Svi znamo da tračevi često nisu istiniti, ali ta spoznaja ipak neke ljude ne sprječava da ogovaraju.
“Otprilike 60 posto odraslih ljudi vodi razgovore o osobi koja nije prisutna.”, tvrdi Laurent Bègue, psiholog te dodaje kako se osoba ponekad jednostavno dobro osjeća ako kaže nešto ružno o prijatelju u društvu svoje obitelji.
Ogovaranje gradi društvene veze između pojedinaca iz jednostavnog razloga – zajednička negativna osjećanja su puno snažnija od zajedničkih pozitivnih emocija. Osobe koje se ne poznaju će osjećati veću bliskost ako podjele nešto negativno o trećoj osobi nego ako kažu nešto lijepo o istoj toj osobi. To je jedan od načina pokazivanja jedno drugome da dijele iste vrijednosti i osjećaj za humor. Uz to ide i uzbuđenje zbog “grešnog ponašanja” jer bismo po definiciji trebali biti pristojni i dobri. Važno je zapamtiti da niti jedan od ovih osjećaja nije stvaran.
Isto su potvrdili istraživači Sveučilišta Staffordshire u Velikoj Britaniji – osobe koje više tračaju ujedno u većoj mjeri osjećaju potporu okoline, ali nemaju jako izraženo samopoštovanje i nisu vrlo zadovoljne u svom životu. Stručnjaci su otkrili kako tračanje podiže razinu progesterona, hormona odgovornog za smanjenje osjećaja tjeskobe i stresa.
Ogovaranje može biti rizičan potez koji dovodi do atmosfere nepovjerenja. Žrtva ogovaranja nije se u poziciji braniti, pa samim tim nastaje i sumnja kod sugovornika. Kad netko jednom “zaprlja” nečiju reputaciju, teško je poništiti efekt. Zanimljivo je da negativne informacije ljudi smatraju istinitijim od pozitivnih pa ih lakše prihvaćaju i duže pamte, piše Ordinacija.hr.
