Plenković u statut HDZ-a uvodi humanizam, izbacuje domoljublje i Domovinski rat, kako bi potisnuo ognjištarske, klerikalne, dinaroidne, čoškoglave i zaostale stare HDZ-ovce

Piše: Ante Rašić

Ovih dana Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković i njegov tajnik Gordan Jandroković obilaze Županijske podružnice HDZ-a kao bi utvrdili tko bi se sve mogao pobuniti protiv Istanbulske konvencije, i kako netko takav ne bi na idućim izborima slučajno dospio na izborne liste HDZ-a.

Dobro to znaju iskusni HDZ-ovci pa na sastancima uglavnom šute, a oni bez imalo ponosa konvenciju hvale, dok se suprotstavljaju samo oni bez političkih ambicija koji su ekonomski neovisni o politici.

Iako bi usvajanje Istanbulske konvencije moglo rezultirati znatnim gubitkom glasova za HDZ navedeni dvojac se zbog toga ne zabrinjava.

I s manjim brojem glasova vlast im je osigurana sklapanjem velike koalicije sa SDP-om kojima su i onako ideološki bliže nego starim članovima stranke koji slijede Tuđmanovu državotvornu politiku koja se najbolje može opisati s Trumpovom parolom “Amerika prva”.

Ali da bi došlo do takve koalicije potrebno je najprije izvršiti unutrašnju diferencijaciju za koju je potrebno pronaći dobar povod za izazivanje pobune, nakon čega slijedi marginalizacija pobunjenika. A kao povod smišljeno je iznenadno proguravanje Istanbulske konvencije koja kao brani žene od nasilja u obitelji.

U mnogim europskim državama koje su ratificirale konvenciju policija se i ne usudi ući u muslimanske kvartove niti ih zanima što se tamo događa. U svim državama cilj konvencije je neki drugi, skriveniji, a kod nas je utjerati najjaču “zaostalu” desnu stranku u lijevi tor.

Ovaj zadatak plasiranja teme u medije odradio je Plenkovićev medijski savjetnik Macan, ali sama konvencija nije dovoljna za promjenu ideologije HDZ-a. Za to je potrebno promijeniti i statut za što je zadužen najvažniji Plenkovićev savjetnik Šeks i njegov mlađahni pomoćnik Ressler.

Prema onom što je procurilo iz vrha HDZ-a mijenjaju se ideološke postavke HDZ-a tako da se izmjenom članka 2. izbacuje domoljublje i Domovinski rat kao osnovne hrvatske vrijednosti, te se umjesto toga ubacuje humanizam.

Humanizam kao ideja je sustav mišljenja i djelovanja koji u prvi plan stavlja čovjeka i njegove potrebe, te odbacivanje Boga i Božjih zakona, barem na nivou promidžbe ove ideje.

U praksi humanisti su se pokazali kao racionalni i efikasni ljudi koji svoje neprijatelje nikada ne muče, već ih eliminiraju brzo i efikasno, to jest humano. Od 14. stoljeća humanističke ideje su se proširile iz talijanskih gradova širom Europe, te su se počeli izdvajati kao poseban društveni sloj u koji ulaze znanstvenici, kulturni djelatnici, vladari i drugi pripadnici elite, koji su se najčešće organizirali u masonske udruge, te lijeve liberalne, ili socijalističke pokrete i komune.

Na osnovu ovih ideja razvila se ideologija moralnog liberalizma, komunizma, socijalizma, feminizma, ateizma, a u zadnje vrijeme i genderizma. Humanisti su u politici zastupali stav kako “država sve može” i pri tome se ne treba osvrtati na Božje zakone. Na osnovu takvog uvjerenja humanistički političari kada dođu na vlast najčešće vode politiku “ja sve mogu i smijem”.

Jedan od prvih velikih humanista bio je Jeremy Bentham, britanski pravnik, filozof i šef britanske tajne službe koji je već u 18 stoljeću branio homoseksualizam.

Kao mladić putovao je Sibirom gdje je primijetio kako se stara društvena klasa najlakše zamijeni novom sposobnijom uz pomoć lihvarskih kredita (slično kao što se kod nas danas kapital najlakše seli iz ruku nekadašnjih samoupravljača, a sada “blokiranih” u ruke lihvara, bankara i javnih bilježnika).

O ovome “korisnom” postupku Bentham je napisao i knjižicu “U obrani lihvarenja”, u kojoj je branio lihvarenje kao lijepo i korisno djelovanje. Nije podnosio neefikasno i beskorisno djelovanje, te je zagovarao mučenje za uspješan odgoj ljudi. Poznata je i Benthamova konstrukcija “Panopticon” kao kompletan sustav za kontrolu ljudi, a prvobitno to je ideja jedne tvornice u kojoj bi se minimalnim brojem kontrolora nadzirao veliki broj radnika.

To se kasnije pokazalo kao idealan zatvor za sve društvo “nepogodne” koje bi upregnuo u koristan posao, na osnovu čega su kasnije izgrađeni koncentracijski logori. Za ideju je pokušao zainteresirati Rusku caricu Katarinu i francuske revolucionare. Zahvaljujući propagiranju ovako humanih ideja postao je šef britanske obavještajne službe kako bi britanskoj imperiji pomogao u humanom kažnjavanju “divljaka” u kolonijama koji nisu shvaćali ljepotu služenja britanskoj imperiji.

Kao veliki humanist poznat je i Robespierre koji je kod kažnjavanja neprijatelja prije svega cijenio humanizam. Ukinuo je zaostalo mučenje kažnjenika vješanjem, ili rastezanjem konjima, pošto je to sporo i skupo, te je cijenio brzinu u kažnjavanju. Giljotinu je odabrao kao efikasnu spravu za brzo uklanjanje neprijatelja, te je znao u jednome dana humano osuditi i usmrtiti i do 5.000 zaostalih kontrarevolucionara.

Kao jedan od uspješnijih humanista poznat je i Lenjin, koji je pod humanim znakom crvene zvijezde uspio u 5 godina humano neutralizirati oko 5 milijuna neprijatelja. Nije on volio nehumano mučenje neprijatelja bacajući ih u zatvor. Puno humanije, jeftinije i efikasnije je bilo umirovljene carske oficire pozvati na evidentiranje, te ih utovariti na drvene šlepove i potopiti na pučini. Nisu se morali nehumano i dugo mučiti čekajući smrt.

Lenjinov nasljednik i veliki humanist Staljin znao je kako se neprijatelje može istrijebiti i bez nehumanog uhićenja. Dovoljno je pomesti im tavane od hrane kako bi umrli prirodnom smrti, a što su zaslužili zato što nisu razumjeli humanističke vrijednosti crvene zvijezde petokrake. Staljin je svoj humanizam pokazao i kad je dogovorio suradnju crvene zvijezde s kukastim križem u podjeli zaostale, klerikalne Poljske. Zašto bi se nehumano tukli kada se mogu lijepo i humano dogovoriti.

I naš Tito je bio veliki humanist koji nije trpio sporo i neefikasno kažnjavanje protivnika nabijanjem na kolac, ili guljenjem kože, kako su to radili četnici. Metak u čelo pokraj duboke jame puno je brži, efikasniji i humaniji način rješavanja protivnika, kako to i priliči crvenim zvijezdama okićenim humanistima.

Humanizam kao lijepa, milostiva i čovjekoljubiva ideologija zadnjih godina ponovno jača u Hrvatskoj kako bi potisnula ognjištarske, klerikalne, dinaroidne, čoškoglave i zaostale stare HDZ-ovce, pa je tako 14. i 15. listopada 2016. godine na skupu humanista u Zagrebu usvojena i objavljena deklaracija o ateističkoj slobodi, humanističkoj savjesti i feminističkoj hrabrosti. Skup je održan pod geslom »Ateistička sloboda – humanistička savjest – feministička hrabrost«, te je zaključeno kako je štetna fantazma o Bogu kako bi živjeli mirno, pristojno i zadovoljno.

Kako bi se zaključci proveli u djelo nužno je promijeniti zaostali HDZ u humanističku stranku, a za to je neophodno da baš HDZ ratificira Istanbulsku Konvenciju, te u statutu domoljublje i Domovinski rat zamjene s Humanizmom. A dobrovoljaca za taj napredni i humani posao ne nedostaje čak ni među istaknutim i poznatim kršćansko demokratskim političarima kao što su gospodin Đakić, gospođa Šuica i cijela plejada manje poznatih suncokreta kojima nije problem jedan dan biti “zaostali klerikalac”, a drugi dan “napredni humanist”.

Možda oni slučajno i izgrade neku sigurnu kuću za žene, ali to je manje bitno, bitno je ostati na vlasti uz pomoć humanista s ljevice, kako bi vlast ostala “stabilna”. A stabilnost će biti najvažnija kad poduzeća predaju završne račune za prošlu godinu, kada ćemo doznati kako se 53 milijarde potraživanja od Agrokora pretvorilo u veliki gubitak poreza na dobit.

Facebook Komentari