Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Donald John Trump sutra će primiti prijestolonasljednika Kraljevine Saudijske Arabije Mohammada bin Salmana Al Sauda, što će za njega biti prigoda da kritizira Islamsku Republiku Iran, velikog suparnika Kraljevine Saudijske Arabije, ali i da se očituje o velikim promjenama koje se uvode u sunitskoj monarhiji.
Deset mjeseci nakon njihova zadnjeg susreta u Rijadu, predsjednik SAD-a Donald John Trump (71) i novi prvi čovjek najvećeg izvoznika nafte te saudijski prijestolonasljednik, 32-godišnji Mohammad bin Salman Al Saud, potvrdit će u Ovalnom uredu Bijele kuće svoje dobre veze.
Kako izgleda, američki predsjednik i saudijski prijestolonasljednik će se osvrnuti i na korjenite promjene koje su se u međuvremenu dogodile u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, na unutarnjem i na vanjskom planu: dopuštenje ženama da mogu upravljati automobilom, čistke bez presedana u ime antikorupcijske borbe, rat saudijskih snaga u Republici Jemen te saudijski sukob s Katarom.
“To zadivljuje (…) To su političke promjene koje bi se mogle protegnuti na čitav jedan naraštaj, a zgusnute su u nepunih godinu dana”, ističe Lori Plotkin Boghardt, bivša analitičarka CIA-e koja danas radi u washingtonskom Institute for Near East Policy.
A mnoge od tih odluka, dodaje, “utječu na interese Sjedinjenih Američkih Država” u regiji.
Službeni Rijad pokazuje spremnost da ubrza svoj civilni nuklearni program. Zato u idućih dvadeset godina Saudijci planiraju izgraditi čak šesnaest nuklearnih reaktora, što će Kraljevinu Saudijsku Arabiju stajati oko osamdeset milijardi Eura, ocjenjuju saudijski dužnosnici i analitičari.
U razgovoru za američku TV mrežu CBS, a koji je objavljen jučer navečer, saudijski princ, poznat po inicijalima MBS, dugo je branio antikorupcijsku čistku u kojoj je više prinčeva i bogataša monarhije nekoliko tjedana bilo zadržano u luksuznom hotelu Ritz-Carlton u Rijadu.
“Ono što smo učinili bilo je apsolutno nužno”, rekao je za američku TV mrežu, ustvrdivši da se sve radilo “uz poštovanje važećih zakona”.
I prije nego je stupio na američko tlo, mladi princ je zadao ton usporedivši na CBS-u teritorijalne pretenzije koje se pripisuju prvom čovjeku šijitskog Irana, vrhovnom vođi Aliju Hamneju s Adolfom Hitlerom u vrijeme nacizma.
Usto je uputio upozorenje: Ako Islamska Republika Iran proizvede atomsku bombu, i Kraljevina Saudijska Arabija će učiniti isto, “što je prije moguće” (!).
U otvorenom pismu američkom predsjedniku Donaldu Johnu Trumpu koje je početkom ožujka objavio New York Times, analitičar Thomas Lauren Friedman poziva američkog predsjednika Trumpa da bude oprezan i nepopustljiv prema budućem kralju koji radi na modernizaciji gospodarstva te “društvenih i vjerskih struktura” Kraljevine Saudijske Arabije.
“U krivu ste ako mislite da se možete zadovoljiti pljeskanjem njegovu protuiranskom stajalištu i njegovim vjerskim reformama i da će se sve dobro završiti”, napisao je analitičar Thomas Lauren Friedman u američkom tisku The New York Times.
Odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Kraljevine Saudijske Arabije su i više nego odlični još od završetka prvog svjetskog rata. Iako je ova regija bogata povjesnim događajima daleko u prošlosti, povijest Kraljevine Saudijske Arabije ujedinjene pod dinastijom Saud počinje s islamskim vjerskim reformatorom Muhammadom ibn Abd al Wahhabom koji je oko 1750. godine udružio snage s vladarom mjesta Dirivahu središnjoj Arabiji, Muhammadom ibn Saudom, čiji su nasljednici do početka 19. stolje ća s potporom širokih slojeva oduševljenih novim vjerskim vođom osvojili većinu Arapskog poluotoka. Veza dinastije Al Saud s Wahhabi interpretacijom Islama ostati će jedno od ključnih obilježja saudijske države i u budućnosti, sve do danas.
Nova arapska sila pobudila je reakciju svojih moćnih susjeda, turskog Otomanskog Carstva i njegovog saveznika Egipta koji su 1818. godine uništili prvu saudijsku državu. Ubrzo je uslijedila obnova, ali druga država podlegla je unutrašnjim sukobima i ratovima sa susjedima 1891. godine.
Modernu Saudijsku Arabiju osnovao je Abdul aziz Al-Saud, poznat i kao Ibn Saud, koji je 1902. godine započeo okupljati tradicionalne obiteljske zemlje kombinacijom oružanih sukoba i vješte diplomatije. Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, tada najznačajnija sila na Bližnjem istoku, priznalo je nezavisnost Saudove kraljevine tek dosta nakon prvog svjetskog rata koji je rezultirao utankom Arapa i uz britansku pomoć i pobjede nad Turcima, dakle 1927. godine, a 1932. godine Hidžaz i Nedžd (središnji dio Arapskog poluotoka) i formalno su ujedinjeni u Kraljevinu Saudijsku Arabiju, koju od tada do dana današnjega svesrdno podržavaju Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države. (Theo Ljubić, CBS, The New York Times)
