Kao u “Paradi”. Uz tek dvije sitne razlike. U “Paradi” su, naime, srbijanski probisvijeti unajmili hrvatske prijatelje za obranu, dok se ovdje radilo o napadu, a “Parada” je i film, fikcija, dok su događaji od srijede navečer stvarni da stvarniji ne mogu biti.
Pripadnici beogradskog podzemlja platili su, a moguće i besplatno nagovorili, čisto onako, da se malo podruže, nekolicinu Splićana da im pomognu obračunati se sa svojim neistomišljenicima. Za mjesto obračuna odabrali su južnu tribinu stadiona nogometnog kluba Partizan.
Vrijeme: srijeda, 13. prosinca. Teren: idealan za tučnjavu. Superliga, 22. kolo. U goste Partizanu došla je Crvena zvezda. 156. “večiti derbi”.
Partizan je tražio pobjedu kako bi uhvatio priključak za odbjeglim rivalom, a Zvezdi je bio dovoljan i remi. Rezultat: desetak lakše ozlijeđenih, nekoliko teže nastradalih, među njima i spomenuti Splićani, te je jedan nesretnik, također Splićanin, Ante Firić, hospitaliziran s posebno teškim ozljedama.
Puklo je u 15. minuti. Na jugu Partizanova stadiona nastao je kaos. Jedna grupa, manja, svi s bijelom vrpcom na rukavu kao znakom raspoznavanja, počela je bacati baklje prema ostatku navijača domaće momčadi. Činilo se, u prvi trenutak, da to Delije, Zvezdini ultrasi, rade diverziju među Grobarima, da su im na jedinstven način odlučili pokazati tko je gazda u gradu, čak su i prva medijska izvješća išla u tom smjeru, no ubrzo je postalo jasno kako je u pitanju teški fajt između nekoliko frakcija Partizanovih navijača, borba za prevlast u kojoj su se pojavili i plaćenici iz drugih zemalja, Grčke, Bugarske i – Hrvatske.
Iz Splita je prema Beogradu krenuo automobil s petoricom kršnih muškaraca. Natočili su gorivo, udarili fotografiju za uspomenu – kao da su znali da se zajedno i u jednakom broju neće vratiti kući – i pošli u avanturu. Granicu, javljaju srbijanski mediji, prešli su u utorak 12. prosinca, a niti 24 sata poslije liječnici su im povijali rane. Brutalno ih je prebilo.
Ante Firić ozbiljno je ozlijeđen. Ima hematom na mozgu i hospitaliziran je na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA) odakle su demantirali prvotne informacije kako mu je život ugrožen zbog ubodne rane u predjelu leđa.
Damiru Tovaroviću dijagnosticirani su nagnječenje mozga i lom gornje vilice. Stjepanu Mihoviloviću slomljen je nos. Jakov Podrug, koliko je poznato, prošao je s lakšim ozljedama, dok petu osobu iz splitske grupe na honorarnom radu u Beogradu nismo uspjeli identificirati.
Više informacija pokušali smo saznati u hrvatskom veleposlanstvu u Srbiji, no tamo su nas ljubazno otpravili natrag, u Zagreb, u Ministarstvo vanjskih poslova, iz kojega do zaključenja ovoga izdanja ni riječi nismo dobili. Srbijanski organi gonjenja potvrdili su, pak, kako se među uhićenima, a privedeno je 26 osoba, nalazi i nekoliko stranih državljana. Među njima, navodi srbijanski MUP, i šestero Hrvata.
Ante Firić, znan i kao Mrvica, nije nepoznat hrvatskoj javnosti. Dokoni čitatelji portala i novina za njega su čuli kada je završio u istražnom zatvoru pod optužbom da je bio dio skupine koja je prije tri godine po narudžbi pretukla poznatoga hvarskog ugostitelja Franu Žuvelu.
Damir Tovarović u novinama je uglavnom boravio na sportskim stranicama kao državni prvak u borilačkim sportovima, dok se o Stjepanu Mihoviloviću, momčini s nadimkom Klis, čitalo ono kada je pobjegao iz šibenskoga zatvora u kojemu je “gulio” trogodišnju kaznu zbog razbojstva. Pustilo ga je na tetin sprovod, a on je to zloupotrijebio. Ipak, našli su ga već do zore. U kafiću. Jakov Podrug, hvala na pitanju, sasvim je nepoznato lice, ni internetske tražilice ga ne prepoznaju.
Srbijanski kroničari su šokirani. Nije im jasno otkud Splićani na Partizanovu stadionu. Da ih s tribine nije izvela žandermerija, mogli su, svi se slažu, i gore proći. Sigurno bi prošli gore, teško da bi im i na slavnoj VMA mogli pomoći. Koliki, sljedeće je pitanje, novac to mora biti, ili neko drugo platežno sredstvo, da glavu staviš u torbu. Jer, Firić i ekipa učinili su upravo to.
Ušli su u samo srce navijačkog uragana stavši na stranu unaprijed osuđenu na poraz. Nekoliko trenutaka kasnije, ispljunulo ih je zgužvane, spržene i deformirane.
Posebno je pri tome zanimljiva činjenica koja kaže da niti jedan od Splićana iz akcije “stadion” nije dio hrvatske navijačke scene, niti ga se, kako tvrde tifosi s kojima smo jučer razgovarali, moglo vidjeti uokolo hrvatskih nogometnih stadiona.
U Hrvatskoj često u javnosti možemo čuti ničim potkrijepljenu kvalifikaciju kako ulica vodi neki klub. Ponajprije Hajduk. Ulica je pri tome sinonim za navijače. U Hajdukovu slučaju, udružene u udrugu i organizirane prema svim pozitivnim propisima civilnoga društva. A kako je to kad uistinu ulica vodi klub, kritičari Hajdukova modela mogu vidjeti u Srbiji.
Dva najveća tamošnja kluba, Partizan i Zvezda, doslovno su u rukama ultrasa. A njihovi vođe regrutirani su iz samoga vrha beogradskog podzemlja.
Pri čemu nimalo nije neobično da navijači, ispravnije bi bilo reći kriminalci, iz tabora u tabor prelaze baš poput nogometaša. Nedavno preminuli, zapravo, ubijeni, izrešetani, Sale Mutavi, iliti Aleksandar Stanković, jedno je vrijeme tako bio istaknuti Delija, a pokopan je kao prvi Grobar. Cijeli Partizanov svijet došao mu se pokloniti, piše Slobodna Dalmacija.
Supruga u Beogradu pretučenog huligana demantirala MVEP: Tražila sam pomoć u Veleposlanstvu i ništa
