Analiza: Sličnosti i razlike Sokrata i Praljka

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Nepoznato je koji bi se hrvatski filozof mogao naći među recimo 20-ak velikana svjetske filozofije od Heraklita do Wittgensteina, a ako i postoji, nejasno je temeljem čega? Čak niti najveći hrvatski filozofi poput Dalmatina, Petrića, Vrančića ili Boškovića nisu ni blizu najvećima, a većina hrvatskih filozofa 19. i 20. st. i članova Hrvatskog filozofskog društva (Hfd je utemeljeno 1957., dakle, postoji već 60 godina) od te skupine dijele sazviježđa. Ako promišljamo u kategoriji hrvatskih filozofa, možemo zamijetiti bez daljnjeg tragičnu, ako ne i paradoksalnu situaciju.

Nije pretjerano čudno to da je Hfd u svjetskim omjerima „filozofski“ ne previše relevantno iako je teško provjerljivo jer je nemoguće pronaći popis članova i dokaze međunarodnog utjecaja. To nije Bog zna kako čudno ako poznajemo opće mjesto hrvatske filozofije u svjetskim okvirima tijekom 19. i 20. st. No čudnije je da Hfd nije „hrvatsko“ što u kozmopolitskom smislu filozofije ima pojmovno opravdanje. Činjenica jest kako je 1983. Hfd na zahtjev u svoje članstvo primilo Vojislava Šešelja i on je bio član iako je na koncu bio izbačen.

Nasuprot rečenom, nije poznato je li uz standardnu proceduru Hfd primalo u članstvo one koji su iskazali želju ako bi zadovoljili neka mjerila postojala i rutina pozivanja filozofa u članstvo od strane društva. Nije poznato je li dipl. filozof (uz to što je bio i dipl. inženjer elektrotehnike, sociologije i dramskih umjetnosti) i predavač filozofije Slobodan Praljak (1945.–2017.) ikad formalno iskazao želju za biti članom Hfd-a ili bio pozvan u članstvo? Pitanje je dakle, je li Praljak bio između ostalog i filozof poput Sokrata?

Tvrde se sličnosti i razlike između Praljka i Sokrata, ali nisu jasne. Spomen sličnost nalazimo u rečenici B. Ristića od 02. 12. 2017. (https://www.vecernji.hr/premium/slobodan-praljak-1211462): „Naša bi diplomacija svakako morala biti u stanju objasniti onima koji su svojim nedjelovanjem dopustili tolike smrti kako je bilo moguće da se jednim sokratovskim činom sruše kulise njihove pomno režirane predstave.“. On tvrdi sličnost.

Nadalje, u tekstu „Ima li usporedba Praljka i Sokrata ikakvog smisla?“ istog dana P. Gregorić izjavljuje sljedeće (http://www.index.hr/vijesti/clanak/ima-li-usporedba-praljka-i-sokrata-ikakvog-smisla/1011303.aspx): „Smatram da je usporedba generala Praljka sa Sokratom u osnovi pogrešna, iako nije neosnovana. Obojica su za sebe smatrali da su nepravedno osuđeni u sudskom procesu. Obojica su ispili otrov na koncu procesa. Obojica su ispijanje otrova smatrali moralnim činom. Obojica su se istaknuli hrabrošću u ratu. Obojica su imali doticaja s filozofijom – jedan ju je živio, a drugi studirao. Obojica su bili umjetnici – Sokrat je po zanimanju bio kipar, a Praljak kazališni redatelj. I obojica su imali sijedu bradu. Međutim, dok je Praljak optužen za udruženi zločinački pothvat i osuđen na 20 godina zatvora, Sokrat je optužen za kvarenje mladeži i nepoštivanje bogova te je osuđen na smrt.“. On pak tvrdi važnu razliku.

Praljak je 1972. iza sebe imao 3 diplome, tj. onu inženjerske elektrotehnike, filozofije i sociologije i dramskih umjetnosti, dakle ostvario je barem dvije sličnosti sa Sokratom, tj. u filozofiji i umjetnosti.

Ipak Praljak se, spletom okolnosti i samoubojstvom koje je počinio u sudnici Haškog suda ispijajući cijanid, našao na popisu svjetski poznatih ljudi koji su se otrovali, tj. počinili samoubojstvo ispijajući otrov (https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_poisonings), a na tom istom popisu pod kategorijom samoubojstava korištenjem otrova na prvom mjestu nalazi se Sokrat što je utvrdiva treća sličnost.

Iako Praljak nije bio optužen, osuđen i kažnjen zbog svoje filozofije poput Sokrata, upitno je koliko je i sam Sokrat bio optužen zbog filozofije, a koliko zbog lošeg utjecaja na mlade i vrijeđanja Bogova; neku vrstu „neudruženog pedagoškog zločinačkog pothvata“?

Dva su prigovora koja se iznose sličnosti Sokrat filozof–Praljak filozof i Sokrat ispijatelj otrova–Praljak ispijatelj otrova. Prvi je o samoubojstvu, a drugi o filozofiji. Prigovor ispijanja kaže da je Sokrat bio prisiljen ispiti otrov. To možda nije točno, jer je imao izbor bijega što znači ne samo da bi izgubio današnjim rječnikom državljanstvo i građanstvo, nego možda i ljudskost, jer bi progonom mogao biti porobljen i prodan poput roba.

Porobljavanje kao osobita vrsta „društvene smrti“ slobodnom je čovjeku bilo zastrašujuće prije 2400 godina otprilike kao i danas. On se slobodno odlučio ispiti otrov svjestan da izvršava samoubojstvo.

Praljak je također imao alternativu odsluženja preostalog manjeg dijela kazne. I on se slobodno odlučio ispiti otrov svjestan da izvršava samoubojstvo.

O daljnjim sličnostima u okolnostima i moralnosti ovdje je izlišno govoriti. Prigovor o filozofiji je snažniji. Sokrat je filozof, iako ništa nije napisao. Platon je najčešći prenositelj njegovih riječi i to iskazuje tzv. „Sokratski problem“, tj. istragu o tome što jest, a što nije „izvorni Sokrat“. Sokrata se ubraja među 20-ak najvećih filozofa u povijesti. Praljak je s druge strane diplomirao filozofiju, bio je nastavnik filozofije i u širem je smislu hrvatski filozof, a je li objavljivao filozofske tekstove zasad je nepoznato. U užem smislu Praljak nije filozof.

Kao takav je postao prvi Hrvat, a možda i hrvatski filozof, koji se našao u društvu jednog od 20-ak velikana svjetske filozofije, ni manje ni više nego Sokrata time što je, jer je poput njega izvršio samoubojstvo ispijanjem otrova, uz to što je ljudski tragično u oba slučaja, ujedno i filozofskim paradoksalno, ako ne za starogrčku a ono barem za hrvatsku filozofiju, a moguće i za svjetsku, jer se između prvog na popisu Sokrata i trenutno posljednjeg Praljka smjestio još samo jedan filozof, tj. Giovanni Pico della Mirandola (za kojeg se vjeruje da je bio otrovan prema rezultatima istraživanja iz 2007. godine). Umjesto zaključka treba nabrojiti činjenice u ovom čudnom slučaju ako ništa drugo, onda barem u ime elementarnog poštenja prema njima samima.

Ovo su činjenice koje su manje-više jasne i pouzdane. Temeljem njih obojica, rijetki su filozofi u širem smislu riječi na popisu poznatih ljudi koji su izvršili samoubojstvo ispijanjem otrova. Navedene činjenice dostatne su kako bi se utvrdila sličnost između navedenih. Nasuprot tome, namjere, motivi, učinci i poruke koje su navedeni „željeli poručiti“ izvršenjem samoubojstva, iako se mogu dokazivati, ipak ne spadaju na razinu činjenica ovakve razine jasnoće i pouzdanosti, nego spadaju na razinu medicinske, filozofske i etičke spekulacije.

Jasne i pouzdane činjenice sugeriraju brojne sličnost između Sokrata i Praljka, ali broj sličnosti nije sukladan istaknutosti pojedinih sličnosti. Sokrata čini se dominantno određuje više njegova filozofija nego njegovo ratno herojstvo, dok Praljka čini se dominantno određuje više njegov ratni put i presuda nego njegovo filozofsko obrazovanje i rad. Ukratko, po kolikoći postoji više sličnosti nego razlika, ali po kakvoći, tj. važnosti pojedinih svojstava, postoji razlika prije nego sličnost. Dakle, svatko tko tvrdi isključivu sličnost ili isključivu razliku bez daljnjeg argumenta griješi. Teško je vidjeti kako bi istraživanje namjera, motiva, učinaka i poruka njihovih samoubojstava moglo relevantno promijeniti ovu provizorno načelnu prosudbu, osim što bi joj moglo pridodati kakvu medicinsku, kriminološku, filozofsku, etičku ili osobno moralnu sličnost ili razliku.

Uz sve sličnosti, pa i uz razlike među jasnim i pouzdanim činjenicama, još uvijek bi paradoks barem za hrvatsku filozofiju mogao biti u tome kako je Praljak prvi hrvatski diplomirani filozof i profesor filozofije, umjetnik i vojnik koji je optužen i osuđen, koji je mislio da je neopravdano optužen i osuđen, koji je počinio samoubojstvo ispijanjem otrova i koji se time našao uz bok Sokratu.

P.S.

Dvije stvari ovdje svakako treba naglasiti u ime mogućih prigovora koji svakako izlaze iz okvira teme ovog osvrta. Prvo, ovaj tekst napisan je nakon pogreba gospodina Praljka jer se autoru činilo neprimjerenim diskutirati o ovoj temi prije toga, a s obzirom na napise koji su se pojavljivali u razdoblju od samoubojstva u sudnici Haškog suda do pogreba, od kojih navodim dva iako ih je bilo na desetke i može ih se grubo podijeliti u one koji tvrde presudne i isključive sličnosti i one koji tvrde presudne i isključive razlike. Drugo, vis-a-vis teme, ovaj tekst tiče se samo mogućih sličnosti i razlika između Praljka i Sokrata, ali ne i sličnih tema, tj. odnosa Praljka prema drugim filozofima koji su počinili samoubojstvo uzimanjem otrova ili su bili otrovani (npr. Pico della Mirandola) ili prema drugim ljudima koji su izvršili samoubojstvo na isti način ali nisu bili filozofi. Iako to nisu ovdje teme, ipak slutimo kako bi tek poredbe ove poredbe s tim poredbama činile pregledniju analogiju ili disanalogiju, no to izlazi iz teme ovog osvrta.

Facebook Komentari