Kako reći kosturu djeteta u masovnoj grobnici da je petokraka dvoznačna

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač, https://kristiankrkac.wordpress.com/2018/03/05/reci-kosturu-djeteta-u-masovnoj-grobnici-da-je-petokraka-dvoznacna/

Predsjednik HAZU Kusić na konferenciji za tisak o preporuci Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima govorio je o „dvoznačnosti komunističkih simbola“ koju smo djelu ju mogli vidjeti u jučerašnjem bizarnom nestanku spomenika Ive Lole Ribara koji je po pitanju ontološkog statusa dvoznačan, jer ga čas ima, a čas nema i to nekoliko sati prije nego što je gostovao u HRT-ovoj emisiji NU2 istog dana, a ontološke dvoznačnosti vode k ili pretpostavljaju epistemološke, moralne, političke i druge.

Nacionalna akademija, najčešće znanosti pa i umjetnosti i ostalih područja ili nacionalne akademije koje tad čine zajedničku instituciju u obliku instituta države kao npr. u Francuskoj, krovne su institucije znanosti, umjetnosti, vještina itd. u većini država. Broj stalnih punopravnih članova nerijetko je ograničen, npr. u Francuskoj akademiji znanosti na 150 te je nemoguće bez obzira na postignuća i zasluge biti ili kandidiran tako dugo dok se ne oslobodi mjesto.

Takvim strogim procedurama nerijetko se održava kakvoća akademije koja nije svrha samoj sebi, nego tome da se u slučaju većeg nacionalnog prijepora donese prosudba koja se na nacionalnoj razini najčešće prihvaća i u koju se ne sumnja, a tome je tako jer je akademija na prvom mjestu sastavljena od najboljih iz nekog područja u nekom razdoblju. Ako bi postojao prijepor oko kakve političke stvari, onda bi se za donošenje prosudbe oblikovalo tijelo iz primjerenog razreda akademije ili ako se radi o institutu države, iz npr. akademije moralnih i političkih znanosti.

Prosudbu bi nakon donošenja imali pravo provjeriti i osporiti i zainteresirani članovi ostalih razreda ili akademija instituta npr. u Francuskoj članovi najpoznatije Akademije znanosti i ostalih akademija, a zatim bi se prosudba predala javnosti. Takvim i sličnim procedurama na najmanju se mjeru smanjuje mogućnost pogrešaka u prosudbi. Ako bi uvidjeli potrebu, mogli bi angažirati izvanjska tijela i struke koja su im na raspolaganju, no oni snose svu odgovornost za prosudbu.

O tome kako Vijeće nije uspjelo postići konsenzus i nije uspjelo ponuditi nove jasne i pregledne pojmove i argumente te iz njih izvesti zaključke na kojima temelji preporuku kao poražavajućoj činjenici (https://kristiankrkac.wordpress.com/2018/03/01/kakva-drzava-takva-i-vijeca/) već je bilo riječi i ako je nešto „paušalno“, onda je to ta preporuka pod tim vidom. Ako je neka preporuka paušalna već pod vidom metode, onda je teško za očekivati manjak paušalnosti pod vidom sadržaja (počevši u nedostatka jednostavne pojmovne jasnoće i dosljednosti u samom dokumentu, npr. pod vidom pojmova totalitarnog i demokratskog).

Navedimo nekoliko mjesta iz emisije koji se drže teme metode: „Nitko od 17 članova [Vijeća] se u potpunosti ne slaže s detaljima, a ovih 7 ili 6 oni se razlikuju u jednom detalju, [komunistički simboli].“ (…) „Komunistički simboli koji se odnose na antifašističku borbu i na 2. svjetski rat nisu sporni, tako je u dokumentu postavljeno.“ (…) „Ove kritike Vijeću s lijeve i desne strane su u stvari pohvala vijeću.“ (…) „Vidite ovi kritičari s lijeve i s desne strane, koje bi njihove preporuke bile? Da stanemo na njihovu stranu?“ (NU2, 04. 03. 2018.)

Metodičko načelo koje kaže da kad su svi protiv čega, tad je rezultat barem na pravom putu, analogno je načelu raspodjelne pravde koje kaže da kad su sve strane kao primateljice nekog dijela resursa, proizvoda, usluge, prava, slobode, dužnosti i sl. nezadovoljne raspodjelom, tad je raspodjela vjerojatno pravedna. Ovo i druga načela kritizirao je Harry G. Frankfurt u svojoj knjižici „O nejednakosti“ u kojoj kaže da su pitanja raspodjelne pravde i jednakosti politička, socijalna i gospodarska, no nisu moralna, dok je pitanje nedostatnosti moralno, jer se radi o tome kako neki nemaju dovoljno i u moralnom su smislu manje ljudi.

Reći da komunistički simboli i pozdravi tijekom 2. svjetskog rata nisu sporni znači implicirati dokaz o tome kako se pod tim simbolima i uz te pozdrave nisu u tom razdoblju činili ratni zločini, a takvog dokaza nema (štoviše postoje indicije kako su činjeni). To bi značilo da su neki nedužni ljudi učinjeni pod moralno manjim ljudima i da im je uskraćeno pravo. Ovdje se ne radi o tome da je onaj tko bi naveo dokaz o takvom ma ijednom događaju s ijednim stradalim samo doveo u pitanje „nespornost“ o kojoj je akademik govorio, nego i o tome kako je načelo o dobroti preporuke ako su svi protiv nje ovdje loše, jer ne isključuje da su neki protiv temeljem solidnog dokaznom materijala. Metodičke, pojmovne i argumentativne nejasnoće i slabosti nisu nešto što je dopustivo preporuci Vijeća kojim predsjeda osoba tog ranga.

Ovo vodi početku teksta i pitanju funkcije i naravi HAZU. Naime, kako RH nema više akademija nego jednu, onda nije jasno zašto akademici iz primjerenih razreda nisu sudjelovali u radu Vijeća ili zašto su sudjelovali stručnjaci koji nisu akademici i na koncu ako su toliki stručnjaci, zašto nisu akademici? Akademija se kako je u emisiji rekao gost „mora izdići iznad partikularnih interesa“ što je istina, ali to zasigurno ne izostavlja partikularni interes potomka nedužno stradalog u ratnom zločinu partizana ili ustaša tijekom 2. svjetskog rata, štoviše Frankfurt bi rekao da baš to obuhvaća opći moralni interes.

Ovo vodi početku i spomenutoj dvoznačnosti koje nema, ali ima jednoznačnosti totalitarnog i protudemokratskog zločina kad god bio počinjen i od čije god strane bio počinjen i dovoljnosti dostojanstva kojoj svaka nedužna žrtva nijemo vapi. To je jedini vid pod kojim se u moralnom smislu akademija treba izdići i štititi nedužnu žrtvu pod svaku cijenu pa makar ju nitko ne štitio, pa makar ju svi poricali, kao i braniti svakoga tko se suprotstavio svakom totalitarizmu ili stao u obranu demokracije u onoj mjeri u kojoj ona brani individualnu i partikularnu slobodu, jer to spada na odgovornost akademije.

Ovako, postojanje i nepostojanje „biste“ Ive Lole Ribara, što legitimnim i legalnim, što kriminalnim činima, simbol je „dvoznačnosti“ koja bi svakako bila komična da nije tragična, jer ako kažeš kosturu djeteta u masovnoj grobnici kako je U jednoznačno, a petokraka dvoznačna, što nije nimalo osobno ili emotivno, nego ljudski i moralno i ono ti ništa ne odgovori, priznat će ti se sve ostalo.

Facebook Komentari