Bernardićevo ‘Di su pare?’ je strateški promašaj

Uz uobičajene načine komuniciranja, političari se sve češće koriste društvenim mrežama. Kako komuniciraju naši političari?
Analizirali su to u Otvorenom komunikacijski stručnjaci Ankica Mamić i Mario Aunedi Medek, prof. dr. sc. Smiljana Leinert Novosel s Fakulteta političkih znanosti, prof. dr. sc. Majda Tafra-Vlahović s Veleučilišta Baltazar i prof. dr. sc. Pero Maldini sa Sveučilišta u Dubrovniku.

Bernardićevo pitanje „Di su pare“ tijekom aktualnog sata u Saboru Ankica Mamić ocjenjuje kao strateški promašaj. SDP je svoje probleme zadnjih godinu dana rješavao u javnosti, umjesto unutar sebe. Iako je zbog toga Bernardiću možda teže, od njega se i dalje očekuje da nametne ozbiljne politike i ozbiljne teme. S druge strane, na aktualnom satu je bilo ozbiljnih tema i pitanja, ali mediji su istaknuli baš to pitanje šefa SDP-a, što govori o trivijalizaciji sadržaja i s medijske strane. Općenito Mamić kaže da nije uočila nekog hrvatskog političara koji odskače primjerom odlične komunikacije na društvenim mrežama. Političarima je komunikacija dosta birokratizirana i neprimjerena stilu i standardu društvenih mreža. Prvo trebaju imati sadržaj da bi uopće imali što komunicirati. Premijer Plenković i njegov dolazak na političku scenu u početku je bio osvježenje, ali sada se vidi da on puno govori, ali malo kaže. Ima diplomatski javni nastup i nakon nekoliko rečenica se zaboravi o čemu uopće govori. Svejedno, u zadnjih par nastupa se uspio vratiti u meritum stvari i ne može se reći da je loš komunikator, kao što je primjerice Puh iz HNS-a. Najbolji komunikator je Grmoja koji se izvrsno obraća svojim biračima i svjetonazoru. Općenito, Most puno bolje funkcionira u komunikacijskom aspektu sad kad je u oporbi, smatra Mamić.

Bernardić nije začetnik tzv. „redikulizacije“ na našoj političkoj sceni, rekao je Mario Aunedi Medek. Naša predsjednica koja se slika s ribama, devama, u hobit kućici je redikulizacija, kao i ono što čini Pernar. Taj pokušaj približavanja mlađoj publici je neuspješan i nije rezerviran samo za političare u Hrvatskoj, rekao je Aunedi Medek. Istaknuo je da su javne politike temeljni proizvod svake ozbiljne političke stranke, a naše to zanemaruju. Ni jedna stranka u Hrvatskoj ne zna koje su njene javne politike za koje se zalaže. Što se tiče dolaska Krešimira Macana na mjesto savjetnika za komunikaciju u Vladi, Aunedi Medek je komentirao da osjeća kako ćemo u godini pred nama svjedočiti naletu reformskog populizma te – iako je Macanov dolazak dobrodošao – sve ovisi o sadržaju.

Pohvalio je Plenkovića, Zdravka Marića i ministra Tolušića kao dobre komunikatore, dok ministrica Murganić i ministar Kujundžić su, prema Aunedi Medeku, jako loši komunikatori.

Profesorica Leinert Novosel ocijenila je Bernardićev istup kao pokušaj da se napravi nešto u što se ne vjeruje. S druge strane, izazvao je zbunjenost, ali već se pet dana govori o tome, dakle to je ispalo dobro za njega. Ono što ne valja jest što je to neozbiljan i površan način i da se nije bavio važnim temama za društvo. Teme koje izravno utječu na ljudske sudbine nisu dovoljno artikulirane u javnom prostoru, smatra Leinert Novosel. Trendove komunikacije na društvenim mrežama profesorica je opisala kao mjesto gdje političari žele približiti se ljudima, ispasti simpatični, zabavni, ne previše komplicirani i tako graditi i tu komponentu svojeg imidža. No, taj segment treba kombinirati s ostalima, kako bi se dobila cjelina.

Kao problem opozicije u Hrvatskoj Leinert Novosel istaknula je nemogućnost i nesposobnost da iskoristi svoju genijalnu ulogu i ponudi alternativnu kvalitetu.
Bernardić je neautentični komunikator i „fejker“, smatra profesorica Tafra-Vlahović. S druge strane, stiže tzv. generacija Z koja je jako zahtjevna i ima velika očekivanja što se tiče dobre komunikacije – mlađa publika brzo se umori od „novopečenih idola“. S druge strane, u Hrvatskoj televizija kao medij i dalje ima veliku ulogu u izgradnji imidža političara, stoga se način na koji oni komuniciraju treba gledati u cjelini, a ne samo na društvenim mrežama.
Bernardićev istup je iskorak u redikulizaciji u hrvatskoj politici, smatra profesor Maldini.

Iza toga se krije nedovoljnost, tj. trikom se pokušava prikriti nerad i nestručnost. Ne postoji koherentna oporba, smatra Maldini, jer se ona bavi populističkom retorikom, umjesto meritornim temama. Iako Hrvatska ima stabilno biračko tijelo koje varira u nekoliko postotaka, upravo ti postotci su nekad ključni, i tada su društvene mreže važan kanal za borbu za taj „kvantum“ neopredijeljenih. Kao savjete političarima za bolju komunikaciju, Maldini im je preporučio da počnu raditi i ostvarivati javne interese zbog kojih su izabrani, da odustanu od retorike i prijeđu na sadržaj i da političke neistomišljenike prestanu doživljavati kao neprijatelje, već kao suparnike koji se bore za istu stvar – opće dobro – samo na drugačiji način, javlja HRT.

Facebook Komentari