niti je samo bolja, nego postaje i jedina. Ovo što nazivamo Republikom Hrvatskom za 100 će godina u najboljem slučaju postati vikend naselje raseljenih Hrvata. Ekstravagantna turistička destinacija u kojoj će mahom stihijski biti zaposleni i naseljeni neki drugi ljudi umjesto primjerice propuštenog planskog useljavanja 500.000 afričkih Hrvata nasuprot Nuspojavama Baretovog bluesa.

Nije poteškoća u samom stanju, jer stanje se može početi nepovratno mijenjati na bolje takoreći preko noći, nego u procesu zaostajanja. Neraseljena Hrvatska svekoliko i ubrzano zaostaje, a raseljena napreduje. Jedan način remodeliranja neraseljene Hrvatske jest da se na sve mile i Bogu znane načine pokuša prikrpati raseljenoj, većoj, boljoj, bržoj, višoj, snažnijoj. No to se neće dogoditi jer raseljena Hrvatska nije se raselila kako bi joj se prikrpali oni od kojih je pobjegla i jer neraseljena Hrvatska nije preostala neraseljenom kako bi joj neke tamo građevine prekrajale 28 godina stvaranu komociju na tuđi račun. Nastavit će se događati ono što se upravo događa, jer se ne događa ništa što bi taj nastavak učinilo drugačijim.

Licemjerno i uvredljivo navođenje slobode kretanja ljudi u situaciji kad je na očito na djelu prisila kretanja ljudi gore je od neimanja komentara. Gore je od značajne šutnje i slijeganja ramenima. Ne treba očajavati, jer i puno veće države i nacije nepovratno su nestale s lica zemlje, pa svijet ide dalje. Bilo pa prošlo. I sve je bliže trenutak kad će postati kasno čak i za drž-ne-daj. Ne treba očajavati jer takva je povijest malih naroda i velike gluposti. Kako god bilo čeka nas zanimljiva budućnost. Matična domovina ili raseljena Hrvatska na koncu će prirodno početi dominirati nad onom na samrti ili neraseljenom.

Život će pronaći put. Pobijediti smrt. Kao što Jura Zeleni pobjeđuje zmaja i donosi proljeće. A izmučenu i mrtvu neraseljenu naslijedit će uskrsla, živa i mlada raseljena. Vis-à-vis rečenog, svima koji ne slave blagdane sretno neslavljenje, svima koji ih slave sretno slavljenje, a katolicima i onima koji se usprkos distanciranosti osjećaju takvima sretan Uskrs! Što se hrane tiče samo oprezno pretila nacijo, no ne previše jer jedino što povezuje sve praznike, blagdane i slavlja u Hrvata svakako su šunkica, lukec i Francuska šalata. Kako dosad i danas, tako i 2118. godine, pa makar i pustopoljinama Tierre del Fuego ili kako stari u Horvacka govorila, Ognjena zemlja.

Facebook Komentari