Miroslav Škoro oglasio se nakon što je govorio o Bajagi i Đorđu Balaševiću.
Miroslav Škoro odlučio je progovoriti nakon brojnih reakcija na njegovu izjavu kako Bajaga i Đorđe Balašević u Osijeku mogu dobiti dvoranu gratis, a on mora platiti mjesec unaprijed.
Naime, radi se o njegovoj izjavi u sklopu intervjua za Večernji list koja je podigla prilično prašinu, pa su nakon te izjave u javnost izašli i plaćeni računi kao dokaz da Miroslav Škoro nije govorio istinu.
Sada se Škoro oglasio oko svega, a njegovu izjavu prenosimo u cijelosti.
Radi opetovanog stavljanja u negativni kontekst mog nedavnog intervjua u Večernjem listu, a s ciljem pojašnjenja i smirivanja situacije, jer mi nije bila nakana nikoga prozvati ili povrijediti, odlučio sam napisati slijedeći tekst:
Svete krave
Ima jedna krasna pjesma pokojnog Arsena Dedića. Mislio sam je u ovom tekstu citirati samo dijelom, ali bila bi šteta, pa si uzimam slobodu citirati je cijelu:
Svete krave
Dok svaka trpi svoje uže
I svaka svoj nož iznad glave
Samo su one izvan muže –
Nedodirljive, svete krave
Vrijeme je zlo i nesigurno
Mnoga će zauvijek iza brave
Krava iz opreza krave se kloni
Sigurne su jedino svete krave
Nikada ništa nisu dale
A svi se klanjaju, svi ih slave
Samo ih kolju gladne oči
Dok gradom gaze svete krave
A mi koje smo davale rogove i papke
I koje su vukli za rep i za vime
Nas će na panjeve i na kuke
Kao obične krave, anonimne
A mi koje smo smjerno vukle kola
I davale putem mlijeka i mesa
Nas već polako klanici vode
Dok svete krave dižu u nebesa
Nakon ovoga ne bi trebalo ništa, jer je pametnom dosta, ali kako uvijek valja procijeniti s kim imaš posla, ipak ću dodati još pokoju rečenicu, da me opet ne shvate krivo, npr, u Indiji.
Nedavno sam dao interviju Večernjaku. Izjavio sam: ”Bajaga i Đorđe Balašević u Osijeku mogu dobiti dvoranu gratis, a ja moram platiti mjesec dana unaprijed. Mi smo malo zbunjen narod i zato nam je tako kako jest”. Urednik je stavio prvi dio izjave u naslov. Odmah su sazvane konferencije. Krenule su rasprave. Dobio sam preporučenom poštom dopis poduzeća koje upravlja gradskom dvoranom u Osijeku, u kojem traže od mene ispriku u roku od osam dana, inače će biti belaja. Oglasiše se i neovisna pera objektivnih i ozbiljnih novinara, uglavnom jednih te istih koji i inače rado pišu o meni, ter krenuše ne samo po meni, nego i po obitelji mi.
Poduzeću s dvoranom sam odgovorio odmah, jer se nije za šaliti s kaznenim progonom s kojim mi zaprijetiše, a valja i poštivati institucije. To mi je još i mama govorila kad je ono tata imao problema početkom sedamdesetih, jer je isto volio pjevati svašta. Ovom prigodom odgovaram svim dionicima proces,a kojeg sam nazvao “Svete krave”, i nadam se da će to biti to.
Zašto mislim da smo zbunjen narod? Zato što sam, prije svega, ja zbunjen, a kako sam dio naroda, dopustite da povjerujem kako možda ima još zbunjenih. Zašto sam zbunjen? Zato što, dok sam ja pisao “Ne dirajte mi ravnicu”, neki su pisali o zločestim stanovnicima solitera i vrhovnim komandantima. Zato što, dok sam ja pjevao borcima 3. gardijske u Zadru, neki su pjevali banjalučkim i kninskim korpusima. I sad mene, kao što reče Arsen, “na panjeve i kuke”, a svete krave u nebesa?! Pa, dobro, ja sam mislio u to vrijeme da radim nešto ispravno. Neću dalje o tome… ne usudim se. Radije nekoliko riječi o dvorani.
U hrvatskom književnom jeziku postoje tri osnovna vremena. Prošlo, sadašnje i buduće vrijeme.
Glagol “dobiti” u množini prošlog vremena glasi: dobili su. Isti taj glagol u sadašnjem vremenu je: dobivaju, a u budućem: dobit će. Izraz “mogu dobiti” je kondicional koji pak označava radnju koju, da tko želi ili da može, bi učinio, odnosno da se kakva radnja može ostvariti pod određenim uvjetima. Znači, nisam rekao da će dobiti ili su dobili, nego da mislim da mogu dobiti. Osim toga, riječ dvorana je imenica ženskog roda koja označava “veliku prostoriju za priredbe, predavanja, itd” (V. Anić, 1994: 171).
Dakle, riječ dvorana ne znači Dom sportova, Gradski vrt ili Madison Square Garden, nego znači samo dvorana, a u Osijeku ih ima puno. Zašto su se u mojoj izjavi prepoznale neke osobe i poduzeća i dvorane, to nije moj problem. Zamislite da netko ide ulicom i viče: Gdje ste lažovi? – i priđe toj osobi neka druga osoba, pa ga upita: Zašto me zoveš lažovom? Pa zar ne bi bilo logično da ovaj što viče odgovori: Pa tko ti je što rekao?
U mojoj situaciji ne samo da se prepoznaše neki, nego su počeli, iz samo njima poznatih razloga, iznositi i podatke i uplatnice i ugovore. Ajd, ako je to početak kvalitetnije komunikacije s javnošću, onda i ima smisla, inače je vrlo neuljuđena pojava iznošenja poslovnih tajni što je počesto u suprotnosti sa samim ugovorima.
No, vrhunac je bio kada krenuše analizirati moje pjesme, te zaključiše da se stih “čudni ljudi, čudnog imena”, vidi vraga, odnosi na moju suprugu. Naime, ona se zove Kim, kao što se ja zovem Miroslav. Ne želeći upadati u kaljuže i jame, mogu samo izjaviti da ćemo i supruga i ja rado promijeniti imena ako smetaju hrvatskom narodu i idemo dalje. Istovremeno, neki ljudi ne mogu niti promijeniti niti kupiti svoju prošlost. Pa, kad smo već kod pjesme Svetinja, ima u njoj i stih “na sve strane dižu glave ptice rugalice.”
Valja preživjeti. Valja napisati karticu teksta i zaraditi honorar. Najbolje je uvijek zaštiti svete krave, jer su one visokoga ranga, i opaliti po onima s dna ljestvice… barem je tako u Indiji.
Bajaga i Balašević u Osijeku mogu dobiti dvoranu gratis, a ja moram platiti mjesec dana unaprijed
