Šveđani odlučili: Bog nije ni muškarac ni žena, a svećenici upućeni na rodnu neutralnost

Je li Bog muškog ili ženskog spola ili je i muškarac i žena ili ni jedno ni drugo? Švedska crkva uputila je svećenike da zbog rodne neutralnosti ne koriste pojam Boga u muškom rodu, ne oslovljavaju ga s “Gospodin” i da, prema pisanju “The Telegrapha”, umjesto tradicionalog pojma “Otac, Sin i Duh Sveti“ koriste neutralan “u ime Boga i Presvetog Trojstva”.

Ni Bog nije pošteđen političke korektnosti, a kako nitko sa sigurnošću ne zna je li Bog žena ili muškarac ili oboje ili ništa od toga, na svakome je da u skladu s vjerom ili religijom zamišlja tko je.

Nitko ne zna tko je…

Rasprava o Bogu kao nemuškarcu traje u Švedskoj evangeličkoj luteranskoj crkvi od 1986., kaže sociolog religije Ivan Markešić, a odluka je većinom glasova donesena potkraj 2017. kojom mnogi ni u Švedskoj crkvi nisu zadovoljni. Polazeći od toga da se na nadnaravna bića ne mogu primjenjivati ovozemaljske kategorije, pa ni spol i rod, švedski protestanti su, drži, željeli ‘odmuškarčiti Boga’ i učiniti ga onim što bi u njihovu viđenju trebao biti. Bog koji je i muškarac i žena, Bog koji osim muških ima i ženske karakteristike, Bog kojeg je nemoguće zvati samo On ili samo Ona.

– Predstavnici Švedske protestantske crkve pošli su vjerojatno od toga da života nema iz ničega, pa ni čovjeka, i da život ne nastaje samo i jedino od muškarca. Bog kao prapočelo nije samo muško. On je ujedno i muškarac i žena, jer bez to dvoje nema života. Muškarac, pa bio to i Bog, nije mogao stvoriti svijet, a time ni čovjeka, bez žene. Praprasak kao početak života mogao je nastati samo iz muško-ženskog jedinstva, iz suprotnosti koja proizvodi život. Pođemo li od takvog shvaćanja Boga, potrebno ga je shvaćati ne kao muškarca s ‘muškim rekvizitima’, nego kao Nadnaravno, kao Nezemaljsko, kao Sveto, koje je istodobno i muškarac i žena – drži Markešić, dodajući i da nitko ne može znati niti zna je li Bog muškarac, žena ili nešto treće.

Frane Staničić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta govori da se u kršćanskom poimanju Trojednog Boga (Otac, Sin i Duh Sveti), očito Ocu i Sinu pridodaje muški spol, što nije toliko očito kod Duha Svetoga. Drži da ne možemo jednoznačno govoriti o spolu Boga. U Katekizmu Katoličke crkve se navodi: “Bog nije nikako na sliku čovječju: nije ni muško ni žensko. Bog je čisti duh, u kojem nema razlike spolova”. – No, uobičajeno je u kršćanskoj kulturi o Bogu govoriti u muškom spolu, što je dio tradicije, a u drugu ruku logično, jer je Isus po Svetom pismu i Bog i čovjek, a kao čovjek je nedvojbeno bio muškarac. U Evanđeljima se na mnogo mjesta navodi riječ “Otac”. Inzistiranje na neutralnom izrazu je inzistiranje na pretjeranoj političkoj korektnosti za koju se može čak ustvrditi da sputava slobodnu razmjenu misli – drži Staničić.

Što s križem na zastavi?

U Njemačkoj je nedavno bila inicijativa da se iz himne izbaci riječ “djedovina” i “bratski”.

Staničić drži da se jednakost među spolovima ostvaruje provođenjem zakona o zabrani diskriminacije i inzistiranju na jednakim pravima žena i muškaraca, a ne mijenjanjem simbola. Pita se bi li države čija zastava sadržava križ trebale ukloniti križ sa zastave jer im nisu svi stanovnici kršćani. Ili se radi o tradicijskom simbolu koji se poistovjećuje s državom i danas nema vjerskog značenja?, piše Večernji.

Share This Article