Country Strike u Mr. Q: Dobra svirka dok publika željna glazbe mora strepiti od slučajnog udarca biljarskog štapa u gitaru

Piše: dr. sc. Stipe Buzar

Prošle subote (20. siječnja) u poznatom noćnom klubu Mr. Q. u Šubićevoj ulici svirku su održali zagrebački country-rock-blues bend Country Strike (http://www.countrystrike.com/), u sastavu Tomislav Vedrina – glavni vokal, gitara (akustična – onako, za popodit’), usna harmonika, Robert Bašić – gitara (više njih, i sam ih radi, prateći vokal, Mario Hendija – gitara, prateći vokal, Alen Frljak – bubnjevi i razne zvečke, te Krešo Maračić [bas gitara, prateći vokali].

Prije pregleda svirke i kritičke recenzije, posvetimo par redaka povijesti ovog sastava. Country Strike osnovan je 2011. godine na relaciji Zagreb – Galgovo, od kada sviraju diljem Hrvatske, uz više istaknutih televizijskih reportaža i nastupa. Dvije godine za redom osvajaju nagrade na Texas Sounds International Country Music Awards [2015. Personality of the Year i Entertainer of the Year, a 2016. Entertainer of the Year], a 2016. Objavljuju EP “Go Time”, na kojem se pored vlastitih pjesama (Mama Didn’t Raise No Fool, Friends…) ističe pjesma Teardrops for Goodbye – obrada domaćeg klasika Suza za Zagorske brege.

A propos subotnje svirke, istaknimo prvo negativne strane. Mr. Q je noćni klub opće namjene koji nema poseban koncertni prostor, zbog čega publika željna glazbe mora strepiti od slučajnog udarca biljarskog štapa u gitaru i promatrati ostarjele kvazi-oligarhe kako izvode plesne poteze ispred benda uzdignutog jedva 25 centimetara od parketa. Ukratko, to nije mjesto za glazboljupce.

S druge strane, Country Strike treba pohvaliti. Frljak bubnja izvrsno, i čini doživljaj slađim s kriptičnim smiješkom koji nije skinuo s lica čitava dva seta svirke. Maračić je uglavnom prezican i sudjeluje u vokalnim dionicama, što je prava rijetkost za uobičajeno sramežljive članove ritam sekcija domaćih bendova. Vedrina je pravi frontman – skockan i zabavan, ugodnog glasa, a pored toga doprinosi s dva instrumenta. Bašić je pravi blues-rock gitarist – ušteka se i svira, u solažama često izmlati sve žice odjednom, i to čini namjerno, jer zna kako to treba raditi. Hendija mu je potpuna suprotnost – pedantan i profinjen, precizan i pikantan. Ustvari je odnos ove dvojice često najzanimljiviji element svirke (napominjem da to nije kritika ostalima – obično najviše slušam gitare). Jedan tuče kao kao street fighter, drugi kao vitez, a upravo su zajedno najzanimljiviji. Shvatio sam, twin lead gitare trebaju se slagati kao buddy cop filmovi, a taj dojam ostavljaju Bašić i Hendija.

Konačno, najveću pohvalu zaslužili su jer svi pjevaju! Rijetki si bendovi daju truda poraditi na vokalnim harmonijama, a kod Country Strikea u svakoj pjesmi dođe do troglasja, a nečesto nas u refrenima počaste i četveroglasjem. Već samo zbog toga isplati se posjetiti svirku Country Strikea; već samo to ih ističe kao sui generis pojavu domaće klupske scene.

Niže poslušajte par uzoraka koje su sami istakli po Youtubeu i sličnim stranicama:

Facebook Komentari