U parničnom predmetu tužitelja Jugobanke (DORH je sakrio ime) a.d. u stečaju, Beograd, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, dana 11. siječnja 2018. zaprimljena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim u cijelosti. Time je ovaj parnični postupak pravomoćno dovršen.
To je u priopćenju s naslovom “Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu – Potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda prihvaćanjem argumentacije Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu” objavio DORH na svojim stranicama.
Tužitelj J. a.d. u stečaju svojim je tužbenim zahtjevom tražila od Republike Hrvatske isplatu iznosa od 108.534.495,00 kuna s pripadajućom kamatom na navedeni iznos tekućom od dana presuđenja do isplate, na ime naknade štete u visini vrijednosti nekretnina koje je koristio tužiteljev prednik, društveno poduzeće sa sjedištem izvan teritorija Republike Hrvatske. Tužitelj je tvrdio, da njegovo pravo na naknadu štete proizlazi iz Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije te da u konkretnom slučaju treba primijeniti međunarodni Ugovor o pitanjima sukcesije od 25. svibnja 2001., koji je po pravnoj snazi iznad zakona i podzakonskih akata.
Trgovački sud u Zagrebu svojom je presudom odbio zahtjev tužitelja i obvezao ga da Republici Hrvatskoj naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 301.000,00 kuna jer je u cijelosti prihvatio tvrdnje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, a koje su u suglasju s pravomoćnom sudskom praksom u istovjetnim predmetima, prema kojoj su Aneksom G ugovorena samo temeljna načela na kojima se zasnivaju pitanja sukcesije u odnosu na privatnu imovinu i stečena prava građana i pravnih osoba, a za čiju bi primjenu trebalo sklopiti dodatne bilateralne ugovore između ugovornih stranaka.
Sud se osvrnuo i na Zakon o potvrđivanju Sporazuma o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. ožujka 2009., kojom je utvrđeno da stupanjem na snagu Sporazuma o normalizaciji odnosa, nisu poništeni pravni učinci u vezi s preuzimanjem sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske, koji su nastali stupanjem na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja. Tim Sporazumom ugovorne strane nisu izrijekom preuzele obvezu vraćanja tih sredstava, već su ustanovile načelo jednake pravne zaštite imovine fizičkih i pravnih osoba koje imaju sjedište na području druge ugovorne strane, te je taj Sporazum samo osnova za sklapanje daljnjih sporazuma između ugovornih strana u pogledu ostvarivanja prava na naknadu za uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu, javio je DORH.
