Štromar: Mi smo sada ipak u jednom demokratskom društvu i ne vjerujem da bi itko želio vratiti se u taj socijalistički način razmišljanja

Sabor je u drugo čitanje poslao Prijedlog zakona o najmu stanova, koji izaziva niz prijepora, a gost Točke na tjedan bio je resorni ministar Predrag Štromar, ujedno i potpredsjednik Vlade iz redova HNS-a, stranke kojoj je unatoč odluci Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima neprihvatljivo da postoje iznimke od Ustava.

Oko prijedloga Zakona o najmu stanova postoji niz prijepora. Praktički je nemoguće pomiriti interese s jedne strane – vlasnika stanova, a s druge zaštićenih najmoprimaca – njihov je interes ovdje dijametralno suprotan. Vidjeli smo da je prijedlog zakona izazvao nezadovoljstvo i jednih i drugih. Vi ste se ovoga tjedna sastali s predstavnicima i jednih i drugih – jeste li čuli neke opravdane primjedbe na prijedlog zakona, jeste li čuli možda neka rješenja koja razmatrate ugraditi u drugo čitanje zakona?

Radi se o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova, koji je donesen 1996. godine i 1998. godine je Ustavni sud isključio nekoliko članaka i od onda – 20 godina – postoji pravni vakuum i nedefiniranost tog problema. Da je bilo jednostavno i lako odraditi, onda bi ga se vjerojatno već izmijenilo. Prijedloga je bilo puno, ali se nikad nije išlo u to da ga se stvarno i izmijeni. Čuli smo i neke ljude koji su imali prilike ispraviti tu nepravdu jer su bili dvaput na vlasti i imali su mogućnost, ali nisu se uhvatili s time u koštac. Pravna država mora imati riješene takve probleme i došlo je vrijeme da ih mi riješimo.

Vi i dalje u potpunosti stojite iza prijedloga zakona kakav ste poslali u proceduru – ne mislite u njemu nešto bitno mijenjati?

Ne mislimo nešto bitno mijenjati, ali mislimo još razgovarati i možda se dođe do toga. Ne mogu prejudicirati što će biti. Razgovarao sam s predstavnicima obje strane – razgovor je bio normalan, shvatili smo i znamo probleme obje strane i ovim predloženim zakonom rješava se puno toga, ali sigurno ima prostora i u nekim izmjenama. Dogovorili smo da ćemo imati u sljedećih 10 do 14 dana opet malo duže razgovore i da vidimo na koji bi još način eventualno izmjenama u drugom čitanju zakona ili nekim drugim načinima pokušati napraviti jedno pravično i održivo te dugoročno rješenje da ispravimo većinu nepravdi koje su se događale unatrag 70 do 80 godina u našoj državi kad su neki bili zakinuti, a neki su dobro prošli.

Koju nepravdu smatrate ključnom ispraviti ovim zakonom?

Imamo pravo na imovinu koja se mora poštivati, a na drugoj strani imamo pravo na rješavanje stambenog pitanja. Oba prava su dva jako bitna prava, ali ovdje su suprotstavljena. Moramo omogućiti privatnim vlasnicima da stupe u vlasništvo i nije ih moguće obeštetiti …

Zašto ih nije moguće obeštetiti?

Jedino ako se vratimo u socijalizam, na onaj način se samo moglo oduzeti nešto i obeštetiti. Mi smo sada ipak u jednom demokratskom društvu i ne vjerujem da bi itko želio vratiti se u taj socijalistički način razmišljanja i provođenja odluka.

Činjenica je da imamo presudu na Europskom sudu za ljudska prava u slučaju Statileo protiv Hrvatske u kojem se kaže da države imaju pravo na poseban način urediti zaštićen najam i odrediti – nekako kontrolirati – tu cijenu najamnine. U ovom slučaju nakon isteka od pet godina više nema nikakve granice da vlasnici stanova ubuduće odrede cijenu i od 1.000 eura ako hoće za 50 kvadrata. Je li se možda razmišljalo o tome da se barem tu pokuša kontrolirati?

Zna se u svakom trenutku tržišna cijena najma i nama je zamjereno prvenstveno to da je sporazum -ugovor – o najmu neograničen. Ugovori moraju imati svoja ograničenja, a ovako se prenose u mnoge generacije, a drugo je da taj najam mora biti približno tržni najam, znači to moramo riješiti i to ćemo riješiti. Sigurno da će država stati iza svih onih koji neće moći plaćati tržišnu najamninu, mi moramo stati iza njih i mi kao država ćemo stati iza njih. Ovim smo prijedlogom zakona i osigurali financijska sredstva kojima ćemo sigurno omogućiti svim potrebitim najmoprimcima da im pomognemo.

Oko 3.000 ljudi morat će iseliti jer je toliko stanova koje treba vratiti njihovim vlasnicima. 3.000 obitelji nakon pet godina trebat će iseliti iz tih stanova – ako se s vlasnicima ne dogovore o najamnini. Koliko je prema Vašoj procjeni onih kojima će dalje država morati subvencionirati najam?

Siguran sam da je to nekih 10-ak posto, ali mislim da je dobro ostaviti nakon što zakon profunkcionira. Mi trenutno nemamo prave statističke informacije i ne znamo točno stanje.

Znate li koliko ima zaštićenih najmoprimaca, a koliko je vlasnika stanova?

Između 2.500 do 3.300 su pokazatelji koje smo dobili na temelju razgovora s jednom udrugom i s drugom udrugom na temelju statističkih pokazatelja, ali to ne mora biti točno i to mi ne možemo saznati, ali kad zakon stupi na snagu sigurno će se svi javiti i evidentirati. Ima jako različitih situacija kod najmoprimaca, neki će imati potrebe, neki neće uopće više imati potrebe za tim stanom i onda ćemo u sljedećih tri do šest mjeseci sigurno napraviti kvalitetnu analizu. Ali imamo vremena pet godina i u tih pet godina postoji razdoblje u kojem možemo puno toga napraviti za najmoprimce.

Gdje Vi vidite većinu tih najmoprimaca? Rekli ste da ćete socijalnim slučajevima pmoći u plaćanju najamnine, a gdje vidite ostatak najmoprimaca kad budu prisiljeni iseliti iz stanova koje neki koriste i duže od 60 godina?

Neki od najmoprimaca imaju druge nekretnine, imaju mogućnost prijeći u neku drugu svoju vlastitu nekretninu, jedan dio ima mogućnosti kupiti na tržištu nekretninu za svoj dom, jedan dio će se moći javiti prilikom prodaje državnih stanova, stanova jedinica lokalne samouprave – grada, općine, prilikom prodaje POS stanova – ti ljudi će imati pravo prvenstva. Imamo i dosta POS najma, oni će isto imati prednost. Dakle, ne treba ni kupiti nekretninu, može se unajmiti preko POS najma. Za to smo osigurali u zakonu tu mogućnost da ti ljudi imaju prvenstvo ispred drugih.

U kupnji i u iznajmljivanju POS stanova?

U kupnji i u najmu POS stanova i u kupnji javnih stanova od gradova, općina i države.

Pitam Vas to jer su mnoge jedinice lokalne samouprave (posljednja se javila Rijeka; naime, prema prijedlogu zakona te nove zamjenske stanove za najmoprimca bi trebale osigurati lokalna samouprava – gradovi i općine) rekle da nemaju tih stanova i da bi bilo korektno da država preuzme tu obvezu.

U sljedećih pet godina nitko neće trebati izaći iz stana u kojem je sada i imamo vremena pet godina osigurati sve one zamjenske stanove, sve one potrebne koje postoje. Imamo vremena, uzeli smo vrijeme i trebamo ga iskoristiti da stvarno omogućimo tim ljudima krov nad glavom. I mi ćemo to učiniti. Da smo išli odmah s 1. srpnjom ove godine da moraju izaći, sigurno bi bilo puno problema. Ovako, siguran sam da ćemo jako puno stvari riješiti u sljedećih četiri do pet godina tako da će u trenutku kad se treba prepustiti stan vlasniku, biti izuzetno mali broj ljudi kojima treba pomoć.

Iako su zakonom nezadovoljne obje strane, vlasnici upozoravaju da je njima taj rok od pet godina koji još dodatno moraju čekati za ulazak u posjed svoje nekretnine predugačak, međutim, čini se da su oni ipak zadovoljniji nego zaštićeni najmoprimci – jer makar u roku pet godina njima se smiješi to da ostvare u konačnici svoje pravo vlasništva. Najmoprimci, međutim, ističu kako je njihov status ovim zakonom potpuno zanemaren, odnosno da je njihov status stavljen u neravnopravan položaj s bivšim nositeljima stanarskog prava, koji su imali pravo otkupiti svoje stanove početkom 90-ih prošloga stoljeća za cijene koje su bile daleko ispod tržišnih. Dakle, kao što ste sami rekli – zakonom od 1996. godine oni koji su imali stanarsko pravo su postali zaštićeni najmoprimci, sad ovim zakonom više nisu ni zaštićeni najmoprimci, nego jednostavno podstanari. Bojite li se da će nakon primjene ovoga zakona uslijediti tužba upravo zbog te neravnopravnosti pred zakonom?

Mi i trenutno imamo dosta tužbi, uglavnom od vlasnika stanova, ali za vjerovati je i očekivati da ukoliko će biti nepravde i neće se moći riješiti neke probleme da će biti i tužbi sa strane najmoprimaca i od tužbi se ne treba bježati. Ako netko misli da je stvarno u pravu, on će se boriti i na kraju će sud utvrditi tko je u pravu i na taj će se način riješiti taj problem.

Vidite li Vi tu nekakav problem – vidite li neravnopravan položaj onih koji su mogli ’92. otkupiti stan od 50 kvadrata za primjerice 15.000 maraka i ovih koji su tada također imali jednako to stanarsko pravo, ali nisu bili nijednom u prilici otkupiti svoje stanove, niti su sada u prilici ih zadržati?

Tamo od kraja 40-ih godina prošlog stoljeća početkom 50-ih godina pa do danas bilo je jako puno nepravdi u našoj onoj bivšoj državi i sadašnjoj državi i mi trebamo te nepravde pokušati popraviti tako da pravično odradimo taj posao.

Je li ovo sada previše na teret jedne strane koja u tom problemu sudjeluje – strane zaštićenih najmoprimaca? Čuli smo gospođu Željku Antunović, ona je sigurno jedan od onih koja je imala priliku riješiti taj problem, ali nije, no jedan od njezinih prijedloga je da država na sebe preuzme više teret rješavanja tog problema s obzirom na to da ga je država kroz cijeli taj period i stvorila.

Slušali smo posljednjih dana dosta rasprave i od oporbe i nisam čuo nijedan kvalitetan prijedlog koji bi mogli uopće ugraditi u zakon.

Ne dolazi, dakle, u obzir da država primjerice da neki dio iznosa za otkup tim zaštićenim najmoprimcima ili kupnju drugog stana, ili da isplati vlasnike?

Ne, to se ne može dogoditi danas, ali meni je izuzetno žao da te stranke, posebno sad iz oporbe, koriste ovu situaciju, te ljude kojima sigurno nije lako i ja to razumijem da im nije lako, ali za dnevnopolitičke bodove. Treba davati konkretne prijedloge, mi nismo čuli nijedan jasan konkretan prijedlog, samo priče. Mi trebamo donositi odluke i reći – zakon se treba poštivati, zakon ćemo donijeti takav i takav i da zakon bude što je više moguće pravičan. A ukoliko netko neće moći dobiti kvalitetno rješenje, tu je država – država se postavlja i ona će sigurno pomoći, kao što je često to i do sada radila, nekad na više pravičan način, nekad na manje pravičan način.

Po Vama, dakle, ovaj zakon ne dira u stečena prava zaštićenih najmoprimaca?

Ne.

Do drugog čitanja zakona ima još dovoljno vremena da se i razgovara o ovom problemu i da se ugradi možda neka dodatna poboljšanja,a zanima me još na kraju – rekli ste da HNS nije zadovoljan odlukom Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima oko upotrebe totalitarnih simbola s obzirom na to da se u nekim iznimnim situacijama dozvoljava pozdrav “ZDS”, primjerice prilikom komemoracija pripadnika HOS-a. Što ćete učiniti po tom pitanju?

Mislim da je dobro to što je Vijeće utvrdilo, kao što smo i mi govorili, da pozdrav “ZDS” nije u skladu s Ustavom – to je izuzetno bitna odluka i mislim da se te odluke treba držati. Siguran sam da i svi oni koji su stvarali ovu državu, borili se za ovu Hrvatsku, da oni svi žele u ovoj državi funkcionirati po Ustavu i onda – ako je Ustav tako rekao, mislim da ne bi trebalo biti iznimaka. Siguran sam da i ti ljudi žele stvarno funkcionirati po Ustavu jer su željeli suverenu Hrvatsku, modernu Hrvatsku, moderno društvo, a onda moramo imati i taj nivo ne samo Ustava, nego i raditi po zakonu i Ustavu.

Treba li nakon ove odluke Vijeća sada po Vama uslijediti neka zakonodavna promjena ili mislite da je najbolje u to više ne dirati?

Predlažem da se držimo te odluke da taj pozdrav nije ustavan.

Treba li to dalje ugraditi u zakone?

Vidjet ćemo.

Facebook Komentari