Konačno rješenje Hrvatske narodne stranke: Nova paradigma po definiciji „protu-desno-lijeva“

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Sjećam se kako nam je početkom 1990-ih sklopu kolegija Filozofija znanosti pokojni prof. pater Ivan Pal Sztrilich znao govoriti o nekoliko desetaka značenja koja T. S. Kuhn pridaje izrazu „znanstvena paradigma“, a napose izrazu „promjena paradigme“ koji je pak jasniji jer ga ilustrira „patkozecom“ L. Wittgensteina, tj. promjenom vida kad se odjednom nakon patke promijeni vid na zeca (vis-a-vis patkozeca i ovih dana u godini neka mjerenja pokazuju kako ljudi u vrijeme Božića prvo vide patku, a tek zatim zeca, a u vrijeme Uskrsa prvo zeca, a zatim patku).

Pojam paradigme u politici oživio je I. Vrdoljak, jučer ponovno izabran za predsjednika HNS-a, koji bi barem kao inženjer elektrotehnike trebao razumjeti znanstvenu paradigmu. On govori o novoj paradigmi HNS-a i državničkoj politici. Ipak, jedino što je svojim postupcima potvrdio jest to da u RH nema temeljne lijevo-desne klasifikacije političkih paradigmi, a koju su zagovarali antropolog R. Needham i filozof prava N. Bobbio. Naime, da je ima, njegovi bi postupci bili politički nemogući, a ne samo da su mogući, nego su hvaljeni i kao državnički.

Fascinantno je kako ali baš niti jedan analitičar, komentator, kolumnist, pa čak i novinar tu Vrdoljakovu ne previše inteligentnu politikantsku trgovinu koju on proglašava državničkom politikom ne naziva pravim imenom – preseravanje – koje se pak definira kao izmišljanje činjenica, opisa, motiva i razloga koji to nisu bez ikakvog odnosa prema istini i neistini (za razliku od laganja koje je namjerno iznošenje neistine kao istine s ciljem obmane, preseravanje se uopće ne referira niti na istinu, ni na neistinu, nego ex nihilo konstruira činjenice; vidi: „On Bullshit“, H. G. Frankfurt, 2005., hrv. prijevod „Kenjaža“, 2006.).

U obranu pred preseravanjem mnogi se naivno okreću baš činjenicama koje kažu kako je HNS izgubio 3000 članova, a dobio 1000, dakle trenutno stanje je -2000; zatim kako HNS ima 1% glasova biračkog tijela koje je glasovalo na izborima, pa dakle ne predstavlja niti sama sebe, itd.

Okretanje činjenicama uvijek je poučno, ali nije presudno, jer ih i sam Vrdoljak zna, HNS ih zna i HDZ ih zna.

HDZ provodi svoju hrvatsku-tradicijsku politiku uništenja malih stranaka i proizvodi smanjenje i radikaliziranje svoje SDP-ovske braće po knjižici. HNS misli da joj je veća vjerojatnost opstanka u koaliciji s tim i takvim HDZ-om, nego s raspadajućom SDP-ovskom oporbom s kojom dijeli puno više truleži na činjeničnoj i simboličkoj razini i iz koje se želi izdvojiti (neki misle kako nema značajne razlike između Sauche, Beljaka i Vrdoljaka).

Nakon uništenja HSS-a koja teško da će prijeći prag sprema se i uništenje HNS-a prema sličnom modelu. SDP ostaje sam na vjetrometini. No takva uništenja imaju i oportunitetni trošak za HDZ, ali ona misli da su dobrobiti veće od šteta, što se pak ne pokazuje, jer njihovi stvarni suparnici (MOST, Živi zid, neovisni zastupnici itd.) umjesto da padaju, začudno rastu.

Ako se vratimo Vrdoljakovoj izjavi: „Nismo rekli da HDZ-u, nego da Hrvatskoj.“ koja je presudna tijekom njegovog današnjeg gostovanja u „Temi dana“ HRT-a. Ono što je HNS učinio de facto je taktika manjinskih predstavnika u Saboru RH, tj. priklanjanje onima koji oblikuju većinu. To je dobra taktika za model izbora manjinaca, ali HNS ne potpada pod taj model.

Ono što je zanimljivo u Vrdoljakovom opravdanju vlastite politikantske malograđanske trgovine kao državničke politike jest uporaba izraza „nova paradigma“. Naime, njegovi čini, tj. politička perverzija, promiskuitetnost i često mijenjanje partnera ovisno isključivo o tržišnoj ponudi, poriču model političke paradigme „lijevo-desno“. Njegov argument kaže da je paradigma „lijevo-desno“ stara i kako on nudi „novu“ koja je po definiciji „protu-desno-lijeva“.

No, pitanje je tko njeguje „novu paradigmu“; onaj koji se priklanja čas lijevima, čas desnima, ili onaj koji se ne priklanja niti lijevima, ni desnima, ili se prikloni pa se razočara? Nasuprot ovakvim vrlo modernim i postmodernim shvaćanjima vlastite politike u RH može se reći kako bi zaista bilo moguće nadići paradigmu „lijevo-desno“ kad bi je bilo, no nejasno je ima li je uopće?

Koji su to pokazatelji kako vlasti u posljednjih 27 godina pod gospodarskim, pravosudnim, zakonodavnim, izvršnim i medijskim vidovima djeluju pod tom paradigmom, a ne pod onom istom koja je bila na djelu 45 godina prije nje? Ako takvih pokazatelja nema, onda nema niti „lijevo-desne“ paradigme, a još manje Vrdoljakove „nove paradigme“ koja je u najboljem slučaju jednostranačka totalitarna paradigma unutar-totalitarnim politikantstvom maskiranim demokratskim i državničkim djelovanjem i nacionalnim interesima.

Istina, kao i sve ostalo u vrijeme Interneta, online života i društvenih mreža tako se i politička praksa doima bržom, dinamičnijom, promjenjivijom i dramatičnijom nego prije i doima se kao da konstantno živimo u ogromnim divljim među-paradigmatskim prostranstvima među koja su se stisnuli sve tanji odsječci malenih paradigmi koje se smjenjuju kao na traci.

Ipak u ime činjenica koje su prije svega biološke, zatim demografske, pa sociološke, nakon toga kulturne i na koncu pedagoške treba reći da se paradigme ipak zadržavaju neko vrijeme i da se ne smjenjuju baš tako brzo kako se čini. Ono što nam se danas čini kao nered među-paradigmatskog prostora već sutra se može pokazati samo kao blago kolebanje unutar stare paradigme.

U sličnom smislu i Vrdoljakova retorika i u načelu dosadne stare metafore pokazuju se samo kao blago kolebanje unutar jedne te iste političke paradigme koja je na djelu već 27 godina i koje stoga ne govore, a još manje djeluju u smjeru bilo čega novog. Istina, možda Vrdoljaka u to vrijeme godišta vidimo prije kao patku, ali uskoro će doći uskrsno vrijeme i mogao bi se pokazati samo kao zec iz nečijeg šešira i to bi moglo biti konačno rješenje Hrvatske narodne stranke.

Facebook Komentari