Gost Pressinga Petra Štefanića bio je ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) Daniel Rafaelić.
Kako komentirate napade braniteljskih uloga na HAVC, Ministarstvo kulture i HRT da se zabrani emitiranje filma “Ministarstvo ljubavi”?
“Počeli smo se dijeliti u klanove, tabore, a zaboravili smo da imamo pravo na svoje mišljenje, udovice ili bilo tko drugi imaju pravo izraziti svoje nezadovoljstvo. Kada god nekoga nešto vrijeđa, taj mora tražiti zadovoljštvinu. S druge strane, nekako smo dopustili u ovoj histeriji da termin udovice psotane pridjev za nešto loše. Te žene su izgubile nešto najmilije, njihova tuga je iskrena. Prema tome, njihova tuga je nešto čime se ne ismijavamo. “Ministarstvo ljubavi” je film koji pokazuje da u ono što nije dobro unutar društva treba uprijeti prstom. Taj film upire na one koji zlorabe novac. To je komedija, satira, fasra i konačno to je fikcija. Kad je izašla popularna svjetska serija “Allo Allo” bio je velik broj nezadovoljnih koji su govorili da se vrijeđaju žrtve Drugog svjetskog rata. Autori serije su tada rekli da jedino kroz humor društvo može ozdraviti.
Mislim da je svima, pa i udovicama jasno da mora postojati sloboda govora. Mi smo se borili da ovo bude demokratska zemlja, a ne da postoji neka siva eminencija koja će reći ovaj film može, ovaj ne može.”
Udruge se žale da je taj film financiran i javnim novcem, od strane HAVC-a i HRT-a.
“To je film koji ukazuje na nepravilnosti u društvu i ne usotličuje pozitivne primjere, to je prije svega ljubavna priča. Nećemo gušiti slobodu govora, a pogotovo zazivati cenzuru. Cenzura je postojala prije. Svaki film financiran novcem građana mora biti prikazan. Ja se nadam da ovo nije zazivanje dijaloga. Mislim da u ovom slučaju fali dijalog. Ne možete tražiti da sedvije godine stari film zabrani. Prošao je festival u Puli, kino distribuciju, prodaje se…
Postoji jedan film koji je mene jako uvrijedio – Forrest Gump. To ne znači da se sad mogu lancima vezati za američku ambasadu.”
Ministarstvo ljubavi se u Puli doživljavao kao probraniteljski film?
“Istina, to je desničarski film, probraniteljski. Mi smo sebi dopustili ući u vorteks histerije.”
Godinu ste dana ravnatelj HAVC-a, kako biste opisali to razdoblje?
“Promijenilo se mnogo toga, državni novac koji je dodjeljivan na natječajima dolazio je do tih tvrtki, filmske koprodukcije nisu zaobilazile Hrvatsku što je jako važno, sve to skupa se nastavilo a prijetio nam je ozbiljan prekid, ne samo u financiranju, nego i u izvedbi svega toga. Održali smo sustav. Taj sustav je bio rezultat kulturnog konsenzusa. Treba reći da neki film nije dobio na natječaju, on je prošao, morao je zadovoljiti određene uvjete. Većina filmova ne prođe na natječajima.”
