Brkić o Haagu, BiH, Bakiru Izetbegoviću, falsifikatorima povijesnih činjenica, montiranim optužnicama, iseljavanju…..

Potpredsjednik Hrvatskog sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić dao je intervju BiH izdanju Večernjeg lista.

Ne stišavaju se tenzije nakon presude hrvatskoj šestorki u Haagu, kako u RH tako i u BiH. Kako vi vidite presudu?

Iako je to izuzetno teško, pokušat ću hladne glave reći što mislim. Prvo, ta je presuda u ozbiljnoj suprotnosti s činjenicama, s onim što se stvarno događalo tijekom razdoblja koje ona obuhvaća. Drugo, ta Žalbena presuda (isto kao i ona prvostupanjska) izgleda kao da naši okrivljenici nisu niti iznosili svoju obranu. Ta presuda, primjerice, uopće ne uvažava činjenicu da se jednom dijelu razdoblju kojega ona obuhvaća odvijala ofenzivna operacija Armije BiH pod nazivom Neretva 93, a da je njen cilj te operacije bio osvajanje većinskih hrvatskih prostora južno od Mostara, izbijanje na more i zauzimanje teritorija Republike Hrvatske, od Neuma do Ploča. Tijekom te operacije od Grabovice pa nadalje počinjeni su strašni, mnogobrojni zločini nad Hrvatima, civilima i zarobljenim, razoružanim pripadnicima HVO-a.

Ovdje želim istaknuti da su za mene svaki zločin i zločinac isti, bez obzira koje je nacionalnosti žrtva, a koje počinitelj. Za sve žrtve osjećam duboki pijetet i žaljenje, a prema svim zločincima osjećam prijezir. Međutim, prema ovoj presudi očito da Haški sud nije imao iste kriterije, ispada da je ABiH koja je željela zauzeti prostore u BiH nastanjene Hrvatima i dio teritorija RH – bila na izviđačkom izletu! A nužnu, izazvanu, opravdanu i bolje rečeno odsudnu obranu koju je HVO-a provodio na prostorima gdje žive Hrvati Haški je sud proglasio udruženim zločinačkim poduhvatom, i još u njega uključila i hrvatsko vodstvo

Zamislite Hrvatsku koja je pozvala Hrvate da na referendumu glasuju za samostalnost BiH, koja je prva je priznala BiH, sama slala i preko koje je prošla sva inozemna pomoć i naoružanje, pa čak i u tijekom sukoba Hrvata i Bošnjaka je primala na stotine tisuća bošnjačkih izbjeglica te zbrinjavala i liječila ranjenike ABiH čak i tijekom sukoba s HVO-om. Ponaša li se tako država koja ima nečasne namjere, koja je agresor na BiH – kako nam je to nedavno poručio g. Bakir Izetbegović na godišnjicu pada Vukovara?!? A vidite, brojna obitelj Izetbegović tijekom cijelog rata bila je izbjegla upravo u tu Hrvatsku. A Bakir Izetbegović, ako se dobro sjećam, tijekom velikosrpske agresije, pa i muslimansko-hrvatskog sukoba, više je vremena proveo u Hrvatskoj nego u BiH. Uvijek se trudim stvari nazvati pravim imenom, pa ću to i sada, stoga je ta Izetbegovićeva tvrdnja besramne optužba i laž protiv Republike Hrvatske koja je njemu i njegovoj obitelji ukazala gostoprimstvo i znatno pridonijela spasu njegovog naroda i BiH od uništenja. Jedino su više od Hrvatske za spas Bošnjaka i BiH napravili Hrvati iz BiH i pripadnici HVO-a!

Uputio bih apel našim susjedima Bošnjacima da ne nasjedaju na neutemeljene Izetbegovićeve dnevnopolitičke provokacije, zbog ove presude. Jer kada se spusti sva magla i prašina, ostat će samo gole činjenice da su Bošnjaci opstali ili izbjegli uništenje zahvaljujući i HVO-u, hrvatskom narodu u BiH i Republici Hrvatskoj. Treba se prisjetiti i da su HVO i HV svojim operacijama u nekoliko navrata spasili opkoljeni Bihać i Cazinsku krajinu od vjerojatno znatno i veće tragedije od one koja je na žalost dopogodila u Srebrenicu. Osuditi nevine, kao ovom presudom nije pravda, nego ODMAZDA i to nasumična, a ona nikome sreće nije donijela. Dakle, presuda hrvatskoj šestorki, za mene je činjenično i pravno neutemeljena, neprihvatljiva osobito u pogledu udruženog zločinačkog pothvata i nametanja jedne posve druge povijesne istine u kojoj je žrtva poslala agresor.

U toj presudi se naime barata pojmom „udruženoga zločinačkog pothvata“ premda nema nikakvih dokaza – što i samo Žalbeno vijeće priznaje – za dva od tri uvjeta, koje je Haški sud sam definirao, za to dokazivanje UZP-a. Na to su ukazali u svojim tekstovima Luka Mišetić i ostali ugledni pravnici. Nema dokaza ni o donošenju odluke o etničkom čišćenju ni o provedbi etničkog čišćenja. Jedino je dokazano da su se osobe dakle vodstva RH i HVO sastajali i da su svi oni pripadnici istoga naroda !!??

A kako u tom kontekstu komentirate čin generala Praljka u haaškoj sudnici?

Časni general Slobodan Praljak je uložio više od 22 godine svog života kako bi pobio optužbu i to ne radi sebe, nego radi Hrvata u BiH i Hrvatske. On po svemu, cijelom svom životu, kao da nije pripadao ovom dobu, već nekim drugim romantičnim, epskim, časnim, viteškim vremenima, naprosto je bio epski lik. Iako ga svi uspoređuje sa Sokratom, kao generala i časnog ratnika mene ipak više podsjeća na divove toga vremena Ahila ili Hektora, koji su jedan i drugi znali da će u zadnjoj borbi poginuti, ali im njihova čast nije dozvolila da od nje odustanu. Njegov habitus, karakter i duh nije bio spreman prihvatiti zdravo za gotovo onu uzrečicu koja završava “.. tim gore po činjenice“ ! Na drastičnu nepravdu, general Praljak odgovorio je drastičnim činom pred cijelom međunarodnom javnošću,. Želio je tim činom zaštititi dostojanstvo svog naroda, dignitet Domovine i svakog časnog branitelja, pa i svog osobnog jer uistinu je on takav bio. Njegov čin je KRIK nad nepravdom, VAPAJ I APEL svima nama zajedno da se probudimo i shvatimo da se moramo konkretno boriti za opstojnost našeg naroda u BiH. Zasigurno će ova presuda ostati zapisana crnim slovima u novijoj hrvatskoj povijesti, a posebno među Hrvatima u BiH.

I sami ste bili branitelj, bili na pragu obrane domovine, kako je gledati sve ovo sto se događa nakon 20 godina?

Teško je i bolno svakom hrvatskom branitelju kako u Hrvatskoj tako i u BiH gledati ovu nepravdu. Zaboravlja se da su upravo zahvaljujući časnoj borbi i herojstvu hrvatskih branitelja i Hrvatska i BiH opstale. Hrvatska nikad nije imala za cilj pripajanje teritorija BiH, a upravo su ratne operacije koje su provodile HV i HVO spasile cjelovitost BiH. Sjetimo se ponovnosudbine Bihaća i što bi bilo da ga hrvatski branitelji nisu pomogli obraniti. Vjerujem da sada pitate Bošnjake iz toga i drugih krajeva BiH , sigurno bi vam rekli da su ih hrvatski branitelji i Hrvatska spasili. Ponavljam, važno je naglasiti tko je sukobe započeo, a tko je sukobe želio okončati na miran način. Falsifikatori povijesnih činjenica te oni koji se nikada nisu pomirili sa stvaranjem hrvatske države, nikako ne mogu prihvatiti činjenicu da je epilog hrvatske politike ’90-ih pod vodstvom predsjednika dr. Franje Tuđmana, samostalna, suverena, slobodna i demokratska Republika Hrvatska, punopravna članica EU i NATO-a, ali i cjelovita BiH.

Što Hrvatska može i što će pokušati učiniti?

Drugostupanjska presuda šestorici Hrvata na Međunarodnom sudu u Haagu itekako se tiče i same Republike Hrvatske jer je riječ o pitanju koje zadire u zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Poduzet će se svi raspoloživi pravni i politički mehanizmi kako bi istina i pravda pobijedile. Može se govoriti o opravdanom zahtjevu za revizijom presude u dogovoru s obranama 5-ice Hrvata u Haagu. Država Hrvatska u tome mora pružiti svu pomoć koristeći pri tome političke, diplomatske i sve ostale dostupne kanale. Predsjednica Republike je u svom obraćanju u Vijeću sigurnosti, između ostalog, ponovila jasan stav da Hrvatska nije bila agresor u BiH te da je, naprotiv, pomagala BiH. Premijer Plenković i ministar Bošnjaković u nekoliko su navrata u razgovorima otvorili ovo pitanje i već se traže i poduzimaju koraci kako bi se što prije krenulo u obranu istine o Domovinskom ratu i ulozi Hrvatske, te zaštiti i pomoći Hrvatima u Haagu.

Brojni hrvatski branitelji, generali… žrtve su montiranih optužbi i progona u BiH. Kada će stati obračun s prošlošću?

Sve je to dio kontinuirane strategije kojom se želi ispisati činjenično netočna povijest Hrvati i hrvatske snage (HV i HVO) dali su najveći doprinos u obrani i oslobađanju BiH od velikosrpske agresije. Brojni časnici HVO-a, međutim, su morali otići iz BiH kako im se ne bi sudilo po drugom, strožem zakonu. Jer u BiH se pripadnicima triju naroda ne sudi po istim zakonima. Za jedne važi zakon iz bivše države, koji je stroži, a za druge iz poslijeratnog razdoblja koji je blaži. Pitam se kako je to moguće i gdje u BiH stanuje pravda? U procesuiranju ratnih zločina ne smije biti selektivnog pristupa. Inzistirat će se da se kaznene prijave protiv pripadnika HVO-a procesuiraju prema istim zakonima koji se primjenjuju na ostale. U tom kontekstu podsjećam opet i na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Damjanović-Maktouf koja se ticala primjene blažeg zakona na počinitelja u odnosu na rigorozniji Krivični zakon BiH iz 2003. Poznajem generale HVO-a koji desetljećima trpe progon i nepravdu, podmetanje lažnih iskaza, svjedoka, montiranje optužnica. I nose se s tim jer znaju istinu i znaju kako su teško obranili svoju domovinu i dom. Nažalost, sve to s njima proživljavaju i njihove obitelji. I sam sam bio žrtva takvih pokušaja i nitko od nas ne zna je li gotovo s takvim političkim obračunima kroz pravosuđe u BiH.

Bili ste s premijerom Plenkovićem u Mostaru u misiji smirenja tenzija i podrške Hrvatima. Sto su vam predstavnici udruga, stranaka rekli?

Došli smo u Mostar kako bi iskazali podršku sunarodnjacima u BiH, razgovarali s braniteljima, predstavnicima Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Dotakli smo se svih otvorenih pitanja koje imaju Hrvati u BiH: promjeni Izbornog zakona, europskom putu BiH i odluci suda u Strasbourgu koja sugerira da se riješe pitanje izbora članova Predsjedništva BiH i odlučivanje u Domu naroda. Na sastanku su nam predstavnici HNS-a jasno naglasili kako su upravo Hrvati predvodnici europskog puta BiH, te kao euroatlantski put nema alternativu. Hrvatska će im pružiti svu potrebnu pomoć na tom putu. Naravno, u fokusu razgovora je bila presuda šestorki.

Potrebno je i ne nasjedati na ciljane provokacije. I u haškoj presudi Milanu Martiću, na primjer, navodi se udruženi zločinački pothvat, no niste mogli čitati ili slušati da će na temelju toga žrtve tužiti Republiku Srbiju. Jer haški sud ne presuđuje državama i narodima, nego pojedincima. Stoga i sadašnje učestale, a posve neutemeljene tvrdnje da će „Bošnjaci tužiti Republiku Hrvatsku“ treba sagledati kao nastavak difamacijske kampanje i političkih pritisaka čiji je cilj „invalidirati“ i Hrvate u BiH i RH u borbi za naša legalna i legitimna prava – od stvarne ravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH do izmjene diskriminatorskoga izbornog zakona. Moramo i dalje punom snagom i voljom boriti se za ono što nam pripada po Bogu, pravdi i Ustavu BiH. Jer Hrvati ne traže ni više ni manje od onog što imaju druga dva konstitutivna naroda.

Rođeni ste u BiH, živite u Hrvatskoj. Poznajete stanje u obje države, osobito među Hrvatima. Je li moguće da se povijest na ovakve načine želi iskriviti?

Nikada svoje sunarodnjake nisam dijelio po mjestu rođenja, regionalnoj pripadnosti i sličnom. Kriteriji po kojima ih dijelimsu poštenje, čast, domoljublje i djela koja stoje iza svakog od nas pojedinačno. Mi Hrvati iz BiH imamo neraskidivu vezu s Republikom Hrvatskom i hrvatskim iseljeništvom diljem svijeta. Sudbina moje obitelji je bila takva da su sedamdesetih odselili iz Klobuka kod Ljubuškog u Zagreb. Dio obitelji je u Zagrebu, brat u Australiji, rodbina razasuta po Hercegovini, Hrvatskoj i svijetu…, ali uvijek je to moja obitelj i te obiteljske veze nitko i nikada ne može pokidati. Isto je tako i s moje obje domovine: i Hrvatskom i BiH. Povijest se ne može iskriviti dok je nas, dok se borimo da istina pobijedi. I ovi zadnji događajipokazuju da zajedno moramo tražiti rješenja kako nam nitko ne bi pisao povijest, nijedna međunarodna institucija, sila ili drugi narodi.

Kao drugi čovjek stranke HDZ i potpredsjednik Hrvatskog sabora možete li reći što će Hrvatska moći učiniti kako bi zaštitila i pomogla Hrvatima u BiH?

Ono što hrvatski narod želi u BiH je mir, ravnopravnost, sigurnost, stabilnost, pravda i istina. Hrvati u BiH su bezuvjetnu ljubav uvijek darivali Hrvatskoj, uvijek su se žrtvovali bez ikakvih protuusluga. Spomen hrvatske države pobuđuje emocije kod Hrvata u BiH. Mislim kako bismo na tom domoljublju i mi Hrvati u Hrvatskoj trebali puno toga uraditi. Trebala bi Hrvatska vratiti svu onu ljubav i sav onaj doprinos od početka rata koji su Hrvati iz BiH dali prema Hrvatskoj. Mi smo nedjeljiv narod koji se nalazi u dvije domovine. Geostrateška, geopolitička, povijesna, kulturna, gospodarska i svaka druga povezanost Republike Hrvatske i BiH je nedvojbena i neizmjenjiva. Stabilnost BiH i opstojnost Hrvata u BiH upravo znači i stabilnost Hrvatske. Imamo ustavnu obvezu i Hrvatska mora zaista iskreno skrbiti o Hrvatima u BiH. Ta pomoć mora biti osobito sada jaka, nedvosmislena i usmjerena s jednim ciljem – da Hrvati u BiH opstanu i ostanu i izbore se za svoja legitimna prava ne nasjedajući na provokacije o tobožnjoj kolektivnoj krivnji.

Mnogi prozivaju bivše dužnosnike RH da su svojim potezima pomogli u ovakvom ishodu presude šestorki. Kako to komentirate?

Nažalost, i ova presuda svjedoči da su nas koštali neodgovorni postupci i izjave nekih bivših hrvatskih dužnosnika. Bivši predsjednik Stjepan Mesić i bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić svojim izjavama i djelima itekako su naštetili iHrvatskoj i Hrvatima u BiH. I oni su dio u tom nečasnom,nemoralnom mozaiku djela koja su radili oni, ali i neki drugi protiv Hrvatske.

Završena je priča oko vaše diplome. Zašto vas se godinama po medijima provlačilo. Kako sada, s vremenske distance na to gledate? Jeste li pogriješili?

Cijela je javnost upoznata s mojim slučajem. Bio sam izvrgnut nepravednom progonu. Cijeli postupak je pokrenut iz političkih razloga. Da nisam bio tada na poziciji glavnog tajnika HDZ-a, to nikad ne bi bilo pokrenuto. Visoki upravni sud donio je odluku da mi je diploma oduzeta nezakonito i nakon toga je Policijska akademija ponovno pokrenula postupak. Ja sam odlučio svima pokazati da mogu i “dva puta” diplomirati na istom fakultetu, iako bi bilo bolje da sam diplomirao na dva fakulteta hahahahaha. To je za mene završena priča. Okrenuo sam novu stranicu u knjizi života.

Kako gledate na sustavnu majorizaciju hrvatskog naroda u BiH, i kako može RH pomoći da se izbore za jednakopravnost?

U prvorazredne nacionalne interese spada i pitanje zaštite hrvatskog naroda u BiH koje se danas, nažalost, tretira gotovo kao građane drugoga reda i koji u stvarnom životu nemaju ista prava kao i pripadnici ostala dva konstitutivna naroda. Velika je to nepravda. Svi u Hrvatskoj moraju napraviti sve što je u našoj moći da pronađemo najpravedniji i održivi model po kojem ćemo zaštititi svoj narod u našoj drugoj domovini BiH. Hrvatska je i do sada skrbila za njih i to je naša i ustavna obveza. Nedopustivo je da se Hrvate u BiH majorizira i stigmatizira jer su branili domovinu, jer žele jednakopravnost i prava koja im pripadaju. Želi ih se sustavno svesti na nacionalnu manjinu, ušutkati njihove težnje i borbu za ostanak i opstanak u BiH. Hrvati su istinski graditelji BiH, temelj njene opstojnosti. Sjetimo se samo 1991. i rezultata referenduma. I bi li uopće bilo BiH da nije Hrvata u njoj, ali i Hrvatske. To se upravo ključne činjenice koje se ne smiju zaboraviti. Zajedništvo Hrvata u BiH i Hrvata u Hrvatskoj mora sada biti snažno upravo onako kako su se nekada temeljem zajedništva u Domovinskom ratu stvarale hrvatske snage koje su zajedno branile i obranile RH i BiH na jedinstvenom ratištu. Jedan je hrvatski narod – jedan je Domovinski rat!

Nedavno je u Saboru RH izglasan zakon o braniteljima koji na poseban način štiti pripadnike HVO-a. Što on donosi i jesu li u planu još neki zakoni?

Ministarstvo hrvatskih branitelja i ministar Tomo Medved kao predlagač ovog zakona vodio se svim smjernicama nužnima da se hrvatskim braniteljima HVO-a osigura puna zaštita, pomoć i prava koja zaslužuju. Prava branitelja HVO-a počet će se primjenjivati od 1. siječnja 2019. Hrvatska nastoji na institucionalnoj razini, uključujući i buduće izmjene pojedinih zakona, poput Zakona o hrvatskom državljanstvu, Zakona o prebivalištu te izbornih zakona olakšati položaj Hrvata u BiH te uz znatniju pomoć gospodarskih subjekata Hrvatske pridonijeti stvaranju uvjeta za opstojnost i ostanak Hrvata u BiH. U Saboru RH, kada je u pitanju BiH, ne bi smjelo biti podjele, jer kad su u pitanju hrvatski nacionalni interesi – svi moramo provoditi ono što je naša ustavna, ali i moralna obveza spram našeg naroda u BiH.

Mislite li da je međunarodna zajednica pogriješila u BiH, posebice u odnosu prema Hrvatima i svim potezima koje je povlačila čije posljedice se i danas osjete?

Teško je razumjeti da je u društvu koje se naziva demokratskim moguće npr. grubo izigrati izbornu volju jednog cijelog konstitutivnog naroda. Kao što je to bilo u vrijeme vlasti Platforme ili Alijanse. Držim nedopustivim i neprihvatljivim ne samo biranje nego i sami pokušaj biranja predstavnika jednog naroda od strane drugog naroda, kako su to neki radili. Skupina stranaka u Federaciji, predvođena onima koje se nazivaju socijalističkim i demokratskim, kada su to radile, imale su pomoć i međunarodne zajednice. Znamo što su visoki predstavnici do sada radili, koliko su štetnih odluka donijeli i to u najvećem broju slučajeva po Hrvate. Sjetimo se i u slučaju platforme i biranja predstavnika Hrvata, presudila je međunarodna zajednica. Pitam se kome odgovara takvo što i kome je u interesu da je u BiH ovakvo stanje. U zemljama iz kojih dolaze svi ti stranci koji na takav način odlučuju u ime naroda u BiH za takvo što vjerojatno bi bili u najmanju ruku politički potpuno diskreditirani, da ne kažem težu kvalifikaciju. Kreiranje takvih politika je pogubno za sve. Međunarodni sponzori mirovnih, političkih i ustavnih aranžmana ne smiju jednostrano raditi na reviziji Washingtona i Daytona, i to na štetu jedne strane potpisnice – na štetu hrvatskog naroda, koji ovdje živi stoljećima. Mora im biti jasno da i Hrvatska kao supotpisnica Daytona ima pravo i obvezu sudjelovati u procesu revizije Daytona i zaštiti Hrvata u BiH. Brojnost naroda ne smije biti razlog dvostrukih standarda.

Često dolazite u rodni kraj, Hercegovinu. Mislite li da je trend iseljavanja iz Hrvatske i BiH isključivo vezan za egzistenciju ili ima i drugih problema i razloga?

Veliki problem je proces iseljavanja Hrvata iz BiH koji već dugo traje i treba ga zaustaviti. I to je posljedica neravnopravnosti Hrvata u BiH. Odlaze cijele obitelji, a ne kao nekada samo muževi dok su žene i djeca ostajali na ognjištima. Nisu u pitanju samo financije i potreba da se prehrani obitelj jer nema posla, u pitanju je veliko nezadovoljstvo političkom situacijom u BiH i beznađem koje mlade obitelji osobito vide za budućnost svoje djece. Nešto se mora žurno učiniti i promijeniti. Nažalost, u tijeku je proces novog egzodusa i odlaska mladih i iz Hrvatske. U Hrvatskoj se moraju pokrenuti svi procesi kako bi se takav trend zaustavio i stvorili uvjeti za ostanak hrvatskih građana. Nove smjernice hrvatske Vlade RH i demografska politika, prijedlozi novih zakona idu u tom smjeru, kako bi se ovaj opasni trend zaustavio.

Što biste mladim ljudima koji sada uče povijest poručili, što bi ste im rekli kao razlog ostanka u domovini?

Previše je križnih postaja u povijesti hrvatskog naroda bilo i to ne smijemo nikada zaboraviti. Kao što smo mi mladi početkom 1990-tih ostali u Hrvatskoj i borili se za našu slobodu s puškom u ruci, pozivam danas mlade ljude neka ostanu u Hrvatskoj i svojim znanjem, sposobnostima i vještinama neka se bore za bolju budućnost. Nije bilo lako 1990-tih, mnogima nije lako ni danas, ali Hrvatska ima prosperitetnu budućnost koju moramo graditi svi zajedno. Ono sto želim poručiti mladima je da ostanu i da se bore za svoje snove jer nigdje sunce ne grije ljepše nego u Domovini.

Facebook Komentari