Mađari bi zbog bolje povezanosti lokalnog gospodarstva otvarali nove granične prijelaze, ali Hrvati ne bi, strategija se to zove

Ad

Prema nekim izvorima hrvatsko-mađarska granica duga je 355, a prema drugima nešto manja – 328 kilometara. Najkarakterističnije obilježje ove međudržavne granice je rijeka Drava kao fizička barijera između dviju država.

Duž granice ukupno je šest cestovnih graničnih prijelaza: Goričan-Letenye; Gola-Berzence; Terezino Polje-Barcs; Donji Miholjac-Drávaszabolcs; Baranjsko Petrovo Selo-Beremend i Duboševica-Udvar. No je li to dovoljno ili susjedi s obje strane zaslužuju više prijelaza kako bi im se omogućila uspostava još učinkovitije gospodarske suradnje?

Indirektno o tome se, nedavno, govorilo na skupu u HGK Županijskoj komori Osijek, gdje su se potencirale mogućnosti poljoprivredne suradnje između hrvatskog i mađarskog dijela Baranje. Tom je prigodom Antonio De Blasio, generalni konzul Republike Mađarske u Osijeku, izrazio upravo stav da je premalo prijelaza. On naime drži kako nije ekonomski isplativa, pa ni tržišno konkurentna sadašnja situacija u kojoj poljoprivrednik bilo iz Mađarske, bilo iz Hrvatske mora voziti, figurativno, sto kilometara kako bi preko najbližeg graničnog prijelaza svoje proizvode dostavio u prerađivački pogon s druge strane granice.

Dva rješenja

De Blasio se zauzima za otvaranje novih prijelaza, podsjeća kako je na nekadašnjim granicama između zemalja Europske unije udaljenost između graničnih prijelaza bila najviše najviše do desetak kilometara. U razgovoru za naš list govori o bar dva nova rješenja.

– Prvo je svakako uspostava cestovnog prijelaza Kneževo – Sárok, potrebno je i s jedne i druge stane napraviti tek nekoliko kilometara ceste. To svakako ne bi bio međunarodni prijelaz, nego prijelaz između dva naselja s cirkuliranjem radne snage – kazuje konzul De Blasio.

Drugi je prijelaz priželjkivaniji – spoj je to autoceste M6 iz Mađarske, dakle iz smjera Budimpešte koja je došla do Mohača, a spojit će se s hrvatskom autocestom A3 Osijek – Beli Manastir, odnosno nastavno prema Savi i granici s BiH. Dio je to Paneuropskog koridora 5C koji bi Baltik preko Budimpešte i Slavonije povezao s Jadranom.

– No držim da bi bilo neozbiljno da mađarska strana dovrši svoju dionicu do granice, a da hrvatska stane ne učini isto – kaže De Blasio. Podsjetit će kako je mađarska strana i u gradnji autoceste M60 kojom će se pogranični Barcs povezati sa Sigetvarom, odnosno Szentlörincom. No i ovdje se s druge (hrvatske) strane ne prati sa sličnom investicijskom aktivnošću, onom u smjeru graničnog prijelaza prema Bjelovaru i zaključno Zagrebu.

De Blasio naposljetku ne isključuje mogućnost uspostave, bar jednog, novog prekodravskog graničnog prijelaza kompom.

Odgovarajuća sredstva

Za službenu Hrvatsku, o ovom pitanju, strateški je cilj ipak ulazak u šengenski prostor.

– Ulazak u šengenski prostor predviđa ukidanje granične kontrole na unutarnjim granicama, pa tako i na granici Hrvatske i Mađarske. Smatramo kako to treba imati u vidu pri procjeni o potrebi uspostave dodatnih graničnih prijelaza. Ujedno napominjemo da za ulaganja u infrastrukturne objekte kao što su granični prijelazi treba pravovremeno predvidjeti odgovarajuća sredstva – nacionalna ili europska – te neovisno o izvoru financiranja voditi računa o svrhovitosti i isplativosti, odnosno iskoristivosti takvih objekata, odgovaraju u Ministarstvu unutarnjih poslova.

Uzimajući u obzir dosadašnju dobru suradnju s Mađarskom, u MUP-u navode kako jest interes u daljnjem povezivanju dviju zemalja, osobito ako ono pridonosi razvoju pograničnih područja te ukupnih odnosa Hrvatske i Mađarske.

– Mogućnost otvaranja novog graničnog prijelaza na trasi buduće autoceste na cestovnom koridoru 5C upravo je na tom tragu – zaključuju u MUP-u, piše Glas Slavonije.

EGTC KAO INSTRUMENT SURADNJE

Europska grupacija za teritorijalnu suradnju (EGTC) relativno je novi instrument za europsku teritorijalnu suradnju država članica EU-a koja nudi partnerstvo i nove mogućnosti za financiranje razvojnih programa iz fondova EU-a. Odlukom Županijske skupštine i Osječko-baranjska županija priključila se jednoj od njih – PANNON Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Pečuhu. Ona okuplja više od 60 članica, pretežito općina i gradova iz Mađarske i Slovenije, dok su hrvatski predstavnici Općina Antunovac i Virovitičko-podravska županija. Cilj je grupacije i izrada zajedničkog programa za razvoj, unaprjeđivanje gospodarskog, ali i društvenog zbližavanja izbjegavajući pri tome paralelne koncepcije regionalnog razvoja. Kroz ovaj oblik suradnje može se razgovarati i o boljoj međususjedskoj graničnoj povezanosti.

Facebook Komentari